surdoaudiologija

znakovni jezik

već desetljećima službeno zastupljena samo jedna škola, jedna metoda obrazovanja koja se najčešće naziva isključivi oralizam. Jedna od pretpostavki takve škole je da uporaba znakovnog jezika šteti učenju govornog jezika, ali rezultati mnogih suvremenih istraživanja dokazuju da to nije točno. Činjenica je da su gluha djeca gluhih roditelja emocionalno stabilnija, imaju zdraviji osjećaj sigurnosti i samopoštovanja te razvijenije socijalne vještine od gluhe djece čujućih roditelja koji ne rabe znakovni jezik u komunikaciji sa svojom djecom. Naravno, bitne su razlike od gluhorođene djece i one djece koja imaju manja oštećenja sluha ili su izgubila sluh nakon što su naučila govoriti (postlingvalna gluhoća). Najveći broj tekstova je o prelingvalno gluhim osobama i osobama s teškim oštećenjima sluha, ali uključili smo i druge tekstove s temama kao što su kohlearni implant i zakoni o zaštiti osoba s posebnim potrebama.

U posljednjim godinama (počevši od 1980. s povećanom svijesti i prihvaćanjem znakovnog jezika) postalo je jasnom da se prema Gluhima može zauzeti samo jedan od dva oprečna stava. Iako ta dva stava različiti autori različito imenuju mi ćemo se držati sljedećeg nazivlja: jedan stav je ‘patološki model’ a drugi ’kulturološki’. Od presudne je važnosti koji od ta dva stava imate jer će oba odrediti način na koji ćete se odnositi prema zajednici Gluhih. Doista, patološki će model, barem u nekim od svojih ekstremnih manifestacija, nastojati zanijekati i samo postojanje zajednice Gluhih.

Patološki pogled na Gluhe osobe također se naziva i kliničko-patološki ili medicinski model. Bitna osobina tog modela je da se ponašanje i vrijednosti ljudi koji čuju prihvaćaju kao norme i standardi i usredotočuje se na to kako Gluhi izlaze iz tih okvira (na njihovu “devijantnost”). To je stav kojeg su se tradicionalno držali većinom čujući profesionalci koji su u dodiru s gluhima samo na profesionalnoj razini. To je na neki način pogled “outsidera” – pogled koji se usredotočuje na to kako su Gluhe sobe različite od onih koji čuju i te se razlike vrednuju negativno. To je također pogled na gluhe kao na ljude s kojima nešto nije u redu, nešto što se može i mora “popraviti”. Oni koji imaju patološki pogled na Gluhe mogli bi zajednicu Gluhih definirati kao:

skupinu ljudi kojoj oštećenje sluha ometa (sprečava) normalno učenje govora
skupinu ljudi koja ima teškoća u komunikaciji i učenju zbog oštećenja sluha.
skupinu ljudi koja nije “normalna” jer ne čuje.

Trebalo bi biti prilično lako vidjeti da taj, patološki pogled, rezultira paternalističkim i opresivnim ponašanjem i stavovima prema Gluhima. Takav način postupanja s gluhim nedavno je nazvan “audizmom” da bi se istakla činjenica da takav pogled ima sličnosti s drugim paternalističkim stavovima kao što su rasizam, seksizam i antisemitizam.

Patološki pogled je u oštrom kontrastu s pogledom koji se temelji na rezultatima lingvističkih i socioloških istraživanja, tj. s kulturološkim pogledom. Kulturološki pogled prihvaća složeni skup faktora koje treba uzeti u obzir kada se proučava zajednica Gluhih. Upravo zbog tog čimbenika vrlo je teško definirati zajednicu Gluhih. Oni koji imaju kulturološki pogled na gluhe mogli bi zajednicu gluhih definirati kao:

skupinu ljudi koja dijeli zajednički način komunikacije (znakovni jezik) koji daje osnovu za povezanost i identitet skupine.
skupina ljudi koja dijeli zajednički jezik i zajedničku kulturu
one kojima je primarni način komunikacije sa svijetom vizualan i koji koriste vizualni znakovni jezik

Odlučiti koji ćete stav prema Gluhima zauzeti je od presudne važnosti zato što će u velikoj mjeri odrediti vaš odnos prema zajednici Gluhih. Vaš stav prema jeziku i kulturi Zajednice odredit će vaš pogled na Gluhe – držat ćete se ili medicinskog/patološkog ili kulturološkog stava.

Naš pristup je kulturološki i zato ćemo, kada spominjemo osobe s oštećenim sluhom u kontekstu zajednice koja koristi znakovni jezik i ima svoju specifičnu kultura, ‘Gluhi’ pisati s velikim početnim slovom.

Zbog svega navedenog jasno je da je govoriti i pisati o znakovnom jeziku nemoguće bez uključivanja tema kao što su kultura i obrazovanje gluhih i nagluhih osoba jednostavno zato što je to neodvojivo. Međutim, mišljenja o najboljoj metodi obrazovanja gluhih su podijeljena. Želimo upozoriti da se voditelj ovog projekta i studenti koji sudjeluju i njegovoj izradi ne slažu sa svime što je sadržano u tekstovima, ali smatraju da je poželjno da se iznesu razna mišljenja.

Informacija i neznanje
Daria Ivannišević
Definirajmo prvo pojmove 'informacija' i 'neznanje':
Znanje je vladanje informacijama, a informacije podaci koji se prikupljaju čitanjem, slušanjem, razgovorom i gledanjem. Što su veće udaljenosti između izvora informacije i primatelja informacije to se one teže primaju. Gluhima nedostatak sluha smanjuje mogućnosti prikupljanja informacija.
Može se reći da je neznanje nedostatak informacija bez obzira na to je li osoba prikraćena za informacije iz opravdanih ili neopravdanih razloga.
U svakodnevnom životu gluhe osobe rade mnoge uobičajene stvari kao i čujući: čitaju, kupuju, odlaze na posao, gledaju TV-a, razgovaraju s prijateljima i obitelji, putuju... Žive normalan život kao i drugi. Gluhi komuniciraju međusobno i s čujućima.
Zamislimo situaciju u kojoj gluha osoba želi kupiti kartu za vlak! Gluha osoba zamoli kartu govoreći što jasnije i razumljivije može, a na to prodavač samo klima glavom ili samo kaže "NEMA" (iako je bilo karata!). Prodavač NIJE ZNAO reagirati jer se nikad nije našao u takvoj situaciji. On kao i mnogi drugi NIKAD nije imao iskustva susreta s Gluhima. Gluhi začuđen odlazi bez karte. To je samo jedan primjer kojeg želim objasniti.
U komunikaciji između gluhe i čujuće osobe došlo je do "kratkog spoja". Prodavač je pokazao neznanje u sporazumijevanju s gluhima.
Sad se postavlja pitanje koja znanja su prodavaču potrebna. Treba znati da gluhi očitavaju s usana. Mogao bi se sporazumjeti znakovnim jezikom ili bi se mogao sporazumjeti pisanjem. Nikako nije potrebno govoriti glasnije.
Inicijativa gluhe osobe može pomoći čujućoj da se sporazumiju. Jedan je način pokazivanje iskaznice s tekstom:
"Ja sam gluha osoba. Molim Vas, govorite mi polako ili napišite na papir. Hvala!".
Drugi način je da ponovi pitanje u drugom kraćem obliku kao npr. "Karta, Split".
Gluha osoba ne bi se trebala sramiti ako ne dođe do uspješne komunikacije. Za sporazumijevanje su potrebne dvije strane i obje su jednako odgovorne. Uvijek postoji bar neki način da se gluha i čujuća osoba sporazumiju.
Smatram da bi svaka osoba koja radi s ljudima (npr. liječnici, prodavači karata itd.) trebala steći znanja o tome kako komunicirati s gluhima. Moja prijateljica doktorica sama je izrazila želju da nauči znakovni jezik kako bi lakše komunicirala s gluhim pacijentima. U naprednijim zemljama kao npr. u Švedskoj čak i u dućanu prodavači koriste znakovni jezik jer žele komunicirati s gluhim mušterijama.
I ja sam imala mnogo sličnih situacija, a posebno mi se urezao u pamćenje jedan slučaj iz studentskih dana. Za vrijeme jednog ispita zamolila sam profesora da mi polako govori jer očitavam s usana, i on se stvarno trudio govoriti polako i nekako smo se sporazumijevali. Međutim, na kraju položenog ispita iznenadilo me njegovo pitanje zašto imam problema s govorom!? Iako se radi o sveučilišnom profesoru, on ipak nije znao da gluhe osobe imaju "problema" s govorom.
Gluhima je svaka Informacija važna, a danas je do nje lakše doći nego prije. U današnje vrijeme svjetska globalna mreža Internet igra važnu ulogu u širenju informacija i svatko može putem Interneta steći mnoga znanja. Vjerujem da će Internet i Gluhima promijeniti svijet.
Internet nam može nadomjestiti telefon. Vjerujem da ćemo jednog dana preko Interneta kupovati karte za vlak i na taj izbjeći nesporazume s prodavačima.
Dakle, svakom čovjeku su potrebne informacije. Pomozimo jedni drugim da dođemo do informacija, da steknemo što više znanja.
Daria Ivanišević

LEZIJA UNUTARNJEG UHA

Unutarnje uho (labirint) sastoji se od membranoznih kanala (membranozni labirint) koji oblažu šupljine unutar petrozne temporalne kosti (koštani labirint). Dijelovi membranoznog labirinta odvojeni su od koštanog labirinta tečnošću (perilimfa). Koštani labirint je podijeljen u tri dijela - kohlea, semicirkularni kanali i vestibulum. Membranozni kohlearni duktus leži unutar kohlee, a membranozni polukružni kanali leže uuatr koštanih polukružnih kanala. Vestibulum sadrži endolimfatični duktus, utrikulu i sakulu membranoznog labirinta.

Senzorni organ sluha je Corti-jev organ, jedan dio kohlearnog duktusa. Podržava ga bazalna membrana a sastoji se od vanjskih dlakastih stanica, unutarnjih dlakastih stanica i potpornih stanica. Dlakaste stanice stimuliše kretanje stereocilija, koje se širi u želatinoznu tektorijalnu mebranu iznad. Dlakaste stanice onda stimuliraju nervne završetke bipolarnih neurona koji imaju svoja tijela u spiralnoj gangliji (kohlearna ganglija) u centralnoj koštanoj srž kohlee, modiolusu. Aksoni ovih neurona čine slušni dio osmog kranijalnog nerva.

Senzorni završni organi vestibularnog sistema uključuju makulu unutar utrikule i sakule te cristae ampullares polukružnih kanala. Makula sadrži želatinoznu masu sa krečnjačkim tjelašcima (tj. otolitima ili otokonijama) na koje utiče gravitacija tokom ubrzanog kretanja. Cristeae ampullares sadrže želatinoznu masu (tj. kupulu) koja se kreće tokom promjene položaja glave. Pri stimulaciji, impulsi se prenose preko bipolarnih neurona sa tijelima smještenim u vestibularnoj gangliji (Scarpa ganglija) vestibularnog nerva.

Gluhoća

Gubtiak sluha, ili gluhoća, može nastati od lezije koja zahvati vanjsko ili srednje uho (npr. otitis externa ili otitis media, respektivno) i naziva se onda konduktivna gluhoća. Gluhoća može nastati i kao rezultat neuroloških abnormalnosti. Ako uzrok gluhoće obuhvata mozak ili slušne puteve, onda se naziva centralna gluhoća; ako je uzrok lezija koja zahvata kohleu, onda je to periferna gluhoća. Uzroci periferne gluhoće su nasljedni, toksični, akustični, upalni, neoplastični i senilni. Nasljedna displazija kohlearnog duktusa zabilježena je kod nekoliko vrsta uključujući mačku, dalmatinera i druge pasmine pasa, Hedlund nerčeve, japanske igrajuće (tresuće) miševe i plešuće zamorce. Gluhoća može biti povezana sa bijelim dlačnim pokrivačem, osobito kod mačaka i nerčeva. Uzrok je deficit pigmentnih stanica u stria vascularis, što dovodi do sekundarnog kolapsa Corti-jevog organa. Brojna jedinjenja su ototoksična, uključujući aminoglikozidne antibiotike, diuretike koji djleuje na petlju nefrona, salicilate i druge analgezike. Gubitak senzornih dlakastih stanica se javlja kod starijih životinja. Nalaz u kohlei je sličan, bez obzira na specifični uzrok. Lezije uključuju gubitak vanjskih ili unutarnjih dlakastih stanica, gubitak potpornih stanica Corti-jevog organa, vakuolizaciju dlakastih stanica, kolaps Reissner-ove membrane, deformaciju tektorijalne membrane i generaliziranu atrofiju Corti-jevog organa. Abnormalnosti u Corti-jevom organu koje rezultiraju gluhoćom mogu se otkriti kliničkim određevanjem AEBRa (audiotorno izazvane reakcije moždanog stabla).

Unutarnje i srednje uho mogu biti abnormalni kod određenih bolesti odlaganja, kao što je beta-manozidoza. Ova tezaurizmoza je zabilježena kod nubijske jaradi i Salers teladi. Oboljele koze imaju timpaničnu šupljinu suženu brojnim konfluirajućim naborima mukoze. Epitelijalne i vezivnotkivne stanice sadrže intracitoplazmatske vakuole, kao i dlakaste stanice. Oboljela Salers telad imaju slične vakuolizirane stanice.

Upala srednjeg uha (otitis interna ili labyrinthitis) nije česta, ali može izazvati nestanak kohlearnog duktusa. Upala se može proširiti da bi izazvala vestibularni labirintitis, vestibulokohlearni neuritis ili temporalni osteomijelitis. Infekcije mogu biti uzrokovane virusima, bakterija, gljivicama ili algama. Infektivni agensi koji izazivaju otitis medija ili meningitis su potencijalni uzroci otitis interna.

Vestibularna disfunkcija

Uz vestibularni labirintitis, vestibularna disfunkcija se javlja sa ili bez ustanovljivih vestibularnih lezija. Idiopatski vestibularni sindrom je primjer čestog poremećaja kod pasa, mačaka i konja karakteriziranog kliničkim znacima vestibularne disfunkcije. Uzrok je često nepoznat. Klinički znaci uključuju akutnu pojavu krivljenja glave, nistagmusa, ataksije i ponekad facijalnu paralizu. Životinje se spontano oporave ili se oporave nakon tretmana antibioticima.

Vestibularne lezije mogu biti rezultat nutritivnih poremećaja. Kongenitalni vestibularni poremećaji zabilježeni su kod pasa i mačaka i povezuju se sa "sindromom uvijenog vrata" kod pastel nerčeva. Ovaj sindrom se karakteriše smanjenjem broja ili odsustvom otolita i može se prevenirati dijetarnim dodavanjem mangana. Deficit vitamina A kod zamoraca dovodi do progresivnih metaplaznih promjena u makularnom epitelu i gubitka dlakastih stanica.

http://members.fortunecity.com/mirsa

Programiranje rehabilitacije slušanja i govora

Nedostatkom slušanja ponajprije sebe , a zatim i drugih osoba, gluhom je djetetu djelimično poljuljan taj unutrašnji oslonac. Kako ne može ćuti zvuk koji njegovo tijelo proizvodi, ono ne može ni sebe potpuno doživjeti u svojoj unutrašnjosti. Razvijanjem slušanja mi tom djetetu ne stvaramo kao prvo mogućnost vraćanja govora, nego potpunije uporište iz kojeg će onda spontano izvirati i govor. Stoga je jasno što se na prvom mjestu stavlja vježbanje slušanja vlastitog glasa, jer je slušanje preduvjet potpunije spoznaje sebe i preduvjet razvoja govora. Dakle, prvi smisao rehabilitacije slušanja i govora je da malo slušno oštećeno dijete, a da to ono ne primjećuje, dovedemo do toga da otkrije i zavoli slušati najprije sebe, pa zvukove koje može proizvesti svojim tijelom, da bi na kraju

otkrilo i poželjelo slušati i druge.

Da bismo omogućili razvoj spontanog i prirodnog govora putem širenja slušnih sposobnosti potrebno je:

Ostvariti psihološke, tehničke, medicinske, sociološke i pedagoške uvjete prijeko potrebene za stvaranje govora;

Primijeniti one vježbe i postupke koji će djetetu omogućiti senzoričko-motoričko upoznavanje sebe, prvenstveno vezu slušanja i govora;

Podsticati u djetetu želju za slušanjem sebe, svog vlastitog glasa, zvukova koje proizvode svojom vlastitom aktivnošću, a zatim i sugovornika;

Ako želimo postići prirodan govor moramo voditi računa o njegovoj biti i genezi. Predgovorne i govorne faze djeteta sadrže temeljne komponente koje moramo uključiti u postupke oko stvaranja govora;

Stupnjevitost govornih i govornih faza ne uči se određenim redom i mehanički, nego se u djetetu podstiću takva raspoloženja i stanja iz kojih će neminovno proizilaziti govorni izraz;

Svi postupci rehabilitacije slušanja i govora moraju biti prvenstveno prilagođeni slušnoj i govornoj dobi djeteta, što u slušno oštećene djece odgovara onom govornom stupnju na kojem je dijete zaostalo (oko 6. mjeseca života), a pedagoški postupci moraju biti primjereni hronološkoj dobi, psihičkoj i intelektualnoj zrelosti.

Institucionalna rana rehabilitacija djece oštećena sluha i govora je specifičan habilitaciono korektivni tretman koji u sebe uključuje mnoge komponente i to sa zdravstvenog, psihološkog, edukativnog i socijalnog aspekta. Aktivnost sa djecom oštećena sluha i govora do pete godine života odvijaju se strogo individualno, a od pete do sedme godine rad se odvija kombinovano individualno i grupno kako bi se dijete što bolje spremilo za uključenje u školu. Programirane habilitaciono korektivne aktivnosti provode se sistematično, oraganizovano i kontinuirano pod rukovodstvom audiorehabilitatora stručnjaka za rad sa slušno oštećenom djecom.

Kvalitetan odgoj i obrazovanje slušno oštećene djece i omladine ne može se zamisliti bez posebnih instrumenata, tehnike-elektroakustičkih aparata koji omogućavaju istovremeno ostvarivanje dvije funkcije:

istovremeno provođenje jezično govorne rehabilitacije i

uspješno savlađivanje školskog gradiva bez kojeg se ne bi moglo govoriti o uspješnom obrazovanju ove populacije.

Rehabilitacioni tretman slušno oštećene djece i omladine se provodi na tri nivoa:

predškolski tretman ili rana rehabilitacija

školski tretman

profesionalno osposobljavanje.

Predškolski tretman ili rana rehabilitacija izvodi se na tri nivoa:

do treće godine gdje je akcent na razvoju i korigovanju slušnih i govornih sposobnosti, na pravilan izgovor i obezbjeđenje kvalitetne socijalne komunikacije.

od treće do pete godine gdje se akcenat stavlja na razvijanje socijalnih i funkcionalnih sposobnosti djeteta putem različitih metoda, oblika i tehnika, na jačanje govorne i auditivne spone te na davanje odgojno obrazovnih sadržaja kao preduslov za bolju korektivnu terapiju i učenje

od pete do sedme godine intenzivno se radi na pripremama djeteta za školovanje, na jačanju emocionalno voljnih veza na opismenjavanju, razvijanju smisla za druženje.

Predškolski tretman je kombinovan i podrazumijeva usporedni postupak individualne rehabilitacije slušanja i govora, razvoja artikulacije, razvoja motoričkih sposobnosti, vještina i navika. Dijete uključujemo u habilitaciono korektivni tretman koji je diferenciran prema stepenu oštećenja sluha, nivou govornih sposobnosti, socijalne zrelosti, motivima i sklonostima. Rani habilitaciono korektivni tretman odvija se prema utvrđenom programu koji mora biti elastičan a nikako krut i fiksiran. Aktivnosti se sprovode svakodnevno po 40. minuta. U radu se primjenjuju razne stvaralačke i motivacione igre koje omogućavaju pored ostalog i dubinsko posmatranje djeteta /izgovor, reakcije na zvuk, spretnost, koordinaciju i dr./. Specifičnost se ogleda i u organizovanju odgojno obrazovnih sadržaja koji se primjenjuju sa ovom djecom. One trebaju biti tako komponovane da se praktično prelijevaju jedna u drugu, odnosno da su usklađene sa habilitaciono korektivnim sadržinama, a istovremeno da odgovaraju intelektualnim potrebama djeteta. Rani habilitaciono korektivni tretman je od presudnog značaja za dalji tok rasta i razvoja djeteta oštećena sluha.

Vrlo je važno istaći da je rana detekcija oštećenja sluha i rano uključivanje ovakve djece u habilitaciono korektivni tretman, po nekim autorima do treće godine života, preduslov za uspješnu rehabilitaciju slušanja i govora.

Preko habilitaciono korektivnog tretmana mi djelujemo na jačanje svih psihičkih komponenti, na jačanje senzornih i motornih funkcija. Možemo reći da je predškolski habilitaciono korektivni tretman ili rana rehabilitacija djece oštećena sluha priprema te djece za školovanje, da predstavlja jačanje mentalne, senzorne, emocionalno voljne i motoričke funkcije koje čine zajedničku spregu za stvaranje kvalitetne konstrukcije razvoja ličnosti što je preduslov za kasniju uspješnu edukaciju i osposobljenost.

Profesionalno obrazovanje i zapošljavanje lica sa oštećenjem sluha predstavlja završnu fazu u rehabilitaciji. Bez toga bi cio sistem vaspitanja i obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja bio besmislen i necjelishodan. Iz tog razloga srednje usmjereno obrazovanje predstavlja sastavni dio obrazovanja i vaspitanja i rehabilitacije osoba sa oštećenjem sluha. Ono se organizuje kao nastavak specijalnog osnovnog obrazovanja.

Uz stručnjake koji vrše odgoj i obrazovanje i rehabilitaciju djece oštećena sluha posebno mjesto zauzimaju roditelji ko

ji su najvažniji odgajatelji svoje djece s velikom odgovornošću prema sebi prema djetetu i prema društvu. Jer ko bolje može razumjeti i više razumjeti dijete od njegovih roditelja, shvatiti njegove želje, interese. Zato jedino dobrom saradnjom između roditelja i stručnjaka, te dobrom komunikacijom među njima možemo pružiti pružiti zdrav razvoj djeteta i omogućiti mu potpuni uspjeh u rehabilitaciji. Obzirom da je neophodno da dijete provodi najviše vremena u porodici, ona kao takva ima nezamjenljivu ulogu u odgoju djeteta. Ona je više nego škola u prilici da potiče odgojne procese i sistematičnije i svakodnevno prati i poboljšava odgojni rad. Odgoj je kontinuirana stvarnost od najranije dobi, što se postiže stvaranjem navike i to duhovne, kulturne, zdravstveno higijenske i radne. Pozitivne navike su temelj za obrazovni razvoj mlade ličnosti. Obrazovana ličnost bez odgojne dimenzije nije potpuna ličnost. Obrazovana osoba sa oštećenjem sluha lakše će se integrirati u ćujuću sredinu, jer ima spoznaje koje joj pomažu u komunikaciji pa i ako nije govorno savršena.

da1/tomson/osjet/UHO4.htm