Make your own free website on Tripod.com
Home | kvizzzzzzzzz | logo,somato,oligo i tiflo | kohlearni implantat(CI) | S V J E Z E | zanimljive slike,intervjui.... | slike (uglavnom anatomija uha) | surdoaudiologija | knjiga ''zalbi'' i Forum | linkovi | neke informacije o mojoj malenkosti | vijesti | o velikim ljudima | ostecenja sluha | kontakt

dobrodosli na site surdoaudiologije

surdoaudiologija

ilpkdf.gif

znakovni jezik

 

već desetljećima službeno zastupljena samo jedna škola, jedna metoda obrazovanja koja se najčešće naziva isključivi oralizam. Jedna od pretpostavki takve škole je da uporaba znakovnog jezika šteti učenju govornog jezika, ali rezultati mnogih suvremenih istraživanja dokazuju da to nije točno. Činjenica je da su gluha djeca gluhih roditelja emocionalno stabilnija, imaju zdraviji osjećaj sigurnosti i samopoštovanja te razvijenije socijalne vještine od gluhe djece čujućih roditelja koji ne rabe znakovni jezik u komunikaciji sa svojom djecom. Naravno, bitne su razlike od gluhorođene djece i one djece koja imaju manja oštećenja sluha ili su izgubila sluh nakon što su naučila govoriti (postlingvalna gluhoća). Najveći broj tekstova je o prelingvalno gluhim osobama i osobama s teškim oštećenjima sluha, ali uključili smo i druge tekstove s temama kao što su kohlearni implant i zakoni o zaštiti osoba s posebnim potrebama.

U posljednjim godinama (počevši od 1980. s povećanom svijesti i prihvaćanjem znakovnog jezika) postalo je jasnom da se prema Gluhima može zauzeti samo jedan od dva oprečna stava. Iako ta dva stava različiti autori različito imenuju mi ćemo se držati sljedećeg nazivlja: jedan stav je ‘patološki model’ a drugi ’kulturološki’. Od presudne je važnosti koji od ta dva stava imate jer će oba odrediti način na koji ćete se odnositi prema zajednici Gluhih. Doista, patološki će model, barem u nekim od svojih ekstremnih manifestacija, nastojati zanijekati i samo postojanje zajednice Gluhih.

Patološki pogled na Gluhe osobe također se naziva i kliničko-patološki ili medicinski model. Bitna osobina tog modela je da se ponašanje i vrijednosti ljudi koji čuju prihvaćaju kao norme i standardi i usredotočuje se na to kako Gluhi izlaze iz tih okvira (na njihovu “devijantnost”). To je stav kojeg su se tradicionalno držali većinom čujući profesionalci koji su u dodiru s gluhima samo na profesionalnoj razini. To je na neki način pogled “outsidera” – pogled koji se usredotočuje na to kako su Gluhe sobe različite od onih koji čuju i te se razlike vrednuju negativno. To je također pogled na gluhe kao na ljude s kojima nešto nije u redu, nešto što se može i mora “popraviti”. Oni koji imaju patološki pogled na Gluhe mogli bi zajednicu Gluhih definirati kao:

  1. skupinu ljudi kojoj oštećenje sluha ometa (sprečava) normalno učenje govora
  2. skupinu ljudi koja ima teškoća u komunikaciji i učenju zbog oštećenja sluha.
  3. skupinu ljudi koja nije “normalna” jer ne čuje.

Trebalo bi biti prilično lako vidjeti da taj, patološki pogled, rezultira paternalističkim i opresivnim ponašanjem i stavovima prema Gluhima. Takav način postupanja s gluhim nedavno je nazvan “audizmom” da bi se istakla činjenica da takav pogled ima sličnosti s drugim paternalističkim stavovima kao što su rasizam, seksizam i antisemitizam.

Patološki pogled je u oštrom kontrastu s pogledom koji se temelji na rezultatima lingvističkih i socioloških istraživanja, tj. s kulturološkim pogledom. Kulturološki pogled prihvaća složeni skup faktora koje treba uzeti u obzir kada se proučava zajednica Gluhih. Upravo zbog tog čimbenika vrlo je teško definirati zajednicu Gluhih. Oni koji imaju kulturološki pogled na gluhe mogli bi zajednicu gluhih definirati kao:

  1. skupinu ljudi koja dijeli zajednički način komunikacije (znakovni jezik) koji daje osnovu za povezanost i identitet skupine.
  2. skupina ljudi koja dijeli zajednički jezik i zajedničku kulturu
  3. one kojima je primarni način komunikacije sa svijetom vizualan i koji koriste vizualni znakovni jezik

Odlučiti koji ćete stav prema Gluhima zauzeti je od presudne važnosti zato što će u velikoj mjeri odrediti vaš odnos prema zajednici Gluhih. Vaš stav prema jeziku i kulturi Zajednice odredit će vaš pogled na Gluhe – držat ćete se ili medicinskog/patološkog ili kulturološkog stava.

Naš pristup je kulturološki i zato ćemo, kada spominjemo osobe s oštećenim sluhom u kontekstu zajednice koja koristi znakovni jezik i ima svoju specifičnu kultura, ‘Gluhi’ pisati s velikim početnim slovom.

Zbog svega navedenog jasno je da je govoriti i pisati o znakovnom jeziku nemoguće bez uključivanja tema kao što su kultura i obrazovanje gluhih i nagluhih osoba jednostavno zato što je to neodvojivo. Međutim, mišljenja o najboljoj metodi obrazovanja gluhih su podijeljena. Želimo upozoriti da se voditelj ovog projekta i studenti koji sudjeluju i njegovoj izradi ne slažu sa svime što je sadržano u tekstovima, ali smatraju da je poželjno da se iznesu razna mišljenja.

Informacija i neznanje
Daria Ivannišević
Definirajmo prvo pojmove 'informacija' i 'neznanje':
Znanje je vladanje informacijama, a informacije podaci koji se prikupljaju čitanjem, slušanjem, razgovorom i gledanjem. Što su veće udaljenosti između izvora informacije i primatelja informacije to se one teže primaju. Gluhima nedostatak sluha smanjuje mogućnosti prikupljanja informacija.
Može se reći da je neznanje nedostatak informacija bez obzira na to je li osoba prikraćena za informacije iz opravdanih ili neopravdanih razloga.
U svakodnevnom životu gluhe osobe rade mnoge uobičajene stvari kao i čujući: čitaju, kupuju, odlaze na posao, gledaju TV-a, razgovaraju s prijateljima i obitelji, putuju... Žive normalan život kao i drugi. Gluhi komuniciraju međusobno i s čujućima.
Zamislimo situaciju u kojoj gluha osoba želi kupiti kartu za vlak! Gluha osoba zamoli kartu govoreći što jasnije i razumljivije može, a na to prodavač samo klima glavom ili samo kaže "NEMA" (iako je bilo karata!). Prodavač NIJE ZNAO reagirati jer se nikad nije našao u takvoj situaciji. On kao i mnogi drugi NIKAD nije imao iskustva susreta s Gluhima. Gluhi začuđen odlazi bez karte. To je samo jedan primjer kojeg želim objasniti.
U komunikaciji između gluhe i čujuće osobe došlo je do "kratkog spoja". Prodavač je pokazao neznanje u sporazumijevanju s gluhima.
Sad se postavlja pitanje koja znanja su prodavaču potrebna. Treba znati da gluhi očitavaju s usana. Mogao bi se sporazumjeti znakovnim jezikom ili bi se mogao sporazumjeti pisanjem. Nikako nije potrebno govoriti glasnije.
Inicijativa gluhe osobe može pomoći čujućoj da se sporazumiju. Jedan je način pokazivanje iskaznice s tekstom:
"Ja sam gluha osoba. Molim Vas, govorite mi polako ili napišite na papir. Hvala!".
Drugi način je da ponovi pitanje u drugom kraćem obliku kao npr. "Karta, Split".
Gluha osoba ne bi se trebala sramiti ako ne dođe do uspješne komunikacije. Za sporazumijevanje su potrebne dvije strane i obje su jednako odgovorne. Uvijek postoji bar neki način da se gluha i čujuća osoba sporazumiju.
Smatram da bi svaka osoba koja radi s ljudima (npr. liječnici, prodavači karata itd.) trebala steći znanja o tome kako komunicirati s gluhima. Moja prijateljica doktorica sama je izrazila želju da nauči znakovni jezik kako bi lakše komunicirala s gluhim pacijentima. U naprednijim zemljama kao npr. u Švedskoj čak i u dućanu prodavači koriste znakovni jezik jer žele komunicirati s gluhim mušterijama.
I ja sam imala mnogo sličnih situacija, a posebno mi se urezao u pamćenje jedan slučaj iz studentskih dana. Za vrijeme jednog ispita zamolila sam profesora da mi polako govori jer očitavam s usana, i on se stvarno trudio govoriti polako i nekako smo se sporazumijevali. Međutim, na kraju položenog ispita iznenadilo me njegovo pitanje zašto imam problema s govorom!? Iako se radi o sveučilišnom profesoru, on ipak nije znao da gluhe osobe imaju "problema" s govorom.
Gluhima je svaka Informacija važna, a danas je do nje lakše doći nego prije. U današnje vrijeme svjetska globalna mreža Internet igra važnu ulogu u širenju informacija i svatko može putem Interneta steći mnoga znanja. Vjerujem da će Internet i Gluhima promijeniti svijet.
Internet nam može nadomjestiti telefon. Vjerujem da ćemo jednog dana preko Interneta kupovati karte za vlak i na taj izbjeći nesporazume s prodavačima.
Dakle, svakom čovjeku su potrebne informacije. Pomozimo jedni drugim da dođemo do informacija, da steknemo što više znanja.
Daria Ivanišević

 

 



 

LEZIJA UNUTARNJEG UHA

Unutarnje uho (labirint) sastoji se od membranoznih kanala (membranozni labirint) koji oblažu šupljine unutar petrozne temporalne kosti (koštani labirint). Dijelovi membranoznog labirinta odvojeni su od koštanog labirinta tečnošću (perilimfa). Koštani labirint je podijeljen u tri dijela - kohlea, semicirkularni kanali i vestibulum. Membranozni kohlearni duktus leži unutar kohlee, a membranozni polukružni kanali leže uuatr koštanih polukružnih kanala. Vestibulum sadrži endolimfatični duktus, utrikulu i sakulu membranoznog labirinta.

Senzorni organ sluha je Corti-jev organ, jedan dio kohlearnog duktusa. Podržava ga bazalna membrana a sastoji se od vanjskih dlakastih stanica, unutarnjih dlakastih stanica i potpornih stanica. Dlakaste stanice stimuliše kretanje stereocilija, koje se širi u želatinoznu tektorijalnu mebranu iznad. Dlakaste stanice onda stimuliraju nervne završetke bipolarnih neurona koji imaju svoja tijela u spiralnoj gangliji (kohlearna ganglija) u centralnoj koštanoj srž kohlee, modiolusu. Aksoni ovih neurona čine slušni dio osmog kranijalnog nerva.

Senzorni završni organi vestibularnog sistema uključuju makulu unutar utrikule i sakule te cristae ampullares polukružnih kanala. Makula sadrži želatinoznu masu sa krečnjačkim tjelašcima (tj. otolitima ili otokonijama) na koje utiče gravitacija tokom ubrzanog kretanja. Cristeae ampullares sadrže želatinoznu masu (tj. kupulu) koja se kreće tokom promjene položaja glave. Pri stimulaciji, impulsi se prenose preko bipolarnih neurona sa tijelima smještenim u vestibularnoj gangliji (Scarpa ganglija) vestibularnog nerva.

Gluhoća

Gubtiak sluha, ili gluhoća, može nastati od lezije koja zahvati vanjsko ili srednje uho (npr. otitis externa ili otitis media, respektivno) i naziva se onda konduktivna gluhoća. Gluhoća može nastati i kao rezultat neuroloških abnormalnosti. Ako uzrok gluhoće obuhvata mozak ili slušne puteve, onda se naziva centralna gluhoća; ako je uzrok lezija koja zahvata kohleu, onda je to periferna gluhoća. Uzroci periferne gluhoće su nasljedni, toksični, akustični, upalni, neoplastični i senilni. Nasljedna displazija kohlearnog duktusa zabilježena je kod nekoliko vrsta uključujući mačku, dalmatinera i druge pasmine pasa, Hedlund nerčeve, japanske igrajuće (tresuće) miševe i plešuće zamorce. Gluhoća može biti povezana sa bijelim dlačnim pokrivačem, osobito kod mačaka i nerčeva. Uzrok je deficit pigmentnih stanica u stria vascularis, što dovodi do sekundarnog kolapsa Corti-jevog organa. Brojna jedinjenja su ototoksična, uključujući aminoglikozidne antibiotike, diuretike koji djleuje na petlju nefrona, salicilate i druge analgezike. Gubitak senzornih dlakastih stanica se javlja kod starijih životinja. Nalaz u kohlei je sličan, bez obzira na specifični uzrok. Lezije uključuju gubitak vanjskih ili unutarnjih dlakastih stanica, gubitak potpornih stanica Corti-jevog organa, vakuolizaciju dlakastih stanica, kolaps Reissner-ove membrane, deformaciju tektorijalne membrane i generaliziranu atrofiju Corti-jevog organa. Abnormalnosti u Corti-jevom organu koje rezultiraju gluhoćom mogu se otkriti kliničkim određevanjem AEBRa (audiotorno izazvane reakcije moždanog stabla).

Unutarnje i srednje uho mogu biti abnormalni kod određenih bolesti odlaganja, kao što je beta-manozidoza. Ova tezaurizmoza je zabilježena kod nubijske jaradi i Salers teladi. Oboljele koze imaju timpaničnu šupljinu suženu brojnim konfluirajućim naborima mukoze. Epitelijalne i vezivnotkivne stanice sadrže intracitoplazmatske vakuole, kao i dlakaste stanice. Oboljela Salers telad imaju slične vakuolizirane stanice.

Upala srednjeg uha (otitis interna ili labyrinthitis) nije česta, ali može izazvati nestanak kohlearnog duktusa. Upala se može proširiti da bi izazvala vestibularni labirintitis, vestibulokohlearni neuritis ili temporalni osteomijelitis. Infekcije mogu biti uzrokovane virusima, bakterija, gljivicama ili algama. Infektivni agensi koji izazivaju otitis medija ili meningitis su potencijalni uzroci otitis interna.

Vestibularna disfunkcija

Uz vestibularni labirintitis, vestibularna disfunkcija se javlja sa ili bez ustanovljivih vestibularnih lezija. Idiopatski vestibularni sindrom je primjer čestog poremećaja kod pasa, mačaka i konja karakteriziranog kliničkim znacima vestibularne disfunkcije. Uzrok je često nepoznat. Klinički znaci uključuju akutnu pojavu krivljenja glave, nistagmusa, ataksije i ponekad facijalnu paralizu. Životinje se spontano oporave ili se oporave nakon tretmana antibioticima.

Vestibularne lezije mogu biti rezultat nutritivnih poremećaja. Kongenitalni vestibularni poremećaji zabilježeni su kod pasa i mačaka i povezuju se sa "sindromom uvijenog vrata" kod pastel nerčeva. Ovaj sindrom se karakteriše smanjenjem broja ili odsustvom otolita i može se prevenirati dijetarnim dodavanjem mangana. Deficit vitamina A kod zamoraca dovodi do progresivnih metaplaznih promjena u makularnom epitelu i gubitka dlakastih stanica.

http://members.fortunecity.com/mirsa

Programiranje rehabilitacije slušanja i govora

 

Nedostatkom slušanja ponajprije sebe , a zatim i drugih osoba, gluhom je djetetu djelimično poljuljan taj unutrašnji oslonac. Kako ne može ćuti zvuk koji njegovo tijelo proizvodi, ono ne može ni sebe potpuno doživjeti u svojoj unutrašnjosti. Razvijanjem slušanja mi tom djetetu ne stvaramo kao prvo mogućnost vraćanja govora, nego potpunije uporište iz kojeg će onda spontano izvirati i govor. Stoga je jasno što se na prvom mjestu stavlja vježbanje slušanja vlastitog glasa, jer je slušanje preduvjet potpunije spoznaje sebe i preduvjet razvoja govora. Dakle, prvi smisao rehabilitacije slušanja i govora je da malo slušno oštećeno dijete, a da to ono ne primjećuje, dovedemo do toga da otkrije i zavoli slušati najprije sebe, pa zvukove koje može proizvesti svojim tijelom, da bi na kraju

otkrilo i poželjelo slušati i druge.

Da bismo omogućili razvoj spontanog i prirodnog govora putem širenja slušnih sposobnosti potrebno je:

Ostvariti psihološke, tehničke, medicinske, sociološke i pedagoške uvjete prijeko potrebene za  stvaranje govora;

Primijeniti one vježbe i postupke koji će djetetu omogućiti senzoričko-motoričko upoznavanje sebe, prvenstveno vezu slušanja i govora;

Podsticati u djetetu želju za slušanjem sebe, svog vlastitog glasa, zvukova koje proizvode svojom vlastitom aktivnošću, a zatim i sugovornika;

Ako želimo postići prirodan govor moramo voditi računa o njegovoj biti i genezi. Predgovorne i govorne faze djeteta sadrže temeljne komponente koje moramo uključiti u postupke oko stvaranja govora;

Stupnjevitost govornih i govornih faza ne uči se određenim redom i mehanički, nego se  u djetetu podstiću takva raspoloženja i stanja iz kojih će neminovno proizilaziti govorni izraz;

Svi postupci rehabilitacije slušanja i govora moraju biti prvenstveno prilagođeni slušnoj i govornoj dobi djeteta, što u slušno oštećene djece odgovara onom govornom stupnju na kojem je dijete zaostalo (oko 6. mjeseca života), a pedagoški postupci moraju biti primjereni hronološkoj dobi, psihičkoj i intelektualnoj zrelosti.

 

Institucionalna rana rehabilitacija djece oštećena sluha i govora je specifičan habilitaciono korektivni tretman koji u sebe uključuje mnoge komponente i to sa zdravstvenog, psihološkog, edukativnog i socijalnog aspekta. Aktivnost sa djecom oštećena sluha i govora do pete godine života odvijaju se strogo individualno, a od pete do sedme godine rad se odvija kombinovano individualno i grupno kako bi se dijete što bolje spremilo za uključenje u školu. Programirane habilitaciono korektivne aktivnosti provode se sistematično, oraganizovano i kontinuirano pod rukovodstvom audiorehabilitatora stručnjaka za rad sa slušno oštećenom djecom.

 

Kvalitetan odgoj i obrazovanje slušno oštećene djece i omladine ne može se zamisliti bez posebnih instrumenata, tehnike-elektroakustičkih aparata koji omogućavaju istovremeno ostvarivanje dvije funkcije:

 

istovremeno provođenje jezično govorne rehabilitacije i

uspješno savlađivanje školskog gradiva bez kojeg se ne bi moglo govoriti o uspješnom obrazovanju ove populacije.

 

Rehabilitacioni tretman slušno oštećene djece i omladine se provodi na tri nivoa:

 

predškolski tretman ili rana rehabilitacija

školski tretman

profesionalno osposobljavanje.

 

 

Predškolski tretman ili rana rehabilitacija izvodi se na tri nivoa:

 

do treće godine gdje je akcent na razvoju i korigovanju slušnih i govornih sposobnosti, na pravilan izgovor i obezbjeđenje kvalitetne socijalne komunikacije.

od treće do pete godine gdje se akcenat stavlja na razvijanje socijalnih i funkcionalnih sposobnosti djeteta putem različitih metoda, oblika i tehnika, na jačanje govorne i auditivne spone te na davanje odgojno obrazovnih sadržaja kao preduslov za bolju korektivnu terapiju i učenje

od pete do sedme godine intenzivno se radi na pripremama djeteta za školovanje, na jačanju emocionalno voljnih veza na opismenjavanju, razvijanju smisla za druženje.

 

Predškolski tretman je kombinovan i podrazumijeva usporedni postupak individualne rehabilitacije slušanja i govora, razvoja artikulacije, razvoja motoričkih sposobnosti, vještina i navika. Dijete uključujemo u habilitaciono korektivni tretman koji je diferenciran prema stepenu oštećenja sluha, nivou govornih sposobnosti, socijalne zrelosti, motivima i sklonostima. Rani habilitaciono korektivni tretman odvija se prema utvrđenom programu koji mora biti elastičan a nikako krut i fiksiran. Aktivnosti se sprovode svakodnevno po 40. minuta. U radu se primjenjuju razne stvaralačke i motivacione igre koje omogućavaju pored ostalog i dubinsko posmatranje djeteta /izgovor, reakcije na zvuk, spretnost, koordinaciju i dr./. Specifičnost se ogleda i u organizovanju odgojno obrazovnih sadržaja koji se primjenjuju sa ovom djecom. One trebaju biti tako komponovane da se praktično prelijevaju jedna u drugu, odnosno da su usklađene sa habilitaciono korektivnim sadržinama, a istovremeno da odgovaraju intelektualnim potrebama djeteta. Rani habilitaciono korektivni tretman je od presudnog značaja za dalji tok rasta i razvoja djeteta oštećena sluha.

 

Vrlo je važno istaći da je rana detekcija oštećenja sluha i rano uključivanje ovakve djece u habilitaciono korektivni tretman, po nekim autorima do treće godine života, preduslov za uspješnu rehabilitaciju slušanja i govora.

 

Preko habilitaciono korektivnog tretmana mi djelujemo na jačanje svih psihičkih komponenti, na jačanje senzornih i motornih funkcija. Možemo reći da je predškolski habilitaciono korektivni tretman ili rana rehabilitacija djece oštećena sluha priprema te djece za školovanje, da predstavlja jačanje  mentalne, senzorne, emocionalno voljne i motoričke funkcije koje čine zajedničku spregu za stvaranje kvalitetne konstrukcije razvoja ličnosti što je preduslov za kasniju uspješnu edukaciju i osposobljenost.

 

Profesionalno obrazovanje i zapošljavanje lica sa oštećenjem sluha predstavlja završnu fazu u rehabilitaciji. Bez toga bi cio sistem vaspitanja i obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja bio besmislen i necjelishodan. Iz tog razloga srednje usmjereno obrazovanje predstavlja sastavni dio obrazovanja i vaspitanja i rehabilitacije osoba sa oštećenjem sluha. Ono se organizuje kao nastavak specijalnog osnovnog obrazovanja.

 

 

Uz stručnjake koji vrše odgoj i obrazovanje i rehabilitaciju djece oštećena sluha posebno mjesto zauzimaju roditelji ko

 

ji su najvažniji odgajatelji svoje djece s velikom odgovornošću prema sebi prema djetetu i prema društvu. Jer ko bolje može razumjeti i više razumjeti dijete od njegovih roditelja, shvatiti njegove želje, interese.  Zato jedino dobrom saradnjom između roditelja i stručnjaka, te dobrom komunikacijom među njima možemo pružiti pružiti zdrav razvoj djeteta i omogućiti mu potpuni uspjeh u rehabilitaciji. Obzirom da je neophodno da dijete provodi najviše vremena u porodici, ona kao takva ima nezamjenljivu ulogu u odgoju djeteta. Ona je više nego škola u prilici da potiče odgojne procese i sistematičnije i svakodnevno prati i poboljšava odgojni rad. Odgoj je kontinuirana stvarnost od najranije dobi, što se postiže stvaranjem navike i to duhovne, kulturne, zdravstveno higijenske i radne. Pozitivne navike su temelj za obrazovni razvoj mlade ličnosti. Obrazovana ličnost bez odgojne dimenzije nije potpuna ličnost. Obrazovana osoba sa oštećenjem sluha lakše će se integrirati u ćujuću sredinu, jer ima spoznaje koje joj pomažu u komunikaciji pa i ako nije govorno savršena.

da1/tomson/osjet/UHO4.htm

 

dobrodosli

prica se.......


Zasto takva opsesija osjetilom sluha u odgoju i obrazovanju gluhog djeteta?

Takozvani Medjunarodni kongresi o obrazovanju gluhih preko stotinu godina naglasavaju medicinu, govor i audiologiju. Tema kongresa u Manchesteru, g. 1985, bila je kohlearna implantacija, "kao da struka vjeruje kako je jedina nada za skolstvo gluhih da na cudesan nacin skole gluhih napuni djecom koja cuju". Rehabilitacija gluhe djece usredotocuje se na osjetilni kanal koji je najslabiji za jezicni unos i za kognitivni razvitak; pa ovime tu djecu zapravo cini jos vise hendikepiranima.

Zapitajmo se opet, zasto takva opsjednutost sluhom? Kratak povijesni pregled moze baciti nesto svjetla na ovu zagonetku.

Izraelci u davnini
Gluhorodjenima nije bilo dopusteno posjedovati imovinu ni sklapati vaznije poslovne transakcije. Takodjer nisu bili krivi ni kaznjavani za bilo kakvu stetu ili povredu koju bi ucinili.

Anticka Grcka
Gluhorodjeni su u starom grckom drustvu smatrani "nepostojecim osobama" i roditelji su ih odbacivali, ne priznajuci ih svojom zakonitom djecom. Ubijanje gluhe i invalidne djece bila je uobicajena praksa. Za Aristotela navode da je rekao kako oni koji su rodjeni gluhi "nemaju osjecaja ni razuma".

Anticki Rim
Rimsko pravo propisivalo je da gluhorodjeni nemaju zakonskih prava ni obveza i bilo im je zabranjeno da se zene, a osim toga morali su imati skrbnike. Oni pak koji su izgubili sluh nakon sto su naucili govoriti mogli su uzivati punu pravnu sposobnost.

U ranom krscanstvu
Sv. Augustin (354-430. g.) mislio je da gluhima nema spasa, jer ne mogu cuti Rijec Bozju, te je citirao svetog Pavla: "Vjera dolazi putem sluha i slusanja Bozje Rijeci" (Rimljanima 10:17). (U hrvatskom prijevodu Sv. pisma, izdanje "Stvarnosti", prijevod ove recenice glasi: ". . . vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva rijecju Kristovom"; tj. ne spominje se sluh! - Op. prev.) Sveti Augustin je takodjer smatrao da su hendikepirana djeca posljedica "grijeha" njihovih roditelja.

Europa, 1880.

Medjunarodni kongres o obrazovanju gluhih, koji se sastao u Milanu, Italija, usprkos prosvjeda mnogih gluhih i cujucih pedagoga progurao je rezoluciju potpore oralnoj metodi u skolovanju gluhih cijelog svijeta, otvarajuci time novo "Mracno doba" u povijesti gluhih, sto je dovelo do otpustanja stotina gluhih nastavnika i sveopceg pada kvalitete obrazovanja gluhih.

Sjedinjene Drzave, pocetkom 20. stoljeca
Alexander Graham Bell prozvao je gluhe "defektnom podvrstom ljudske rase" te zapoceo krizarski rat da unisti znakovni jezik i uvede zakone koji ce braniti sklapanje braka izmedju gluhih osoba te propisivati prisilnu sterilizaciju gluhih djevojaka u ime "eugenike". U nekim su drzavama ovakvi zakoni bili prihvaceni.

*

Kad roditelji razmisljaju o opcijama za svoje gluho dijete bolje je ako postavljaju ovakva pitanja: "Hoce li moje dijete biti sretno i zadovoljno sobom?" - "Hoce li dobro citati i pisati?" - "Hoce li moje dijete steci puno i zaokruzeno obrazovanje?" - "Hoce li moje dijete moci studirati i postici uspjesnu i znacajnu karijeru?" - "Kako ce moje dijete uspjeti u svijetu ljudi koji cuju?" Ova su pitanja vaznija od onoga: "Kako ce moje dijete cuti i govoriti?"

Da citiramo majku jedne Gluhe djevojcice:

"Nocu cesto razmisljam o vezivanju stopala u Kini. Milijuni majki su preko tisucu godina bile naucene da svojim kcerima vezuju noge (da bi imale sitna stopala - op. prev.) u nadi da ce im time osigurati uspjeh u zivotu. Vezivanje stopala bila je metoda da se privuce bogati mladozenja. U klinikama za govor i sluh naucili su me da vezujem duh svoje kceri. Kao sto su Kineskinje noge sapinjale lotusovim kopcama, tako sam i ja trebala njezin gluhi duh silom gurati u kalup cujucih. Morala sam je siliti da nosi slusni aparat, bez obzira na njezin otpor. Jer forma cujuceg duha je mnogo atraktivnija!"


"Samo stalnim citanjem knjiga gluhi ljudi mogu steci potpuno poznavanje svog nacionalnog jezika."
(G. Davidson, 1893)

*

"U svakom nasem djelovanju ugradjena je pismenost, ona je nuzan preduvjet osobnog rasta. Pismeni su oni ljudi koji se mogu sporazumjevati i sudjelovati u zajednicama kojima pripa-daju, pa uspjesno komuniciraju s drugima, rabeci jezik tih zajednica." (Autor nepoznat)


*

"Nije vazna gluhoca uha ako duh cuje. Gluhoca duha je jedina prava, neizljeciva gluhoca." (Victor Hugo, 1845)

 

preuzeto sa www.hsgn.hr

preuzeto sa www.hsgn.hr

 

 

O kohlearnoj implantaciji iz drugog ugla

NE POSTOJI "UMJETNA PUZNICA"

JE li POTREBNA UMJETNA  EUFORIJA OKO NJE?

Termin "umjetna puznica" za kohlearni implantat (tj. usadak u puznicu) prakticki se ne rabi u svijetu osim u BIH i zemljama ex Jugoslavije! Lijepo zvuci, ali je mnogo maste  potrebno da bi se  ova vrsta slusnog pomagala usporedila s izvanredno slozenim organom kakav je  puznica. Prirodna puznica i nakon operacije ostaje u uhu i u nju se usadjuju elektrode kohlearnog implantata. " Ljudi s tri puznice" (dvije prirodne i jednom umjetnom) zaista ne postoje!

Kampanjsko implantiranje gluhe djece

Osim sto ne znaju za "umjetnu puznicu", druge zemlje ne poznaju ni ovakvu kampanju "masovnog" implantiranja cijelih ceta gluhe djece. U novinama i na TV, uz slike nasmijesenih ministara i politicara, citamo: "Umjetnu puznicu ceka jos 120 djece!!"  "U mjesec dana napravili smo 30 operacija!" "Odobren novac za 50 novih umjetnih puznica"...............

Organiziran je pravi "lov" za gluhom djecom, skupljaju se zbrda-zdola i salju na operaciju, a ocito je da se pritom ne postuju kriteriji koji bi trebali biti vazni kod izbora kandidata. Toliko implantacija u tako kratkom vremenu ne obavljaju ni zemlje s deset puta brojnijim ziteljstvom. U tri desetljeca otkako se u svijetu pocelo s implantacijama, Italija je operirala nesto vise od 300 gluhih, cijeli svijet jedva 30.000. Samo nas je Kina, s milijardom zitelja, malo pretekla, jer uz suradnju Australije salje na implantaciju 200 gluhe djece. Ne srlja li BIH prebrzo u nesto o cemu nasi ljudi ne znaju mnogo?

Iz zemalja koje su davno prosle slicnu euforiju dolaze nam vijesti kako su nepromisljene implantacije silno skodile primjeni ovakvog tretmana gluhoce, jer su brojni neuspjesi izazvali otpor javnosti, osobito samih razocaranih gluhih.

Zasto se ne otkrivaju sve cinjenice o implantaciji?

Kohlearna implantacija nije cudesno vracanje normalnog sluha, kako nase novine sugeriraju, vec samo jedan, i to vrlo neizvjestan i nedovoljno kvalitetan nacin djelomicnog aktiviranja slusnog osjeta. Korist od implantata mogu imati sasvim mala gluhorodjena djeca (dobi oko 2-3 godine), ali to samo uz intenzivan i dugorocan program habilitacije s velikim angazmanom obitelji. Starija djeca i odrasli gluhi mogu se nadati znacajnijoj koristi samo ako nisu gluhorodjeni, pa imaju zapamcenu slusnu sliku govora.

Kod nas se na operaciju upucuju svi: gluhorodjena odraslija djeca, odrasli gluhorodjeni, cak i nagluhi, kojima se time unistava preostali sluh.

Zasto se kod pisanja o kohlearnoj implantaciji presucuju neke cinjenice koje se danas mogu procitati i u medicinskim enciklopedijama. Na primjer:

-   implantacija nije za one koji imaju dovoljne ostatke sluha da se sluze obicnim slusnim aparatom, jer im obican slusni aparat nudi vise.

-   zvukovi koji dolaze preko implantata daleko su od normalnih zvukova, zvuce umjetno, poput glasova robota. Par tuceta elektroda ne daje isto sto i 15.000 osjetnih dlacica puznice! Operirani ne cuju milozvucne glasove i tonove, vec cesto neugodne zvucne signale, koje s mukom uce prepoznavati.

-   vecina osoba implantatom zamjecuje srednje jake i jace zvukove, ali im oni u pravilu sluze samo kao pomoc za lakse citanje govora s usta. Vrlo rijetki  pojedinci, i to oni koji su ranije normalno culi, nauce razumijevati pojedine rijeci samim sluhom. A medju njima jedva se oko 30% moze sluziti i telefonom.

-   medju rizicima operacije je vrtoglavica, paraliza misica lica (rijetko) i infekcija.

-   mnogi operirani tesko podnose zbrku sumova i buke koja ih doceka u "carobnom svijetu zvuka", a nekima zivot postaje gorak kad se moraju odreci uobicajenih fizickih aktivnosti, sportova i dr. zbog opreme koju nose ili opasnosti da im udarac lopte u glavu ne unisti implantat. Moraju se cuvati  i uredjaja s magnetskom kontrolom, a neki se boje i eventualne stetnosti zracenja u blizini mozga (slicno kao za mobitele).

-   nemoguce je prognozirati prije operacije kakvu ce korist pojedinac imati, ali bez snazne motivacije kandidata, bez njegove radoznalosti i zelje za slusanjem, te spremnosti za suocavanje s naporima i neugodnostima, ne moze se od implantacije ocekivati nista, osim razocaranja. Isto vrijedi za djecu neupucenih i neambicioznih roditelja, koji ocekuju da ce im operacija vratiti dijete zdrava sluha, a nisu spremni ili nece znati raditi s njim.

Operacije samo nakon pune informacije!

 

Medju gluhima u svijetu postoji snazan otpor kohlearnoj implantaciji. Negativno stajaliste zauzimaju prakticki sve nacionalne organizacije gluhih kao i Medjunarodna federacija gluhih. Kao argumente iznose velik broj neuspjeha (SAD), "kalvariju brojnih roditelja cija su djeca implantirana (Italija), nezadovoljstvo mnogih odraslih gluhih koji tvrde da ih je implantat vise invalidizirao nego im pomogao.

Ipak, posljednjih godina situacija se pomalo mijenja pa se s vise tolerancije postuje pravo pojedinca na slobodan izbor.

Gluhoca nije ono glavno sto gluhe muci!

Lijecnici i pedagozi, politicari, novinari i svi koji se zauzimaju za kohlearnu implantaciju morali bi uvijek imati na umu u prvom redu interes gluhih. A taj interes, najbolje to znamo mi koji smo gluhi, nije uvijek u tome da se sve karte i sva sredstva ulazu u restauraciju sluha. Ima mnogo vaznijih prioriteta u nasem zivotu od toga hocemo li mrvicu bolje ili slabije cuti. Dok nam s jedne strane dolaze signali o gluhim nezaposlenicima i umirovljenicima koji sjede uz svijecu, jer ne mogu platiti struju, humanitarno razmetanje milijunima, i onda kad to gluhi ne pitaju, zvuci cinicno. Nije cudo sto se pojavila rugalica: "Gluhi traze kruh, a nude im -sluh!"      

Ljudi koji cuju neka svoja mjerila srece i uspjeha u zivotu ne namecu silom nama koji i uz svoju gluhocu ne moramo biti ni manje sretni ni manje uspjesni od njih! Pogotovo neka nas postede uvredljivog kalkuliranja kako se isplati potrositi na gluhog covjeka 40.000 maraka jer ce s implantatom biti manji teret drustvu!! Gospodinu doktoru, koji je ovako nesto nedavno izjavio u novinama, porucujemo da mi nismo paraziti. Radimo kao i drugi gradjani, i to rukama i glavom, a ne s gluhim usima, bilo implantiranima ili ne.

 

 

Adaptacije racunara za gluhe korisnike

 

Adaptacije racunara za gluhe korisnike

 

Gluhe osobe nemaju vecih problema s koristenjem racunala jer koristenje tipkovnice, misa i ekrana ne predstavlja vece barijere, ali uvjezbavanje moze biti problematicno jer instruktori za koristenje racunala ne znaju zankovni rijecnik, a ucestali zvukovi koji dolaze iz racunala gluhim osobama nista ne znace. Da bi se rijesili ovaj problem, gluhe osobe koriste poseban software koji zvucni izlaz pretvara u poruke vidljive na ekranu.

 

Za Windowse postoje dvije komponente koje rijesavaju ovaj problem. To su SoundSentry i ShowSounds. SoundSentry generira vizualne signale svaki put kad racunalo proizvede neki zvuk, a ShowSounds prikazuje titlove za one zvukove koji su ili govor ili neki signal. Od Windowsa 95 na vise ove funkcije se mogu ukljuciti u opcijama za pristupacnost. (Accessibility options ! Control Panel).

Rad sa SoundSentry / ShowSounds u Windowsima 95 na vise :

Ovo je korisno pomagalo za osobe koje ne mogu cuti zvuk s racunala koji ukazuje na poruku o gresci. Kada se ukljuci SoundSentry svaki 'beep' se pikazuje kao bljesak na ekranu.

SoundSentry se ukljucuje Start-> Settings-> Control Panel-> Accessibility Options-> Sound.

 

 

Za koristenje mogucnosti SoundSentry potrebno je selektirati kvadratic 'Use SoundSentry' i pritisnuti na Apply.

 

 

Pod Settings for SoundSentry moze se podesiti odgovor racunala kada se dogodi zvuk za gresku. Da bi SoundSentry radio ispravno potrebno je osigurati da pod koristenom Sound Scheme stoji 'no sounds'. To se podesava pod Control Panel -> Sounds i mora izgledati ovako.

 

 

preuzeto sa www.ergonomija.zpm.fer.hr

  

 

                     Tehnologija u sluzbi gluhoce

Motorola V100

Vec pri prvom pogledu na Motorolu V.100 - marketinskog imena V.box - prilicno je jasno kome su Motorolini dizajneri i inzenjeri namijenili V.box: ciljana publika su osnovnoskolci i srednjoskolci do, otprilike, drugog razreda gimnazije, populacija kojoj je mnogo vaznije da mogu poslati SMS poruku nego pricati telefonom. V.box je, naime, GSM telefon ciji je glavni smisao komuniciranje porukama; razgovarati mozemo tek nakon sto se na V.box spoje slusalice (koje se, naravno, isporucuju sa samim uredjajem). Iako ce mnogi pri prvom pogledu na V.box lagano podici obrve i upitati se cemu bi stvar uopce jos mogla sluziti, nakon kracegrazmisljanja lako je zakljuciti kako ovaj simpatican uredjaj ima jos nekoliko potencijalnih primjena. Primjerice, roditelji ne moraju svojem djetetu dati i slusalice, te ga time mogu ograniciti samo na slanje i primanje SMS poruka i tako koliko-toliko drzati telefonski racun pod kontrolom.

Motorola V100No, ovaj ce uredjaj jos  korisnijim smatrati gluhe osobe ili osobe slabijeg sluha, kojima zapravo nije niti vazno da telefonom mogu razgovarati, vec da s to jednostavnije mogu poslati SMS poruku. Odredjivanje ciljanog trzis ta ujedno je i najvaznija stvar prilikom razmatranja ovog uredjaja, jer nakon s to ispravno zakljucite kome su ga u Motoroli namijenili, stvar se promatra u potpuno drugacijem svjetlu: neka svojstva sada nam vise nisu vazna, dok od nekih drugih trazimo da budu besprijekorno realizirana.

Dizajn Motorole V.box je simpatican, iMacovski. Iako uredjaj na prvi pogled djeluje lakse nego sto u praksi zaista jest, ugodno lezi u ruci i mozemo ga nositi i u dzepu od kosulje ili hlaca, ili pak u prilozenoj torbici koju cemo zakvaciti oko pojasa. Antena je dizajnerski odlicno rijesena; malena je i ne zapinje u dzepovima. Kroz prozirno plavo kuciste vidi se zelena svjetlost kojom su obasjani ekran i tipkovnica sto u mraku, recimo, djeluje vrlo cool. No ono sto je najvaznije jest da su i u mraku sve tipke vrlo dobro osvjetljene, a da ekran ima odlican kontrast i za dnevnog svjetla. Ekran prikazuje pet redaka teksta, tako da se prakticki cijela SMS poruka moze odjednom prikazati, i to prilicno velikim slovima koja su ugodna za citanje, a i prilikom koristenja WAP pretrazivaca na ekran Motorole V.box stane sasvim dovoljno sadrzaja. Tipke su onakve kakve i jedino mogu biti na ovakvom tipu uredjaja: male i na prvi pogled dosta "gumene", no iako ovakav izgled tipkovnice sugerira kako ce tipkanje biti sporo, bili smo ugodno iznenadjeni time sto smo ipak relativno brzo napisali poruku. Motorola V.box moze se tako primiti s obje ruke, te paralelno tipkati s oba palca; oni koji su naviknuti na pisanje na racunalu sasvim ce sigurno brze napisati poruku na V.boxu nego koristenjem klasicnih telefona. Naravno, V.box se moze odloziti i na stol: balans uredjaja je sasvim dobar, pa se i tako mogu ugodno pisati poruke.

Motorola V100

Motorola V.box ima ugradjenu i vibracijsku dojavu poziva, pri cemu se, bas  kao i kod svih ostalih Motorola, moze birati hoce li telefon najprije vibrirati a tek onda zvoniti, ili ce samo vibrirati ili samo zvoniti. Odabir melodija nije narocito velik pa bismo ih voljeli vidjeti jos , s obzirom da je uredjaj namijenjen prije svega mladjoj populaciji. Za ostvarivanje poziva i odgovaranje na poziv potrebno je, kako smo vec naglasili, spojiti prilozenu slus alicu s mikrofonom na V.box i tek onda razgovarati. To je pomalo nespretno rjes enje jer vrlo vam se lako moze dogoditi da slus alice jednostavno zaboravite kod kuce. Mozda su se tek malim promjenama dizajna mogli u V.box jos  nekako ugurati mikrofon i zvucnik, no ako se sjetimo da je ovaj uredjaj namijenjen prije svega "SMS generaciji", to nuzno i ne mora biti veliki nedostatak. To takodjer objas njava i zas to nema nekih naprednih svojstava koja bismo ipak voljeli vidjeti na ovakvom uredjaju (poput boljeg adresara, sustava alarma ili kalendara) jer ih je Motorola ostavila za neke svoje buduce uredjaje slicne koncepcije kakve smo vec najavljivali u Mobyju, procijenivs i kako srednjos kolskoj generaciji ta svojstva nisu potrebna.

Nas a je konacna presuda kako se radi o vrlo simpaticnom uredjaju koji bi se mogao dopasti mladjim generacijama (premda smo se i mi stariji njime sasvim lijepo posluzili prilikom intenzivnog slanja SMS poruka!), no okvirna cijena koju navodimo i koju smo dobili od distributera cini nam se pomalo pretjeranom; za ovakav bi uredjaj, s obzirom na suzene mogucnosti razgovora i ciljane korisnike koji u pravilu ne raspolazu velikim sredstvima, trebala barem biti ispod dvije tisuce kuna.
(Izvor:Magazin "MojMoby") 

Telefonska govornica buducnosti
BUDUCNOST JE VEC TU ! LAKO DOSTUPNI TELEFONI I INTERNET

   elefonska govornica, terminal za pristup internetu, komunikacija elektronickom postom i telefonski razgovor za gluhe osobe.

Najveci americki proizvodac telekomunicijske opreme, tvrtka AT&T proizvela je novu vrstu javne telefonske govornice - AT&T Public Phone 2000i.

To je hibridni uredaj koji kombinira brzi pristup internetu s drugim online uslugama poput elektronicke poste s klasicnom funkcijom razgovora putem telefonskih linija.

AT&T-jeva javna govornica omogucuje istodobno razgovaranje putem telefona i surfanje internetom, a placanje usluge se vrsi ili gotovinom u novcanicama od jednog, pet, deset i 20 dolara ili kreditnim karticama.

Moze se konfigurirati i tako da prihvaca telefonske kartice lokalnih tvrtki telefonskih operatera. Programira se daljinski, a pristup internetu moze se filtrirati tako da se onemoguci pristup djeci neprihvatljivih sadrzaja.

Dodatna osobina ove moderne govornice je i uredaj koji olaksava telefonski razgovor gluhim osobama i koji se aktivira posebnom tipkom. Pristiskom na tu tipku aktivira se poseban "prozor" na ekranu koji gluhoj osobi omogucava da ispise tekst koji njegov sugovornik na drugoj strani cuje putem glasa operatera.

Govornica ima klasicnu QWERTY tipkovnicu, zvucnike i nalazi se u cvrstom, no otvorenom celicnom kucistu tako da zahtjeva postavljanje u od vremenskih neprilika zasticenom okruzju.

AT&T Public Phone 2000i javne govornice zasad se mogu koristiti na desetak medunarodnih aerodroma u Sjedinjenim Drzavama. Vise pojedinosti o javnoj govornici procitajte na web adresi www.att.com.

Preuzeto sa "Klika

moj naucni kutak

neke moje stvari....


VERBOTONALNA METODA
OSNOVNI PRINCIPI  I METODSKI POSTUPCI U REHABILITACIJI
DJECE OSTECENA SLUHA I/ILI GOVORA

 

Verbotonalna metoda je dio verbotonalnog sistema akademika Petra Guberine, pod kojom podrazumijevamo  metodske pristupe i postupke koje koristimo u dijagnostici i rehabilitaciji slusanja i govora i u terapiji govornim poremecaja, neovisno o etiologiji i karakteru ostecenja te kronoloskoj dobi pacijenta. Na jedinstvenim temeljnim principima i osnovnim postavkama razradjen je niz dijagnostickih instrumenata i programa rehabilitacije primjerenih vrsti i broju ostecenja, te dobi pacijenta.

Najcesca i najrasprostranjenija primjena verbotonalne metode u svijetu odnosi se na program rehabilitacije djece ostecena sluha i govora, odnosno nerazvijena govora i tada kada je sluh neostecen.

Imajuci u vidu tezinu i kompleksnost posljedica vezanih uz nemogucnost razvoja govora zbog ostecenja sluha u najranijoj dobi (prije razvoja govora) ili zastoja u razvoju govora zbog centralnih smetnji, mentalne retardacije, pedagoske zapustenosti i sl., ocekivan je i razumljiv prioritet rada upravo s populacijom djece.

Program rehabilitacije slusno i/ili tesko govorno ostecenog djeteta sveobuhvatan je program koji pomocu i uz rehabilitaciju slusanja i govora djeluje na cjelokupni psihofizicki razvoj djeteta, pa stoga  ukljucuje razlicite rehabilitacijske postupke te edukaciju kao prateci i ukljucivi dio rehabilitacije. Krajnji cilj rehabilitacije je integracija, koja se po verbotonalnoj metodi provodi u trenutku i na nacin koji osigurava uspjesan zivot djeteta u tzv. redovnoj sredini.

Rehabilitaciju provode strucnjaci razlicitog profila zanimanja s dodatnom edukacijom za rad po verbotonalnoj metodi, uz pomoc verbotonalne elektroakusticke opreme (aparati SUVAG odnosno VERBOTON). Ovi aparati imaju mogucnost prenosenja niskih frekvencija, ukljucujuci i infra zvuk, a pomocu posebnih sustav filtara i pojacala omoguceno je odabiranje optimalnog slusnog polja (kombinacija optimalnih formi frekvencije, intenziteta i vremena) i optimala glasova (oktavno ili uze frekvencijsko podrucje karakteristicno za percepciju pojedinog glasa).
 

Dijagnostika
Ukljucivanju u rehabilitacijski, odnosno rehabilitacijsko-edukacijski program prethodi kompleksna dijagnostika, koja ukazuje na stanje sluha, slusanja i govora, ali i na cjelokupni psihofizicki status djeteta.

Program dijagnostike obuhvaca osnovnu i dopunsku dijagnosticku obradu, a broj i vrsta pretraga u svakom pojedinom slucaju zavise o indiciranom ili suspektnom problemu i kronoloskoj dobi pacijenta.

Osnovna dijagnosticka obrada ukljucuje: otorinolaringoloski pregled; audioloska ispitivanja kojima se odredjuje stanje sluha i slusanja (tonalna audiometrija s dopunskim pretragamima SISI, TDT, timpanometrija, STAR, verbotonalna audiometrija, govorna audiometrija s dopunskom otezanom i usporenom govornom audiometrijom, djecja audiometrija); ispitivanje optimalnog slusnog polja i govornog statusa slusno ostecenih osoba; logopedski pregled (za djecu s govornim poteskocama);  psiholoska ispitivanja.

Program dopunske dijagnosticke obrade sadrzi: dodatne audioloske pretrage kojima se ispituje mjesto i stupanj ostecenja slusnog puta (evocirani akusticki potencijali -BERA, evocirana otoakusticka emisija - EOAE), lokalizacija izvora zvuka u prostoru, selektivno slusanje, strukturalno vrijeme percepcije, sum, podnosenje reverberacije, odnos monoauralnog, binauralnog i stereofonskog slusanja; vestibulometrijske pretrage (ENG), fizijatrijski pregled i objektivno ispitivanje ravnoteze (stabilometrijska platforma); neuroloski pregled i pretrage (EEG);  psihijatrijski pregled; dodatna psiholoska ispitivanja.

Dijagnoza je dinamicka; provjerava se, dopunjuje i, eventualno, mijenja u tijeku rehabilitacije. Rehabilitacija je sastavni dio dijagnostickog postupka, kao sto je i dijagnostika dio procesa rehabilitacije. Na taj se nacin provjerava pocetna dijagnoza i uspjesnost rehabilitacije te potvrdjuju ili dopunjuju pristupi i postupci u daljnjem rehabilitacijsko-edukacijskom tretmanu.
 

Rehabilitacija
Cjelokupni rad odvija se u dva osnovna oblika - grupnom i individualnom i zasniva na tjelesnim i slusnim putevima, (fonetski ritmovi: tjelesna ritmika i glazbeni ritam) te situaciji i situacijskom ucenju govora i jezika. U rehabilitaciji slusanja i govora osnovni je princip da treba poci od relativno optimalnih mogucnosti slusno i/ili govorno ostecenog subjekta.
 

Grupni rad primjeren je rehabilitaciji i edukaciji djece ostecena sluha i govora, odnosno samo govora ukoliko se radi o nerazvijenom govoru zbog centralnih smetnji (disfazija), mentalne retardacije, pedagoske zapustenosti i dr.

Grupni oblik rehabilitacije, koji ukljucuje edukaciju provodi se svakodnevno pola dana u toku radnog tjedna, u grupama od 6 do  10 djece.

Djeca ostecena sluha tijekom cijelog rada slusno su stimulirana pomocu aparata verbotonalnog sistema SUVAG I ili VERBOTON G 10, s vibratorom samim - somatosenzorickim putem (pocetna rehabilitacija), sa slusalicama i vibratorom ili samo slusalicama (kad su vec napredovala) i izlozena su govornoj aktivnosti. U grupnom radu nastoji se dijete stimulirati na slusanje i govor govornim strukturama ritmicko- intonativnog karaktera.

Uloga je grupnog rada da, osim uspostavljanja slusanja i govora, razvija integraciju i socijalizaciju licnosti. Ovdje se postavljaju temelji tjelesnom, moralnom i estetskom odgoju i usvajaju znanja primjerena kronoloskoj dobi djeteta.
 

Individualni rad (vjezbe slusanja i govora odnosno samo govora) i grupni rad predstavljaju dva paralelna i koordinirana oblika u rehabilitaciji slusno i/ili govorno ostecene djece. Provodi se svakodnevno u seansama, od 1/2 do 1 sat, koje se u tijeku dana mogu ponoviti. Trajanje i broj seansi ovisi o dobi i drugim predispozicijama djeteta (koncentracija i sl.). Tijekom individualnog rada rehabilitator ce s pojedinim djetetom razvijati slusanje i govor posebnim vjezbama. One glasove koje dijete postigne u grupi (putem igre) rehabilitator kombinira u one rijeci i recenice u kojima su postignuti glasovi zastupljeni. U radu sa slusno ostecenom djecom bitno je da se govorne i slusne vjezbe odvijaju na osnovi slusanja prema optimalnom slusnom polju svakog pojedinog djeteta, a to omogucava transmisija govora preko aparata SUVAG II ili VERBOTON G 20. Govor se prenosi preko onih frekvencija na koje je dijete ostalo najosjetljivije, dakle najvise preko niskih ili u kombinaciji niskih i visokih frekvencija. Buduci da se govor prenosi preko relativno optimalnih mogucnosti, slusanje se bogati i optimalno slusno polje se prosiruje (iako se periferija ne mijenja i tonalni audiogram ostaje isti).

Za stimuliranje govora i korekciju izgovora kod djece koja nemaju ostecen sluh ali ne mogu spontano razviti govor, koristi se aparat SUVAG-LINGUA ili VERBOTON G 30 L.

Individualnom se rehabilitacijom uspostavlja i popravlja razumijevanje govora te budi, obogacuje i "cisti" (korigira) djetetov govorni izraz.
 

Fonetski ritmovi u verbotonalnoj metodi
Govor nije nasa datost, mi se ne radjamo s govorom kao sto se radjamo s osjetom njuha npr. Ne postoje, dakle, specijalizirani organi za govor vec su neki od organa preuzeli i funkciju generiranja govora. Iz verbotonalne je teorije poznato da covjek citav sudjeluje kako u percepciji tako i u emisiji/reprodukciji govora (i glasova govora). Prema tome i stanje organizma kao totaliteta ima odlucujucu ulogu u primanju i odasiljanju govorne poruke: ritam tijela, odnos tijela prema prostoru i vremenu. Ne imati razvijen govor ne znaci i ne imati razvijene organe za govor ili da je funkcija tih organa poremecena. Ono sto je poremeceno ili nedostaje to je rad organa i tijela u funkciji govora - optimalna napetost, motorika, inervacija.

Da bi uspjesno odgojila napetost i motoriku, skladno inervirala govorne organe i tijelo verbotonalna metoda je uvela nove discipline i postupke: tjelesnu ritmiku (stimulacije pokretom) i glazbeni ritam (glazbene stimulacije), koje zajednickim imenom nazivamo fonetski ritmovi.

Stimulacije pokretom su metodski postupci u verbotonalnoj metodi kojima je osnovno sredstvo pokret, a osnovna svrha razvoj govora i slusanja (prirodnog govora i dobrog slusanja). Osnovni zadaci ovih postupaka jesu:
- razvijanje kinestetskog osjeta i funkcije tijela u prostoru, vremenu i dinamici;
- stvaranje dobre psihomotorne baze kod djeteta ili korekcija lose psihomotorike kod pojedinca;
- poticanje na glasanje pokretom i glasovima koji se najefikasnije mogu proizvesti datim pokretom (funkcionalna ritmika);
- usvajanje temeljnih govornih ritmickih formi pokretom, stvaranje osnovice odnosno istovremeno ostvarivanje percepcije i govorenja rijeci, recenica i vecih govornih cjelina u govornom ritmu odredjenog jezika.

Ti zadaci ostvaruju se pomocu osnovnih oblika lokomocije (hod, trk, puzanje, valjanje, poskoci, skokovi, okretanje) te pokretima ruku, nogu, tijela i glave, pomocu kojih se dozivljavaju i osvjestavaju varijacije elemenata pokreta: dinamika, vrijeme, prostor i napetost u pokretnim igrama te sekvence i faze pokreta u koreografijama. Glasovi (govor) se, dakle, ne uce taktilnim ili artikulacijskim sustavom, nego putem ritmickih stimulacija tijela. Za svaki slog (glas) postoji i vise formi tjelesnih pokreta koje su odredjene na osnovi fonetskih, elektromiografskih i proprioceptivnih parametara. Koreografijom, koja se radi u kasnijim fazama, priprema se i citanje ali i ostvaruje bogat i vrijedan umjetnicki izraz.

Glazbene stimulacije (ritam brojalica) ritmicke su strukture koje sadrze logatome (slogovi koji ne nose znacenje) ili logatome kombinirane s rijecima (dakle sa znacenjem). Cilj im je da pomocu glazbenih vrednota (ritma i melodije) stimuliraju budjenje govora, razviju sto kompleksniji i sto prirodniji govor i pomognu korektnoj artikulaciji glasova.

Buduci da su ritam, intonacija, napetost, intenzitet, pauza (aktivna) i vrijeme osnovni strukturalni elementi svake pa i najmanje izgovorene cjeline, glazbene stimulacije uz stimulacije pokretom, predstavljaju dragocjeni temelj kako za razvoj i korekciju govora kod slusno ostecenih osoba tako i za razvoj i korekciju izgovora kod usvajanja materinskog ili ucenja stranog jezika.
 

Dramatizacija je jedan od vidova aktivnosti u verbotonalnoj metodi koji djeca rano i rado prihvacaju, jer je to rehabilitacija igrom i ucenje putem igre. Ona nam pomaze u razvoju motorike, osvjestavanju prostora, izazivanju i koristenju pokreta u izrazajnom (nominalnom) smislu rijeci, cime se bogati simbolika (misao) i izrazi (vokabular).Tu se ostvaruju medjusobni odnosi i dijalozi koji, narocito u pocetku, imaju za cilj razvijanje spontanosti, komunikativnosti i socijabilnosti, sto u pocetnoj rehabilitaciji predstavlja poseban problem. Iznad svega cilj je razvoj govora, prirodnog govora koji se uci u igri i u spontanim zivotnim situacijama.

U kasnijoj fazi i starijoj dobi dramatiziraju se price, bajke, pa onda zreliji tekstovi i male drame.

Na taj nacin ovaj afektivno bogat oblik aktivnosti, uz koreografiju, predstavlja izvanrednu mogucnost za umjetnicki vrijednu prezentaciju postignutih rezultata.
 

Audiovizualni postupci - AVGS ( audio-vizualna globalno-strukturalna metoda) u rehabilitaciji slusanja i govora pocinju se primjenjivati u radu s djecom niske kronoloske dobi. U pocetku sliku i zvuk koristimo za stimuliranje spontanog glasanja i slusanja. U to vrijeme film mora sadrzavati jednostavne situacije, sadrzaje ili price koje djeca mogu brzo usvojiti i prihvatiti kao svoju aktivnost. Takvi, globalno prezentirani, djeci bliski sadrzaji kasnije ce se koristiti u grupnom i individualnom radu, dramatizaciji i drugim aktivnostima. U kasnijim fazama audiovizualni postupci postaju sredstvo za ucenje govora - jezika, za usvajanje novih pojmova i aktivnu - spontanu upotrebu poznatog vokabulara u novim situacijama.

U rehabilitaciji starije djece (i odraslih pacijenata) program ucenja stranog jezika po AVGS metodi koristimo u funkciji kondicioniranja slusanja i korekcije izgovora, ali i kao izuzetno motivirajuci faktor za aktivno sudjelovanje u terapiji.
 

Psihoterapija u verbotonalnoj rehabilitaciji provodi se uvijek kada je to indicirano, pa tim strucnjaka ukljucuje i psihologa-terapeuta i psihijatra. (Obvezni je dodatni oblik rada u programu rehabilitacije slusno i/ili govorno ostecene djece koja su, neposredno ili posredno dozivjela ratne strahote i koja prozivljavaju posljedice ratnih stradanja.).
 

Edukacija djece s ostecenjem sluha (i govora) ili s nerazvijenim govorom zbog centralnih smetnji (disfazija i dr.), zatim djece s udruzenim smetnjama u razvoju (sto je i najcesci oblik ostecenja) prateci je i ukljucivi oblik rehabilitacije po verbotonalnoj metodi. Stoga u sastavu verbotonalnih rehabilitacijskih ustanova djeluju djecji vrtici i osnovne skole, u kojima djeca usvajaju i odgojno-obrazovne programe do vremena kada su u dovoljnoj mjeri razvila govor i stekla sve druge razvojne preduvjete za uspjesno ukljucivanje u redovni sustav odgoja i naobrazbe. U zagrebackom "SUVAG-u" odgojno-obrazovni programi odvijaju se prema Planu i programu rada predskolskih ustanova, odnosno osnovnih ili srednjih skola, koji propisuje Ministarstvo prosvjete i sporta Republike Hrvatske i prema posebnom planu i programu za djecu s teskocama u razvoju Poliklinike "SUVAG".

Dinamika i, posebno, nacin usvajanja nastavnih programa prilagodjeni su mogucnostima djeteta. Tako je djeci s izrazenim teskocama u razvoju potrebno organizirati individualizirani intenzivni program rehabilitacije i edukacije, dok je odredjenom broju djece ukljucene u redovne skole, uz svakodnevnu rehabilitaciju, potrebna i stalna pomoc u ucenju u formi produzenog strucnog postupka, kao prijelazni oblik integracije.

 

Ispitivanje sluha - AUDIOMETRIJA

 


Definicija
Audiometrija obuhvaca svako ispitivanje sluha, bilo bez pomagala ili uz pomoc elektroakustickih aparata.

Akumetrija je ispitivanje sluha pomocu glazbenih ugadjalica (vilica).

Podjela nagluhosti
Gubitak sluha moze nastati uslijed poremecaja koji zahvacaju vanjsko i srednje uho, tzv. provodna (konduktivna) nagluhost, ili poremecajem unutarnjeg uha, 8. mozdanog zivca i visih mozdanih centara kada govorimo o zamjedbenoj (perceptivnoj) nagluhosti. Ukoliko je poremecaj zahvatio i provodnu i zamjedbenu komponentu govorimo o mjesovitoj nagluhosti.

Provodnu i zamjedbenu nagluhost mozemo razluciti usporedjujuci prag cujnosti kada se zvuk provodi zrakom (zracna vodljivost) s pragom cujnosti kada se zvuk provodi preko kostiju lubanje (kostana vodljivost).
Zracnu vodljivost odredjujemo tako da zvucni podrazaj (glazbenu ugadjalicu) drzimo ispred bolesnikova uha. Zvucni podrazaj prolazi kroz cijeli slusni organ (provodnu i zamjedbenu komponentu).
Kostana vodljivost se procjenjuje tako da se ugadjalica prisloni na kosti glave (mastoid, tjeme) te se na taj nacin zaobilazi provodni dio slusnog aparata.

Metode ispitivanja
Pokus zracne vodljivosti izvodi se tako da se ugadjalica postavlja ispred uha ispitanika i normalno cujeceg uha (lijecnikovog) za lijevo i desno uho. Na taj se nacin procjenjuje da li postoji nagluhost i je li ona obostrana.
Weberov pokus se izvodi tako da se ugadjalica pritisne na tjeme, a bolesnik odgovara na koje uho bolje cuje. Ukoliko postoji provodna nagluhost jednog uha bolesnik cuje bolje na nagluhoj strani, a ako postoji zamjedbena nagluhost jednog uha bolesnik bolje cuje na cujucoj strani.
Pokus po Rinneu usporedjuje zracnu i kostanu vodljivost za svako uho pojedinacno. Bolesniku se ugadjalica postavlja naizmjenicno ispred uha i prislanja se na mastoid, da bi se doznalo kojim putem bolesnik bolje i duze cuje. Normalno je da osoba bolje cuje zvucni podrazaj prenosen zrakom. Medjutim ako postoji provodna nagluhost bolesnik duze cuje zvucni podrazaj kada je prenosen kostima lubanje.
Schwabachov pokus sluzi za usporedbu ispitanikova i normalno cujeceg uha. Lijecnik prislanja ugadjalicu naizmjenicno sebi i ispitaniku na mastoid. Ukoliko ispitanik prestane cuti zvucni podrazaj prije lijecnika kod ispitanika postoji zamjedbena nagluhost.
Kombinacijom ovih testova lijecnik moze ustanoviti postoji li nagluhost kod ispitanika, je li ona obostrana ili jednostrana, te da li je rijec o provodnoj, zamjedbenoj ili mjesovitoj nagluhosti.

Audiometar je uredjaj koji sluzi za kvantificiranje gubitka sluha. Audiometar stvara zvukove odredjenih frekvencija (od 125 do 8000 Hz) i intenziteta, tako da se ispitanikov slusni prag moze odrediti za svaku frekvenciju. Gubitak sluha se mjeri u decibelima (dB), a rezultati se prikazuju u obliku grafikona (audiograma).

Govornom audiometrijom odredjujemo na koje intenzitetu su rijeci prepoznate kao razumljivi simboli. Govornom audiometrijom ispituju se vise razine slusnog puta (funkcije visih mozdanih centara).

Timpanometrijom mjerimo otpor provodnog dijela slusnog aparata (srednje uho) energiji koju nosi odredjeni zvucni podrazaj, mjereci omjer apsorbirane i reflektirane zvucne energije. Kada se kod nekih bolesti povisi (ili smanji) otpor u srednjem uhu vise energije ce biti reflektirano (ili apsorbirano). Rezultati se prikazuju u obliku grafikona (timpanograma).

Odredjivanje slusnih evociranih potencijala je mjerenje bioelektricnih izbijanja sredisnjeg zivcanog sustava na povrsini glave prilikom podrazivanja organa sluha. Na taj nacin mogu se zabiljeziti izbijanja visih mozdanih centara slusnog aparata, te se moze odrediti mjesto ostecenja sluha u sredisnjem zivcanom sustavu. Ovaj je nacin odredjivanja funkcije slusnog organa posebno koristan kod male djece za koju se sumnja na tezak gubitak sluha.

ODGOJ,VASPITANJE I OBRAZOVANJE SLUSNO OSTECENE DJECE

 

1. UVOD

 

Problemima odgoja, obrazovanja i vaspitanja djece i omladine ostecena sluha  bavi se posebna naucna disciplina surdopedagogija. Njen osnovni zadatak jeste kako i kojim metodama ukljuciti slusno osteceno dijete u skolovanje i kako prilagoditi njegove strukturalne, audiovizuelne, motorne , kreativne i psiholoske osobine sistemu nastave, zatim da u maksimalnoj mjeri prosiriti sva znanja iz oblasti obrazovanja kao preduslov za strucno obrazovanje, usmjeravanje i osposobljavanje slusno ostecene djece, zatim da osposobi slusno ostecenu djecu i omladinu za gestovnu komunikaciju ili kombinovanu metodu gest - govor i na taj nacin omoguci ovoj populaciji sticanje znanja, vjestina i navika kroz usvajanje nastavno obrazovnih sadrzaja. Svi ovi ciljevi se sjedinjuju u jedan konacni cilj rehabilitacije slusno ostecene osobe, a to je osposobljenost za drustveno koristan rad i uspjesna integracija u zdravu drustvenu sredinu. Takav cilj je ne samo realnost vec i neophodnost jer slusno ostecena djeca kroz specijalno organizovan vaspitno obrazovni rad postizu slicne ili cak iste rezultate kao i cujuca djeca.

 

Bitna i najznacajnija pretpostavka uspjesnog postizanja ovog prije svega humanog cilja u obrazovanju slusno ostecene djece jeste pravovremeno ukljucivanje slusno ostecenog djeteta u proces adekvatnog strucnog tretmana. Dakle odgoj i obrazovanje i rehabilitacija lica sa ostecenjem sluha je preduslov njihove adaptacije i integracije u normalnu sredinu.

 

Medjutim, u bivsoj Jugoslaviji, a posebno u Bosni i Hercegovini, do oslobadjanja zemlje 1945. godine nije se poklanjala velika paznja obrazovanju i vaspitanju gluhih osoba. Ako je ovakva situacija bila razumljiva za vrijeme turske vladavine kada se ni normalnoj djeci nije nudila sansa za sticanje pismenosti onda se to tesko moze shvatiti za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini. Interesantno je istaci da Austo - Ugarska, za vrijeme vladavine, iako je vodila pedantnu evidenciju o licima ostecena sluha nije preduzela nista ozbiljnije na planu obrazovanja i osposobljavanja osoba ostecena sluha. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije u Kraljevini Jugoslaviji nije, takodjer, nista uradjeno na otvaranju skola za slusni ostecenu djecu i omladinu. Organizovana drustvena briga o zastiti, vaspitanju i obrazovanju djece i omladine u nasoj republici pocinje tek poslije oslobodjenja zemlje. Tako je vec u maju 1946. godine otvorena prva skola i dom za gluhu u nagluhu djecu i omladinu. To su bili pionirski poduhvati stvaranja novog i razbijanja starog tradicionalnog shvatanja o mogucnostima osoba sa ostecenim sluhom.. U koncipiranju potrebe o zastiti, vaspitanju, obrazovanju i radnom osposobljavanju ovih lica poslo se od novih modernih shvatanja surdopedagoske teorije i prakse o potrebi i mogucnostima rehabilitacije osoba sa ostecenjem sluha.

 

2. CILJEVI I ZADACI ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE SA OSTECENIM

    SLUHOM

 

Ciljevi i zadaci odgoja i obrazovanja djece i omladine s ostecenjem sluha u svojoj osnovi se ne razlikuju od ciljeva i zadataka odgoja i obrazovanja u redovnim skolama. Medjutim, s obzirom na osobenosti koje prate ovu kategoriju djece i omladine, principi i zakonitosti nastavnog procesa ne mogu se mehanicki prenositi na vaspitanje i obrazovanje djece i omladine ostecena sluha. Odgoj, obrazovanje i vaspitanje djece i omladine ostecena sluha  zavisi od  vise faktora, a prije svega od stepena i kvaliteta ostecenja sluha, dobi kada je nastupilo ostecenje sluha , odnosa gluhe osobe prema defektu, vremena ukljucenja u strucni tretman, stanja preostalih osjetila i sposobnosti kao i od odnosa drustvene sredine prema osobama ostecena sluha.

 

Prva i osnovna posljedica ostecenja sluha je nerazvijen govor i sputana funkcija misljenja. Ove osobenosti samim tim cine proces vaspitanja i obrazovanja i rehabilitacije osoba s ostecenim sluhom specificnim i uslovljavaju neophodnost specijalno organizovanih postupaka u izvodjenju nastavnog procesa kod ove kategorije djece i omladine.

 

2.1. Odgoj i obrazovanje djece sa ostecenim sluhom

 

Odgoj i obrazovanje djece ostecena sluha se provodi na tri nivoa, a to su predskolski tretman, odgoj i obrazovanje u osnovnoj skoli i profesionalno osposobljavanje i usavrsavanje osoba ostecena sluha.

Generalni model obrazovanja na sva tri nivoa se u principu ne razlikuje od ustaljenog modela odgoja i obrazovanja kod cujuce populacije. Prije svega se misli na nacin upisa u prvi razred, na identicne i priblizno identicne nastavne programe. Na udzbenike na didakticka sredstva i nastavna pomagala.

 

Ali ipak se moraju spomenuti neke specificnosti s obzirom na organizaciono-tehnolosku i tehnicko-tehnolosku opremljenost, kao i posebne metode u nastavi gdje se prije svega misli na analiticko sinteticke metode koje su svojstvene iskljucivo slusno ostecenoj djeci, metode citanja govora sa usta, metode u artikulaciji govora i druge metode . Jedna od specificnosti jeste i ta da bi odgojno obrazovni i rehabilitacijski proces morao biti tako organizovan da smanji priliku za dozivljavanje neuspjeha i da svakom djetetu da priliku za osjecanje uspjeha. Programirani sadrzaji morali bi bti pripremljeni na takav nacin da ih svako dijete moze uspjesno savladati, sto podrazumijeva izradu individualiziranih programa. Neophodno je da se svakom djetetu omoguci iskustvo uspjeha  u savladavanju programiranog sadrzaja sto doprinosi jacanju motivacijskog faktora, a jaca se i samosvijest djeteta posebno dozivljaj sebe i svoga. Postizanje uspjeha i dozivljaj neuspjeha predstavljaju znacajne poticaje daljeg napredovanja u ucenju.

 

Specificnost u odgoju i obrazovanju slusno ostecene djece se ogleda strucnom tretmanu koji se provodi kroz rehabilitacijski tretman u zavisnosti od vrste i stepena ostecenja sluha, vremena nastanka, kvaliteta govora i drugih somatopsihickih karakteristika.

 

U savremenom svijetu obrazovanje slusno ostecene populacije je dozivjelo veliku transformaciju gdje se stereotipni i poluotvoreni modeli nastave izbacuju i unose se afirmativno otvoreni modeli postujuci pri tome sve principe nastave koji se primjenjuju u savremenoj edukaciji. Time je obezbjedjeno slusno ostecenim osobama pravo da se skoluju podjednako kao i cujuci u skladu sa njihovim mentalnim sposobnostima i drugim somatopsihickim karakteristikama.

 

Obrazovanje slusno ostecene djece se moze podvesti u cetiri oblika:

‚§         Odgoj i obrazovanje u redovnim predskolskim ustanovama i redovnoj osnovnoj skoli (prevashodno se misli na nagluhu populaciju);

‚§         Odgoj i obrazovanje u posebnim razredima u osnovnoj skoli  za cujucu djecu;

‚§         U posebnim specijalnim odgojno obrazovnim ustanovama;

‚§         U specijaliziranim ustanovama za dijagnostiku, rehabilitaciju i skolovanje slusno ostecene populacije.

 

Vazno je istaci da bez obzira o kojem se obliku obrazovanja radi plan i program se ne razlikuje od plana i programa u redovnoj skoli osim sto se u nastavnom procesu koriste posebne metode , tehnike i nastavna sredstva.

 

U redovnim predskolskim ustanovama se u principu skoluju nagluha djeca sa ostecenjem sluha do 35 dB uz primjenu slusnog aparata, kao i djeca sa vecim ostecenjem sluha kod kojih je ostecenje nastalo  u postlingvalnom periodu, dakle kada je govor vec razvijen. Da bi se mogla organizovati nastava sa ovom djecom potrebno je da takve ustanove imaju kvalifikovan kadar za rad sa slusno ostecenom populacijom kao i opremu koja treba biti primjerena vrsti i stepenu ostecenja.

 

Dalje, odgoj i obrazovanje slusno ostecene populacije se moze organizovati i u posebnim razredima pri redovnoj skoli koji takodjer trebaju zadovoljavati odredjene uslove od kadra do elektroakusticke opreme i drugih didaktickih pomagala pri cemu se moraju postovati principi i zakonomjernosti koji se primjenjuju u radu sa ovom populacijom. Tu se misli na sljedece: u razredu ne smije biti vise od osam ucenika, razredi moraju biti homogeni po vremenu nastanka ostecenja, po vrsti ostecenja, s obzirom na hronolosku dob, na kulturni i obrazovni nivo i sl. Unutar homogenih grupa treba voditi racuna da se kod talentovane djece pojaca proces ucenja sa slozenijim sadrzajima cime se na neki nacin vrsi diferencijacija ove djece i daje im se mogucnost profesionalnog usmjeravanja za slozenija zanimanja u skladu sa njihovim sposobnostima znanjem i interesima. Pozeljno je da sa ovakvim grupama radi defektolog  surdoaudiolog, psiholog, socijalni radnik i pedagog. Svako dijete treba biti ukljuceno na rehabilitaciju slusanja i govora kako bi se neprestano i usporedo radilo na bogacenju vokabulara ove djece i uspostavljanja oralne komunikacije.

 

Odgoj i obrazovanje djece ostecena sluha u specijalnim odgojno obrazovnim ustanovama ustanovama, tj. u ustanovama za rehabilitaciju slusanja i govora je slojevit  i slozen model edukacije koji u sebi sadrzi vise zadataka i slozeniju organizaciju nastavne seme. Ovakve ustanove moraju zadovoljiti odredjene kriterije, tj. moraju posjedovati odjel za dijagnostiku, odjel za rehabilitaciju, servis za odrzavanje slusnih aparata i elektroakusticke opreme, odjel za predskolski tretman gdje se djeca pripremaju za dalje skolovanje, odjel za osnovnu skolu, zatim srednju skolu i radno osposobljavanje te odjel za naucnoistrazivacki rad. Na svim odjelima angazovani su strucnjaci diferencirani prema strucnim profilima: medicinske sestre, ljekari odredjene specijalnosti, klinicki psiholog, klinicki surdopedagog, neuropsihijatar i dr. U ovakvim ustanovama akcent se stavlja na individualnu rehabilitaciju do pete godine zivota, a poslije se radi grupna rehabilitacija i pripremanje djeteta za osnovnu skolu. Takodjer je vazno istaci da se pri predavanju nastavnih jedinica u sadrzaje uvode i sadrzaji rehabilitacionog tretmana tako da se nastava stavlja u funkciju rehabilitacije i obrnuto, u izvodjenju rehabilitacionog tretmana uvode se i sadzaji iz nastave. Dijete ima dvostruku korist: kroz nastavu jacamo rehabilitacione aktivnosti i postizemo bolje rezultate u savladjivanju rehabilitacionih seansi, a s druge strane kroz rehabilitacione aktivnosti prosirujemo vidike znanja kod ucenika, doprinosimo boljoj kvaliteti ucenja, boljem razumijevanju gradiva i prosirenju vokabulara.

 

U radu sa slusno ostecenom populacijom treba imati u vidu da ova djeca uslijed nemogucnosti primanja informacija iz vanjskog svijeta putem cula sluha imaju dosta dobro razvijenu vidnu percepciju te je veoma bitno vizualizirati nastavu odnosno u nastavi koristiti sto je moguce vise ociglednih nastavnih sredstava. Drugim rijecima odjeljenja u kojima se radi sa slusno ostecenom djecom ne smiju biti monotona, ne smiju biti bez bogate vizualno didakticke ilustracije i drugih didaktickih pomagala, jer u nedostatku ili otezanoj komunikaciji prilazi se drugim senzomotornim sistemima koji se stavljaju u funkciju prepoznavanja, shvacanja i usvajanja nastavnog gradiva. Dokazano je da i kod najtezih ostecenja na auditivnom planu ukoliko su zastupljena naprijed pomenuta sredstva i pomagala onda ce i kvalitet ucenja biti daleko uspjesniji, a licnost ce biti apsolutno informisana i nauceno gradivo ce produbiti i prosiriti njene kognitivne sposobnosti sto je u funkciji kvalitetnog transfera znanja , vjestina i navika.

 

2.2. Rehabilitacioni tretman djece sa ostecenim sluhom

 

            Nedostatkom slusanja ponajprije sebe , a zatim i drugih osoba, gluhom je djetetu djelimicno poljuljan taj unutrasnji oslonac. Kako ne moze cuti zvuk koji njegovo tijelo proizvodi, ono ne moze ni sebe potpuno dozivjeti u svojoj unutrasnjosti. Razvijanjem slusanja mi tom djetetu ne stvaramo kao prvo mogucnost vracanja govora, nego potpunije uporiste iz kojeg ce onda spontano izvirati i govor. Stoga je jasno sto se na prvom mjestu stavlja vjezbanje slusanja vlastitog glasa, jer je slusanje preduvjet potpunije spoznaje sebe i preduvjet razvoja govora. Dakle, prvi smisao rehabilitacije slusanja i govora je da malo slusno osteceno dijete, a da to ono ne primjecuje, dovedemo do toga da otkrije i zavoli slusati najprije sebe, pa zvukove koje moze proizvesti svojim tijelom, da bi na kraju otkrilo i pozeljelo slusati i druge.

Da bismo omogucili razvoj spontanog i prirodnog govora putem sirenja slusnih sposobnosti potrebno je:

1.      Ostvariti psiholoske, tehnicke, medicinske, socioloske i pedagoske uvjete prijeko potrebene za  stvaranje govora;

2.      Primijeniti one vjezbe i postupke koji ce djetetu omoguciti senzoricko-motoricko upoznavanje sebe, prvenstveno vezu slusanja i govora;

3.      Podsticati u djetetu zelju za slusanjem sebe, svog vlastitog glasa, zvukova koje proizvode svojom vlastitom aktivnoscu, a zatim i sugovornika;

4.      Ako zelimo postici prirodan govor moramo voditi racuna o njegovoj biti i genezi. Predgovorne i govorne faze djeteta sadrze temeljne komponente koje moramo ukljuciti u postupke oko stvaranja govora;

5.      Stupnjevitost govornih i govornih faza ne uci se odredjenim redom i mehanicki, nego se  u djetetu podsticu takva raspolozenja i stanja iz kojih ce neminovno proizilaziti govorni izraz;

6.      Svi postupci rehabilitacije slusanja i govora moraju biti prvenstveno prilagodjeni slusnoj i govornoj dobi djeteta, sto u slusno ostecene djece odgovara onom govornom stupnju na kojem je dijete zaostalo (oko 6. mjeseca zivota), a pedagoski postupci moraju biti primjereni hronoloskoj dobi, psihickoj i intelektualnoj zrelosti.

 

Institucionalna rana rehabilitacija djece ostecena sluha i govora je specifican habilitaciono korektivni tretman koji u sebe ukljucuje mnoge komponente i to sa zdravstvenog, psiholoskog, edukativnog i socijalnog aspekta. Aktivnost sa djecom ostecena sluha i govora do pete godine zivota odvijaju se strogo individualno, a od pete do sedme godine rad se odvija kombinovano individualno i grupno kako bi se dijete sto bolje spremilo za ukljucenje u skolu. Programirane habilitaciono korektivne aktivnosti provode se sistematicno, oraganizovano i kontinuirano pod rukovodstvom audiorehabilitatora strucnjaka za rad sa slusno ostecenom djecom.

 

Kvalitetan odgoj i obrazovanje slusno ostecene djece i omladine ne moze se zamisliti bez posebnih instrumenata, tehnike-elektroakustickih aparata koji omogucavaju istovremeno ostvarivanje dvije funkcije:

 

‚§         istovremeno provodjenje jezicno govorne rehabilitacije i

‚§         uspjesno savladjivanje skolskog gradiva bez kojeg se ne bi moglo govoriti o uspjesnom obrazovanju ove populacije.

 

Rehabilitacioni tretman slusno ostecene djece i omladine se provodi na tri nivoa:

 

‚§         predskolski tretman ili rana rehabilitacija

‚§         skolski tretman

‚§         profesionalno osposobljavanje.

 

 

Predskolski tretman ili rana rehabilitacija izvodi se na tri nivoa:

 

‚§         do trece godine gdje je akcent na razvoju i korigovanju slusnih i govornih sposobnosti, na pravilan izgovor i obezbjedjenje kvalitetne socijalne komunikacije.

‚§         od trece do pete godine gdje se akcenat stavlja na razvijanje socijalnih i funkcionalnih sposobnosti djeteta putem razlicitih metoda, oblika i tehnika, na jacanje govorne i auditivne spone te na davanje odgojno obrazovnih sadrzaja kao preduslov za bolju korektivnu terapiju i ucenje

‚§         od pete do sedme godine intenzivno se radi na pripremama djeteta za skolovanje, na jacanju emocionalno voljnih veza na opismenjavanju, razvijanju smisla za druzenje.

 

Predskolski tretman je kombinovan i podrazumijeva usporedni postupak individualne rehabilitacije slusanja i govora, razvoja artikulacije, razvoja motorickih sposobnosti, vjestina i navika. Dijete ukljucujemo u habilitaciono korektivni tretman koji je diferenciran prema stepenu ostecenja sluha, nivou govornih sposobnosti, socijalne zrelosti, motivima i sklonostima. Rani habilitaciono korektivni tretman odvija se prema utvrdjenom programu koji mora biti elastican a nikako krut i fiksiran. Aktivnosti se sprovode svakodnevno po 40. minuta. U radu se primjenjuju razne stvaralacke i motivacione igre koje omogucavaju pored ostalog i dubinsko posmatranje djeteta /izgovor, reakcije na zvuk, spretnost, koordinaciju i dr./. Specificnost se ogleda i u organizovanju odgojno obrazovnih sadrzaja koji se primjenjuju sa ovom djecom. One trebaju biti tako komponovane da se prakticno prelijevaju jedna u drugu, odnosno da su uskladjene sa habilitaciono korektivnim sadrzinama, a istovremeno da odgovaraju intelektualnim potrebama djeteta. Rani habilitaciono korektivni tretman je od presudnog znacaja za dalji tok rasta i razvoja djeteta ostecena sluha.

 

Vrlo je vazno istaci da je rana detekcija ostecenja sluha i rano ukljucivanje ovakve djece u habilitaciono korektivni tretman, po nekim autorima do trece godine zivota, preduslov za uspjesnu rehabilitaciju slusanja i govora.

 

Preko habilitaciono korektivnog tretmana mi djelujemo na jacanje svih psihickih komponenti, na jacanje senzornih i motornih funkcija. Mozemo reci da je predskolski habilitaciono korektivni tretman ili rana rehabilitacija djece ostecena sluha priprema te djece za skolovanje, da predstavlja jacanje  mentalne, senzorne, emocionalno voljne i motoricke funkcije koje cine zajednicku spregu za stvaranje kvalitetne konstrukcije razvoja licnosti sto je preduslov za kasniju uspjesnu edukaciju i osposobljenost.

 

Profesionalno obrazovanje i zaposljavanje lica sa ostecenjem sluha predstavlja zavrsnu fazu u rehabilitaciji. Bez toga bi cio sistem vaspitanja i obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja bio besmislen i necjelishodan. Iz tog razloga srednje usmjereno obrazovanje predstavlja sastavni dio obrazovanja i vaspitanja i rehabilitacije osoba sa ostecenjem sluha. Ono se organizuje kao nastavak specijalnog osnovnog obrazovanja.

 

 

Uz strucnjake koji vrse odgoj i obrazovanje i rehabilitaciju djece ostecena sluha posebno mjesto zauzimaju roditelji koji su najvazniji odgajatelji svoje djece s velikom odgovornoscu prema sebi prema djetetu i prema drustvu. Jer ko bolje moze razumjeti i vise razumjeti dijete od njegovih roditelja, shvatiti njegove zelje, interese.  Zato jedino dobrom saradnjom izmedju roditelja i strucnjaka, te dobrom komunikacijom medju njima mozemo pruziti pruziti zdrav razvoj djeteta i omoguciti mu potpuni uspjeh u rehabilitaciji. Obzirom da je neophodno da dijete provodi najvise vremena u porodici, ona kao takva ima nezamjenljivu ulogu u odgoju djeteta. Ona je vise nego skola u prilici da potice odgojne procese i sistematicnije i svakodnevno prati i poboljsava odgojni rad. Odgoj je kontinuirana stvarnost od najranije dobi, sto se postize stvaranjem navike i to duhovne, kulturne, zdravstveno higijenske i radne. Pozitivne navike su temelj za obrazovni razvoj mlade licnosti. Obrazovana licnost bez odgojne dimenzije nije potpuna licnost. Obrazovana osoba sa ostecenjem sluha lakse ce se integrirati u cujucu sredinu, jer ima spoznaje koje joj pomazu u komunikaciji pa i ako nije govorno savrsena.

 


 

3. ZAKLJU„šAK

Trebalo je da prodje dosta vremena da bi se prihvatila saznanja o mogucnostima vaspitanja i obrazovanja i radnog osposobljavanja djece i omladine sa ostecenjem sluha. Trebalo je dostici veci naucni i drustveni napredak da bi se, s jedne strane razgranicili pojmovi i praksa osposobljavanja i praksa specijalnog vaspitanja i obrazovanja i, s druge strane da bi se saznala cinjenica da se ovim licima moze maksimalno pomoci ako se stvori i izgradi sistem koji ce obuhvatiti zastitu, skolovanje i osposobljavanje, odnosno sistem koji ce biti u stanju da obuhvati sve komponente licnosti koje sacinjavaju njen integritet zbog cije je nekompletnosti licnost i bila dovedena u stanje dezintegrisanosti.

Ovakav sistem vaspitanja, obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja omogucava da se lica sa ostecenjem sluha osposobe, sto za njih ima egzistencijalni znacaj, jer kako kaze Rusk: "Drustvo danas placa samo za dvije stvari: za ono sto znamo i za ono sto umijemo."

 


 

LITERATURA:

Prof. dr Ismet Kurtagic, Funkcionalna re/habilitacija slusanja i govora, 1998. godina, Sarajevo ;
Defektologija br. 2, 1990. godina, Zagreb;
Predavanja iz skolske surdoaudiologije, Prof. dr Ismet Kurtagic;
Dr sci. Obrad Ĺ arenac, Teorija i praksa specijalnog skolstva u Bosni i Hercegovini, 1999. godina, Tuzla;
Zbornik radova sa strucnog savjetovanja, 115 godina sustavnog rada na edukaciji i rehabilitaciji djece i mladezi ostecena sluha i 80 godina udruzivanja gluhih u Hrvatskoj u Zagrebu,10.11.2000.godine, Zagreb.
Olga Flass, Ivo Ĺ karic, Rehabilitacijski postupci za malu slusno ostecenu djecu,1992. godina, Centar Suvag- Zagreb.

 

DIJAGNOSTIKA I TERAPIJA SEKRETORNOG OTITISA

SAŽETAK

Upala srednjeg uha sa eksudatom i danas predstavlja dijagnosticki i terapeutski problem. To je cesto oboljenje u nasoj sredini ali se zbog slabo izrazene slike i nedovoljne dijagnosticke obrade cesto ne prepoznaje, sto moze rezultirati ireverzibilnim promjenama u srednjem uhu i konsekventnim ostecenjem sluha. U toku l997 godine, obradjeno je 40 pacijenata sa sekretornim otitisom, uradjen je kompletan klinicki ORL nalaz, audiometrija i timpanometrija. Najcesci razlog javljanja je bio oslabljen sluh. 30% pacijenata je imalo gubitak sluha od 35-40 dB; 20% pacijenata je bilo sa gubitkom sluha od 40-45 dB, a 40% sa 25-35dB. Samo su dva slucaja (5%) imali gubitak sluha od l0 do 25 dB, a dva su bila sa urednim sluhom.

U anamnezi 82,5% pacijenata je imalo recidivirajuce upale tonzila sa otezanim disanjem na nos. Na kontrolni pregled nije doslo 40% pacijenata. Ovo govori u prilog zakljucku da se vecina pacijenata javlja kada je nagluhost tolika da otezava normalnu konverzaciju. „šesto nakon terapije dolazi do subjektivnog poboljsanja i zaboravlja se na neophodnost kontrole. Postoji potreba vece popularizacije ovoga problema, zdravstvenog prosvjecivanja u kome veliku ulogu treba da imaju ordinirajuci lijecnici i pedijatri.
Pacijenti sa sekretornim otitisom moraju biti pod observacijom i terapijom  sve do objektivnog poboljsanja.

Kljucne rijeci: otitis media secretoria, dijagnoza sekretornog otitis media, timpanometrija

UVOD

Otitis media je stanje nastalo inflamacijom membrane tympan /srednjeg uha./ Postoji nekoliko tipova Otitis media:

OTITIS MEDIA ACUTA
OTITIS MEDIA CHRONICA
OTITIS MEDIA SECRETORIA
OTITIS MEDIA RECCURENS
Sekretorni otitis media je inflamatorno oboljenje uha i njegovih adneksa1, koje karakterizira prisustvo sekreta u kavumu tympani, intaktna bubna opna, poremecaj faringotimpanalne tube i pretezno konduktivno ostecenje sluha, a znaci i simptomi akutne infekcije izostaju.Najvazniji etioloski faktor su recidivirajuce virusne i bakterijske infekcije gornjih respiratornih puteva a predisponirajuci faktor uvecano adenoidno tkivo.U faktore rizika se ubrajaju hranjenje bocicom, mala tjelesna tezina pri rodjenju, kraniofacijalni deformiteti, pasivno pusenje i nizak socijalno ekonomski status. Komplikacije koje nastaju od S.O.M.su glavni uzrok ostecenja sluha u ranom djetinjstvu narocito ispod pet godina zivota.

SUBJEKT I METODA RADA

Analizirano je 40 pacijenata sa SOM. Obuhvaceni su svi pacijenti sa ovom dijagnozom pregledani u toku l997g. Uzeta je detaljna anamneza, obavljen klincki ORL pregled sa posebnom paznjom na stanje bubnjica. Uradjena je tonalna liminarna audiometrija i timpanometrija. Pacijenti su narucivani na kontrolu svakih 10 dana, sve do objektivno urednog nalaza koji je podrazumijevao normalan sluh, a timpanometrija pokazala potpunu restituciju prohodnosti i ventilacione funkcije slusne tube i pozitivan kohleostapedijalni refleks. Timpanometrija kao objektivna metoda nam je omogucavala da pratimo stanje u srednjem uhu i predvidimo dalji tok oboljenja kao i duzinu i nacin lijecenja. Radjen je i rtg.mastoida po Shulleru. Pneumatizacija mastoida je takodje prognosticki faktor kod SOM. Dobra pneumatizacija rjedje razvija negativni pritisak i rijetko asocira sa kronicnim sekvelama. Terapija je bila usmjerena ka lijecenju oboljelog srednjeg uha i saniranju patoloskog stanja gornjeg respiratornog trakta.

REZULTATI RADA

Anamnesticki od subjektivnih tegoba navode se ceste upale grla, otezano disanje na nos, respiratorne infekcije ali najcesci razlog javljanja ORL-ogu je bila nagluhost. Od 40 pacijenata, 30% je imalo gubitak sluha od 35 do 40 dB, sa gubitkom sluha od 40 do 45 dB bilo je 20% pacijenata, a sa gubitkom od 25 do 35 dB. bilo je 40%. Samo su dva slucaja (5% ) imali gubitak sluha od 10 do 25 dB. a dva su imala normalan sluh / tabela 1 /.

Evidentno je i da najveci broj pacijenata sa SOM je imao izmedju 6,5 i 12 godina. /tabela 3 /. Preporuceno je l9 tonzilektomija, 6 paracenteza sa aspiracijom sekreta a kod 2 slucaja plasirane su aeracione cjevcice. I pored kontradiktornog stava u odnosu na primjenu antibiotika sve pacijente smo tretirali antibioticima, a kod dokazane alergije ordinirani su i antihistaminici. Najefikasniji su se pokazali Erythromicin, Amoxycillin/klavulonska kiselina, Amoxycillin i Penicillin.

ZAKLJU„šAK I DISKUSIJA

Iz prezentiranog moze se zakljuciti da je glavni razlog javljanja ORL-ogu  kada  nagluhost postane tolika da otezava normalan konverzacioni govor. Dok se prema mnogim autorima SOM najcesce dijagnosticira u dobi od 0 do 5 godina,  najveci broj nasih pacijenata je imao od 6,5 do 12 godina. Na kontrolu je prestalo dolaziti 40% pacijenata, sto se objasnjava nedovoljnom upucenoscu na mogucnost nastajanja ireverzibilnih promjena. „šesto nakon ordinirane terapije dolazi do subjektivnog poboljsanja sluha i zaboravlja se na neophodnost kontrole sve do objektivno urednog nalaza. Tretiranje SOM ostaje kontroverzno u odnosu na primjenu antibiotika  i duzinu lijecenja ali zajednicki rezon je da ovo stanje zahtijeva pregled ORL-oga. Postoji potreba vece popularizacije ovog problema, zdravstvenog  prosvjecivanja u kojoj veliku ulogu treba da imaju ordinirajuci lijecnici i pedijatri.

LITERATURA:

I.G.Wiliamson,J.Bain..,et al.The natural history of Otitis Media with Effusion. The Jurnal of Laryngology and Otology, November 1994.Vol.108,pp 930-934
Maw R.(1992).Using tympanometri to detect glue ear in general practise, British Medical Journal 3o4:67-68.
Sipila ,P.,et al.Ultrastructural morphology of mucoid effusion in secretory otitis media.Acta Otolarngol.90;342-354,1880.
Sorensen CH.Holm-Jensen S,Tos M.Middle ear effusion and risk factors.J.Otolaryngol. l.l982;ll:46-51.
Suehs,O.W (1952) Secretory Otitis Media.Larynoscope 62;998-1027.
Teele,D.W,Klein.J.O.,Rosner,B.A. (1980)Epidemiology of Otitis Media in Children.Annals of Otology,Rhinology and Laryngology 89;5-6
Tos.M. (1984) Epidemiology and natural history of Secretory Otitis.American Journal of Otlaryngology 5;459-462.,,

 

Upale uha
 
  
OD BLAGOG ISCJETKA DO GUBITKA SLUHA
 
   
U svakodnevnom radu lijecnika primarne zdravstvene zastite (pogotovo pedijatara), kao i u ambulantnom radu otorinolaringologa, znatan dio ukupne patologije cine bolesti uha. U ovom clanku osvrnut cu se na najcesci dio otoloske patologije, a to su upale srednjeg uha.
 
  
 
 
  Pacijenti s upalom srednjeg uha najcesce se zale na bol u uhu, osjecaj zacepljenosti ili "punoce" u uhu, oslabljen sluh, ponekad i na curenje iz uha; temperatura moze biti povisena i, gotovo redovito (kroz krace ili duze vrijeme), imaju smetnje s disanjem na nos.
   
   
Veze uha s okolinom
 
  
 Da bi se shvatilo kako dolazi do upale srednjeg uha, treba nesto znati o anatomskim odnosima gornjeg dijela disnog puta (nos i gornji dio zdrijela - epifarinks) i srednjeg uha. Naime, srednje uho jedan je mali zracni prostor koji je s epifarinksom povezan uskim kanalicem (Eustahijevom tubom), kroz koji se srednje uho ventilira. No, osim zraka, kroz taj kanalic mogu prodrijeti i uzrocnici upale (bakterije i virusi). Osim toga, kod dugotrajne zacepljenosti Eustahijeve tube, u srednjem se uhu stvaraju okolnosti koje pogoduju razvoju kronicnih upala. U praksi to znaci da se upala uha gotovo nikada ne pojavljuje sama, vec kao posljedica upale gornjeg dijela disnog puta i oslabljene funkcije Eustahijeve tube (izuzetak su upale uha kod osoba koje imaju ozlijedjen bubnjic te uzrocnik dolazi iz vanjskog uha kroz zvukovod).
 
 
  
  
Razliciti uzrocnici upale
 
  
Akutne upale uha mogu biti uzrokovane bakterijama i virusima. Virusne (kataralne) upale susrecemo kod respiratornih infekcija gornjih disnih puteva (prehlade, "viroze", gripa i sl.). U uhu nema gnoja, vec se nakuplja serozna tekucina, a bol je izazvana podtlakom u uhu koji se razvija kao posljedica zacepljenosti tube.
Gnojne upale izazivaju bakterije. U tom slucaju gnoj se nakuplja u srednjem uhu i napinje bubnjic, sto izaziva vrlo jaku bol. Ako se taakvo stanje ne lijeci, gnoj probije bubnjic te bol naglo prestaje. Lijecenje upale uha u prvom redu treba usmjeriti na suzbijanje okolnosti koje pogoduju razvoju upale uha, zatim na uzrocnika upale. Dakle, prvenstveno treba uspostaviti funkciju Eustahijeve tube stavljanjem intranazalnih dekongestiva. Bolovi se suzbijaju analgeticima, a kod gnojnih upala daje se antibiotik.
Ponekad su upale uha neadekvatno ili nedovoljno lijecene. U nekim slucajevima smetnje disanja kroz nos nisu toliko izrazene i ne smetaju pacijenta u znacajnoj mjeri, ali su upale uha ceste (npr. devijacije septuma, alergije, adenoidne vegetacije - "treci krajnik". To su stanja koja pogoduju tinjanju infekcije u srednjem uhu i razvoju kronicnih upala srednjeg uha. Kronicne upale srednjeg uha najcesce ne izazivaju bol, razvija se postepeni gubitak sluha, dok se kod nekih pacijenata javlja iscjedak iz uha.
 
  
  
Vrste upala
 
   
Postoje brojne klasifikacije kronicnih upala srednjeg uha. Najjednostavnije ih je podijeliti na negnojne i gnojne kronicne upale. Negnojne mogu biti serozne ili adhezivne. Serozne kronicna upala srednjeg uha razvija se prvenstveno u djece s dugotrajno zacepljenom tubom, kod kojih se u srednjem uhu nakuplja bistri, ponekad gusti sluzavi sekret. Kod takve djece postupno slabi sluh. Lijeci se uklanjanjem uzroka zacepljenosti tube i miringotomijom (zahvat kod kojeg se operativno probije bubnjic, ukloni sekret i u otvor se postavi cjevcica za ventilaciju srednjeg uha). Adhezivni otitis nastaje takodjer kao posljedica zacepljenosti tube, ali i cestih infekcija uha, stvaranjem oziljnog tkiva u uhu koje onemogucava normalno provodjenje zvuka.
Gnojne kronicne upale srednjeg uha razvijaju se kao posljedica zapustenih i neadekvatno lijecenih akutnih upala, ili u slucaju pojacane virulencije uzrocnika i kod oslabljene imunoloske reakcije organizma. Najcesce se kod takvih upala nadje mijesana bakterijska flora. Pacijente najcesce uho ne boli, sluh progresivno slabi, otoskopski se redovito nadje perforacija bubnjica; sekrecija iz uha moze i ne mora biti prisutna. Ako nema sekrecije iz uha, radi se o tzv. "suhoj" kronicnoj upali srednjeg uha, s centralnom perforacijom, i najcesce nema ostecenja slusnih koscica i ostalih kostanih struktura. Kod kronicnih upala srednjeg uha sa sekrecijom cesti su ostiticki procesi koji, osim ostecenja slusnih koscica, mogu ostetiti i dijelove sljepoocne kosti (u kojoj se nalazi srednje uho) i dovesti do sirenja u okolna podrucja (mastoidzausnu kost, intrakranijalno - meningitis, apsces mozdanih ovojnica, u vrat itd.). Te komplikacije u nekim slucajevima mogu ugroziti zivot. Opasnost od razvoja navedenih komplikacija povecava se ako je, uz upalu uha, prisutan i holesteatom koji rastpom takodjer ostecuje kost i siri se u okolne strukture (iako mu ime sugerira na tumor, holesteatom nije tumor, vec je to nakupina odumrlih stanica koze zvukovoda i bubnjica).
 
  
  
Lijecenje upala
 
  
Lijecenje adhezivnih i gnojnih kronicnih upala srednjeg uha iskljucivo je kirursko, razlicitim metodama timpanoplastike, pri cemu se prvenstveno moraju odstraniti upalom promijenjeno tkivo, osteceni dijelovi kosti i holesteatom. Osim navedenog, timpanoplastikom se nastoji rekonstruirati lanac slusnih koscica postavljanjem razlicitih materijala za prijenos zvuka tako da se, osim odstranjenja upalnog procesa, gotovo redovito ocekuje i postoperativno poboljsanje sluha kod operiranih pacijenata.

DEFEKTOLOSKI FAKULTET TUZLA


Opis poslova defektologa

 

 

Defektolozi   

 Defektolozi otkrivaju, prouCavaju i osposobljuju za Zivot osobe sa smetnjama u psihiCkom i tjelesnom razvitku i osobe s poremeCajima u ponaSanju. SteCena znanja primjenjuju u kliniCkoj i edukacijskoj praksi, odnosno u praksi preodgajanja. Malobrojni su oni koji se bave istraZivaCkim radom kojem je glavna svrha unapreDjivanje postupaka rehabilitacije osoba sa smetnjama u psihiCkom i tjelesnom razvitku, odnosno unapreDjivanje metoda resocijalizacije osoba s poremeCajima u ponaSanju. VeCina njih primjenjuje steCena znanja u neposrednom radu na rehabilitaciji, odnosno resocijalizaciji. VeC tijekom svog Skolovanja usmjeruju se u jedan od tri osnovna smjera: rehabilitacija, poremeCaji u ponaSanju i logopedija.
    Defektolozi - smjer rehabilitacija dobivaju naobrazbu koja obuhvaCa sadrZaje iz mentalne retardacije, poteSkoCa uCenja, autizma, oSteCenja vida, motoriCkih poremeCaja i kroniCnih bolesti. U praksi se njihovi poslovi razlikuju, ovisno o vrsti poremeCaja kojima se bave. Naravno, postupci se razlikuju i s obzirom na teZinu oSteCenja, pa o tomu ovisi hoCe li se primjenjivati npr. samo okupaciona terapija ili je potrebno i profesionalno savjetovanje. BuduCi da se, ovisno o osjetilnom, umnom ili tjelesnom oSteCenju, postupci kojima defektolog pomaZe u prevladavanju razliCitih poteSkoCa tijekom razvoja, obrazovanja i/ili prilagodbe takvih osoba znatno razlikuju, neki defektolozi rade samo sa slijepim osobama i osobama oSteCena vida, dok drugi pomaZu u podizanju i osposobljavanju mentalno nedovoljno razvijene djece, a neki se bave tjelesno invalidnom djecom koja imaju motoriCke poremeCaje. ZapoSljavaju se u specijaliziranim centrima (npr. Centar za slijepu djecu i djecu teSko oSteCena vida) i odjelima za rehabilitaciju, pedijatrijskim klinikama, u predSkolskim ustanovama, u osnovnim i srednjim Skolama, centrima za socijalni rad, specijaliziranim klinikama (endokrinologija, fizikalna medicina, psihijatrija, oftalmologija) i ljeCiliStima (npr. toplice), istraZivaCkim centrima i privatnoj praksi.
    Defektolozi - smjer poremeCaji u ponaSanju rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju, tretmanu, procesiranju i naknadnom staranju o osobama s poremeCajima u ponaSanju (najCeSCe su to maloljetni poCinitelji kriviCnih djela), kako bi se one Sto uspjeSnije ukljuCile u normalan Zivot i rad u druStvenoj zajednici. Bave se odgojem i preodgojem te socijalnom kontrolom djece i mladeZi s poremeCajima u ponaSanju, primjenjujuCi metode modifikacije ponaSanja, grupnog rada i sl. Daju savjete roditeljima, nastavnicima i drugim odgajateljima ove djece i mladih. Rade u centrima za socijalni rad, ustanovama specijaliziranim za rad s djecom i mladima s poremeCajima u ponaSanju, centrima za odgoj djece i mladeZi, odgojnim domovima, prihvatnim stanicama za maloljetne delinkvente i posebnim odgojnim ustanovama. ZapoSljavaju se u savjetovaliStima, klubovima, predSkolskim ustanovama, osnovnim i srednjim Skolama, djeCjim i DjaCkim domovima, gdje djeluju prije svega savjetodavno i preventivno. U sudovima i drZavnim odvjetniStvima zapoSljavaju se kako bi u sudskim postupcima izricanja odgojnih mjera struCno pomagali da se one odrede Sto primjerenije osobinama i okolnostima maloljetnika da bi Sto bolje odgojno djelovale. Radi organiziranja odgoja i preodgoja u okviru resocijalizacijskog tretmana, zapoSljavaju ih i u kaznenim ustanovama kao Sto su domovi za preodgoj mladih, kazneni zavodi, okruZni zatvori. ZapoSljavaju se i u policijskim postajama. U dispanzerima i centrima za mentalno zdravlje i psihijatrijskim klinikama rade savjetodavno i terapijski s djecom i mladima s poremeCajima u ponaSanju te savjetuju njihove roditelji, skrbnike ili druge odgajatelje.
    Defektolozi - smjer logopedija struCnjaci su za verbalno-glasovnu komunikaciju. Osposobljeni su za prevenciju, dijagnosticiranje i tretman poremeCaja svih onih procesa i funkcija koji su povezani s produkcijom govora (u osoba s govornim smetnjama) te percepcijom i produkcijom oralnog i pisanog jezika (u osoba s organskim poremeCajima koji im oteZavaju pisanje i Citanje), kao i oblicima neverbalne komunikacije (za osobe oSteCena sluha). ZapoSljavaju se u centrima za rehabilitaciju sluSanja i govora, centrima za medicinsku rehabilitaciju, centrima i posebnim ustanovama za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju gluhe i nagluhe djece, otorinolaringoloSkim, neuroloSkim, psihijatrijskim, audioloSkim, fonijatrijskim i pedijatrijskim klinikama, ustanovama za mentalno zdravlje i savjetovaliStima, centrima za autizam, ustanovama za rehabilitaciju osoba s cerebralnom paralizom i mentalnom retardacijom. Rade i u gerijatrijskim ustanovama, predSkolskim ustanovama, osnovnim Skolama, Skolskim dispanzerima, istraZivaCkim centrima i privatnoj praksi.

Radni uvjeti

    Defektolozi smjera rehabilitacije rade uglavnom u uredskim prostorijama, u uCionicama i drugim prostorima u kojima su smjeStena i/ili se odgajaju i Skoluju djeca sa smetnjama u psihofiziCkom razvitku. S djecom katkada provode tretman i u vanjskim uvjetima, na dvoriStima, igraliStima, kada su za to povoljne vremenske prilike. Rade u dopodnevoj i/ili popodnevnoj smjeni, ovisno o organizaciji rada njihove ustanove. U nekim ustanovama domskog tipa mogu biti zaduZeni za deZurstvo vikendom ili na zamjenu u neka druga vremena.
    Najmanje pogodne uvjete meDju defektolozima imaju oni koji se bave poremeCajima u ponaSanju. Premda i oni poslove obavljaju preteZno u uredskim prostorijama, znatno viSe trebaju izlaziti na teren. Naime, u njihovu je djelokrugu i obilazak i nadzor u kuCama gdje Zive njihovi klijenti. A obitelji klijenata najCeSCe imaju loSiji ili izrazito loS socioekonomski status, pa time Cesto i loSe uvjete stanovanja. Za one koji rade u kaznenim ustanovama prostorni uvjeti ovise o kvaliteti tih ustanova, za koju je poznato da varira, ovisno o razdoblju iz kojeg ustanova potjeCe i ovisno o vrsti , npr. zatvori su loSiji od kaznenih domova. Defektolozi ovog smjera izloZeni su opasnostima od fiziCkog napada, koji moZe biti opasan i za Zivot jer je rijeC o delinkventnoj populaciji, Cesto nasilna i nagla ponaSanja.
    Logopedi rade u udobnim prostorijama. U pravilu im moraju biti osigurani uvjeti da rade s klijentom bez buke i nazoCnosti drugih osoba. Radno je vrijeme propisano. Ovisno o vrsti i organizaciji rada ustanove, moZe se raditi dopodne ili popodne. StruCni je posao vrlo samostalan, bez veCeg mijeSanja nadreDjenih. Logoped mora praviti biljeSke o radu s klijentima i izraditi nalaze i nakon dijagnosticiranja ili tretmana (govorne vjeZbe), pa se moZe povremeno naCi u vremenskom Skripcu, kada se pacijenti, odnosno klijenti, ne drZe striktno ugovorenih termina.

PoZeljne osobine

    PoZeljno je da defektolog bude emocionalno uravnoteZena i zrela osoba koja razumije probleme invalida i osoba sa smetnjama. Potrebna je izrazita sposobnost za komunikaciju s ljudima. TraZi se da ima sposobnosti i interese za pouCavateljski rad te da moZe utjecati osobito na maloljetne osobe. Rad s osobama s izrazitim osjetilnim, umnim, motornim i govornim oSteCenjima te rad s osobama s poremeCajima u ponaSanju traZi od defektologa izvanredno mnogo strpljenja.

Osposobljavanje

    Da bi obavljao opisane poslove, nuZno je nakon srednje Skole zavrSiti CetverogodiSnji studij defektologije odreDjenog smjera,za koji se nakon cetiri semestra opredjeljuju. Defektologija se u BiH moZe studirati samo u Tuzli na Defektoloskom fakultetu. Nakon zavrSetku studija stjeCe se naziv diplomirani defektolog odreDjenog smjera. Studij ima trenutno 5 smjerova: surdoaudiologija,logopedija,tiflologija,somatopedija i oligofrenologija. PretkliniCka praksa (vjeZbe) tijekom studija omoguCuje stjecanje praktiCnih, ali i dodatnih, teorijskih znanja. U zadnje dvije godine studija organizirana je kliniCka edukacijska praksa uz superviziju mentora.

kratak opis smjerova

Odsjek za mentalnu retardaciju

Na odsjeku se obrazuju kadrovi koji su osposobljeni da se bave edukacijom u radu sa djecom i omladinom ometenom u razvoju predSkolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Kadrovi koji zavrSe ovu grupu osposobljeni su da se bave primarnom prevencijom, dijagnostikom, tretmanom i rehabilitacijskim postupkom u oblasti oligofrenologije.
Poslije zajedniCkih predmeta, studenti na III i IV godini polaZu sljedeCe ispite :
kliniCka oligofrenologija, Skolska oligofrenologija, metodika rada sa mentalno retardiranim licima I, II i III, neuropsihijatrija, psihologija hendikepiranih, profesionalno osposobljavanje hendikepiranih, metodologija nauCno-istraZivaCkog rada sa statistikom u defektologiji.

Odsjek za oSteCenja sluha

Na odsjeku se obrazuju defektolozi-surdoaudiolozi za obavljanje u praksi vrlo sloZene problematike rehabilitacije sluSanja i govora, prije svega nagluhih i gluhih lica.
Poslije zajedniCkih predmeta, na III i IV godini studenti polaZu sljedeCe ispite :
kliniCka surdoaudiologija, Skolska surdoaudiologija, metodika rada SOL-I i SOL-II, fonetika, audiologija sa fonijatrijom, psihologija hendikepiranih, profesionalno osposobljavanje hendikepiranih, metodologija nauCno-istraZivaCkog rada sa statistikom u defektologiji.

Odsjek za oSteCenja govora

Na ovom odsjeku obrazuju se logopedi, Cija djelatnost pripada tercijarnom dijelu sistema zdravstvane zaStite, rehabilitacijom lica sa patologijom verbalne komunikacije koja se sprovodi u zdravstvu, vaspitno-obrazovnim i socijalnim institucijama. Poslije zajedniCkih predmeta, na III i IV godini studenti polaZu sljedeCe ispite: kliniCka logopedija I, II i III, fonetika, audiologija sa fonijatrijom, psihologija hendikepiranih, profesionalno osposobljavanje hendikepiranih, metodologija nauCno-istraZivaCkog rada sa statistikom u defektologiji.

Odsjek za oSteCenje vida

Na ovom odsjeku pripremaju se defektolozi-tiflolozi za vaspitno-obrazovni i kliniCki (ortoptiCko-pleoptiCki i oftamoloSko-optiCki) rad sa licima oSteCenog vida. Poslije zajedniCkih predmeta, na III i IV godini studenti polaZu sljedeCe ispite: kliniCka tiflologija, Skolska tiflologija, metodika rada sa vizuelno oSteCenim licima I, II, i III, psihologija hendikepiranih, ortoptika i pleoptika, oftalmologija, profesionalno osposobljavanje hendikepiranih, metodologija nauCno-istraZivaCkog rada sa statistikom u defektologiji.

Odsjek za tjelesna oSteCenja-

Na ovom odsjeku pripremaju se diplomirani defektolozi-somatopedi za ranu prevenciju, detekciju, dijagnostiku, prognostiku i rehabilitaciju tjelesno invalidnih lica i njihovu socijalizaciju. Poslije zajedniCkih predmeta, studenti na III i IV godini polaZu sljedeCe ispite: kliniCka somatopedija, Skolska somatopedija, metodika rada sa tjelesno invalidnim licima I, II i III, fizikalna medicina sa rehabilitacijom, psihologija hendikepiranih, profesionalno osposobljavanje hendikepiranih, metodologija nauCno-istraZivaCkog rada sa statistikom u defektologiji.

Odsjek za poremeCaje ponaSanja (u osnivanju)

SLUH...

HISTORIJA 

Ovo je (za sada) uglavnom ameriCka povijest, ali nastojat cu dodavatiti i podatke iz BIH povijesti.

1000. p.K. - Zidovski zakon (Talmud) nije davao gluhim osobama pravo vlasniStva.

427.-347. p.K. - Platonova teorija o uroDJenoj inteligenciji. Sva inteligencija postoji u Casu roDJenja. Svi ljudi roDJenjem su poprimili savrSene apstrakcije, ideje i jezik u svojim umovima, samo je potrebno odreDJeno vrijeme da se inteligencija pokaZe. Bez govora nema vanjskog pokazatelja inteligencije i stoga gluhi ne mogu biti sposobni razmiSljati ili imati vlastite ideje.

384.-322. p.K. -Aristotelova filozofija u svezi gluhoCe: "Gluhi ne mogu biti obrazovani jer ne Cuju, stoga ne mogu uCiti. GrCki je bio savrSen jezik i svi koji nisu govorili grCki bili su barbari. Gluhi su bili jednaki barbarima.

354.-430. - Put krivnje Sv. Augustina - grijesi oCeva oCituju se na njihovoj djeci, stoga su djeca koju je zadesila takva sudbina znak BoZjeg gnjeva ili kazna za tajne grijehe.

530. - Benediktinski redovnici izmislili su znakove kako bi zaobiSli zavjet Sutnje. Ti znakovi moZda su se kasnije koristili u pokuSajima pouCavanja gluhe djece.

Rani srednji vijek - Odrasle gluhe osobe bile su predmet izrugivanja (dvorske lude) i osuDJene na progon jer se smatralo da su njihovo ponaSanje i govor posljedica opsjednutosti zlim duhovima.

Srednji vijek (476.-1453.) - ljudi koji su gluhi od roDJenja ne mogu imati vjeru, ne mogu biti spaSeni, stoga su im vrata crkve bila zatvorena. Smatralo se da ljudi moraju biti sposobni Cuti RijeC BoZju i zato se na gluhoCu gledalo kao na BoZju kaznu.

Pregled kroz godine 1500.-1816.

Talijanski i Spanjolski uCitelji gluhe djece (1500.-1620.):

Girolamo Cardano - talijanski lijeCnik bio je prvi koji se je usprotivio Aristotelovim tvrdnjama. Vjerovao je da sluSanje nije potrebno za razumijevanje ideja.

Pedro Ponce De Leon (1520-1584) - pouCavao je gluhe sinove Spanjolskog plemstva kako bi bili sposobni naslijediti vlasniStvo. Upotrebljavao je Citanje i pisanje, ali ih je uCio i govoriti.

Pablo Bonet (1620) - uCio je sinove Spanjolskih plemiCa Citati i pisati upotrebljavajuCi "jednoruCnu abecedu". Napisao je prvu knjigu o obrazovanju gluhih osoba.

1750. - Charles Michel De L'pree (1712-1789) roDJen u Versaillesu, Francuska. Bio je sveCenik i promicatelj znakovnog jezika i obrazovanja gluhih:

1. Ustanovio je prvo vjersko i druStveno udruZenje za gluhe u Parizu (1750.)
2. Ustanovio je prvu javnu Skolu za gluhe (1771.)
3. Napisao je knjigu "PouCavanje gluhih i nijemih osoba upotrebom metodologiCkih znakova" - prva knjiga koja je zagovarala upotrebu prirodnih znakova (1776.)
4. Napisao je prvi rjeCnik francuskih znakova koje je nauCio od gluhih osoba (1788.)

1816. - Thomas Hopkins Gallaudet (1787.-1851.) - posjetio je Europu kako bi prouCavao obrazovanje gluhih pa je odluCio osnovati ameriCku Skolu za gluhe zajedno s Laurentom Clercom. Gallaudet je oZenio Sophie Fowler koja je bila drugi diplomant AmeriCke Skole za gluhe. Bio je otac Edwarda M. Gallaudeta koji je postao prvim predsjednikom koledZa Gallaudet.

1817. - ‚Žâ‚˜ kola za gluhe u Hartfordu, Connecticut , prva je ameriCka Skola za gluhe a upotrebljavala je model francuskog znakovnog jezika u pouci mladih sveCenika i gluhih da budu uCitelji i osnivaCi drugih Skola za gluhe.

Alice Cogswell (1805-1830) - prva je diplomirala u AmeriCkoj Skoli za gluhe.

Thomas Braidwood - osnivaC Britanske oralne Skole za gluhe.

Laurent Clerc (Sicardov uCenik i Gallaudetov kolega) - roDJen u Dauphine, Francuska, 1875. godine, umro je 18. srpnja 1869. Clerc je diplomirao i predavao u PariSkoj Skoli za gluhe. 1816. Godine preselio se u Hartford i zajedno s Thomasom H. Gallaudetom osnovao AmeriCku Skolu za gluhe. Sahranjen je na groblju Spring Rove, Hartford. Clerc je oZenio Elisu Crocker-Boardman koja je treCa diplomirala u AmeriCkoj Skoli za gluhe. Umrla je 1880.

1690.-1880. Otok Martha's Vineyard, Massachusetts, naselilo je 200 useljenika iz grofovije Kent, Engleska, s podruCja poznatog pod imenom "Weald". Nosili su dominantne i recesivne gene gluhoCe. Sredinom 1700.-tih razvio se kod njih znakovni jezik koji su koristili jednako gluhi i CujuCi. Gotovo svi stanovnici su znali taj jezik pa su i gradska vijeCanja bila prevoDJena na znakovni jezik.. Gluhi otoCani su se Zenili, imali obitelji, radili, imali pravo glasa, drZali javne urede i bili ravnopravni. U odreDJenom trenutku od 155 roDJene djece na otoku bilo je jedno gluho dijete, a u nekim selima omjer je bio 1:25 i 1:4 (prosjek je 1:1000). Nakon Sto je ustanovljena AmeriCka Skola za gluhe, gluha djeca s otoka iSla su na Skolovanje u Hartford. Djeca su prenijela svoj otoCki znakovni jezik i utjecala su da se njihov lokalni znakovni jezik pretvori u ameriCki znakovni jezik gluhih (ASL - American Sign Language)

1818. osnovana je New York School for the Deaf

1820. Pennsylvania School for the Deaf

1823. Kentucky School for the Deaf

1829. Ohio School for the Deaf

1839. Virginia School for Deaf

1843.-1912. UCitelji AmeriCke Skole za gluhe i Gallaudet koledZa (gluhi i CujuCi) osnovali su viSe od 30 Skola za gluhe ukljuCujuCi Skole u drZavama Indiana, Tennessee, North Carolina, Illinois, Georgia, South Carolina i Arkansas. William Willard, koji je bio prvi gluhi upravitelj Skole osnovao je Indiana School for the Deaf. On je diplomirao na AmeriCkoj Skoli zagluhe i predavao na Ohio School for the Deaf prije nego Sto je postao upraviteljem Skole u Indiani.

1850. John Floumoy se zalaZe za "drZavu gluhih" koja bi se osnovala na Zapadu, gdje bi gluhe osobe imale svoje Skole i vladu.

1883. Thomas Hines Coleman, koji je diplomirao na Gallaudet Collegeu osniva Florida School for the Deaf. Pravo ime Skole bilo je Florida School for the Blind, Deaf and Dumb (Skola za slijepe, gluhe i nijeme osobama). Prve dvije gluhe osobe koje su diplomirale na Skoli bile su Artemas Pope i Cora Carlton 1898. godine. VjenCali su se odmah nakon Sto su diplomirali.

1840. ‚Ž‹€‚€šâ€š¬‚€šâ‚› 1912. "Zlatno doba obrazovanja gluhih" -cvate i razvija se ameriCki znakovni jezik (ASL). Otprilike 40% svih uCitelja su gluhe osobe.

1864. osnovan je Gallaudet koledZ u Washingtonu, DC. Abraham Lincoln bio je potpisnik povelje koja je Skoli osiguravala odreDJena prava i njezin prvi pokrovitelj. Prvi predsjednik Gallaudet koledZa bio je Edward Miner Gallaudet, sin Thomasa Hopkinsa Gallaudeta i Sophie Fowler.

1866. U Meksiku je osnovana prva Skola za gluhe gdje se upotrebljavala francuska metoda obrazovanja.

1867. Osnovane Skole za gluhe Lexington (NY) i Clark Oral School (Boston)

1880. OdrZan je kongres u Milanu ,meDJunarodna konferencija o obrazovanju gluhih osoba. AmeriCku delegaciju predstavljao je Alexander Graham Bell. Oralna metoda postala je preferirana metoda edukacije gluhih osoba. Zabranjena je uporaba znakovnog jezik u uCionicama. Gluhi uCitelji se otpuStaju u velikom broju - postotak gluhih uCitelja spustio se na 22%. Osnovano je Nacionalno udruZenje gluhih (National Association of the Deaf, NAD) u Cincinnati, Ohio (kasnije se preselilo na mjesto gdje se i danas nalazi - Silver Springs, MD) kako bi se borilo protiv porasta upotrebe oralne metode i da se zaStiti ASL. NAD podrZava NAD kampove za mlaDJe osobe i ASL udruZenje uCitelja. U tom trenutku na mjestu izvrSne direktorice je Nancy Bloch.

1880. RoDJena je Helen Keller u mjestu Tuscumbia, Alabama. Kod kuCe ju je poduCavala njezina prijateljica i uCiteljica Annie Sullivan, a kasnije se Skolovala na Perkinsovom zavodu za slijepe u Bostonu, Mass. Diplomirala je na Redcliffe koledZu. Izgubila je sluh i vid u dobi od 19 mjeseci no ustrajala je u nakani da postane obrazovana osoba.

1918. - gluhi igraC baseballa Alexander Cartwright izumio je znakove rukama za baseballske udarce i pravila.

20.-tih g. Na Gallaudet koledZu stvorili su specifiCan krug (footbal huddle) kako bi sprijeCili da drugi timovi s gluhim igraCima vide znakove kojima su se sluZilii da bi organizirali igru.

1927. upotreba oralne metode je na vrhuncu. Samo 15% uCitelja su gluhe osobe.

1941.-1945. Drugi svjetski rat nameCe potrebu za radnicima. Gluhe osobe unajmljuju se u rekordnom broju za rad u tvornicama koje rade u obrambene svrhe. Mnogi gluhi su se preselili kako bi mogli raditi u tvornicama u Kaliforniji, Ohiu, New Yorku i Washingtonu. Mnogi poslodavci poCeli su primjeCivati moguCnosti gluhih osoba po prvi puta.

1951. U Rimu je osnovana Svjetska federacija gluhih (WFD) TrenutaCno funkciju predsjednice obavlja Liisa Kauppinen, Finkinja.

1955. Svjetska federacija gluhih organizira svoj Drugi svjetski kongres gluhih u Zagrebu. Ovoj veliCanstvenoj manifestaciji gluhih prisustvovalo je oko 2000 gluhih i struCnjaka za gluhe iz cijelog svijeta. Za predsjednika je izabran Dragoljub VukotiC i on je na toj funkciji ostao 30 godina, stekavSi velik ugled u svijetu. Imenovan je poCasnim doktorom prava na SveuCiliStu Gallaudet, i posebno priznanje Ujedinjenih naroda. Umro je 1997.godine u Italiji kao osvjedoCeni prijatelj hrvatskih gluhih.

1960. William Stokoe napisao je prvu knjigu o lingvistici ASL u kojoj je dokazao da je znakovni jezik pravi jezik.

1964. Gluhi inZenjer elektrotehnike Robert Weinbrecht razvio je pisaCi telefon za gluhe (TTY) spravu koja prenosi tipkana slova telefonskom linijom i u Sirokoj je uporabi meDJu gluhima u svijetu..
Na Ball State University organizira se registar tumaCa za gluhe.

1965. "Babbidge Report" ,izvjeStaj za ameriCki kongres u kojem se na temelju istraZivanja iskljuCiva upotreba oralne metode u obrazovanju naziva "nesretnom pogreSkom". U izvjeStaju se preporuCuje uporaba alternativnih metoda.
Bernard Bragg, gluhi glumac i pantomimiCar nastupa u "The Silent Man" (Sutljiv Covjek), TV programu u Kaliforniji. Bragg je diplomirao u Skoli za gluhe Fanwood, White Plains, New York, a bio je osnivaC Nacionalnog kazaliSta gluhih i putovao je po Americi nastupajuCi u svom one-man showu.

1967. Osnovano je Nacionalno kazaliSte gluhih.

1968. Izglasan je Bilingual Education Act (zakon o bilingvalnom (dvojeziCnom) obrazovanju - P.L. 89-10). ASL nije ukljuCen jer nije bio priznat kao jezik.

1970. Razvijena je teorija "totalne komunikacije" (paralelna upotreba znakova i govora).

1971. Osnovana je prva komercijalna televizija s titlovanjem u Bostonu, Mass.

1972. Razvijene su metode Signed English (znakovni engleski), Seeing Essential English (SEE) i SEE II s ciljem da se razvije manualni kod za engleski kao nadopuna oralne metode. Ovi jeziCni sistemi trebali bi se istovremeno upotrebljavati s govorom kako bi unaprijedili razvoj govornog jezika.

1975. Kongres donosi "Zakon o obrazovanju hendikepirane djece " (94-142). Integriranje gluhe djece u redovite Skole prihvaCeno je kao obrazovna filozofija. Broj gluhih uCitelja pao je na najniZu stopu  11%.

1978. Izglasan je Clan 504 zakona o rehabilitaciji iz 1973. Zakon traZi da sve tvrtke, Skole, organizacije koje imaju federalne ugovore i primaju sredstva iz federalno fonda budu otvorene i dostupne svim hendikepiranim osobama.

1979. Klima i Bellugi izdaju knjigu Znakovi jezika, prvo lingvistiCko istraZivanje ASL-a.
Osnovan je Nacionalni institut za titlovanje kako bi poticao i koordinirao titlovanje komercijalnih i javnih programa na televiziji.

1980. Komercijalna televizija u Bostonu je prvi puta emitirala jedno kazaliSno djelo za gluhe i nagluhe gledatelje s titlovanjem.
Izdana je prva knjiga o znakovnom jeziku Ciji autori su gluhe osobe: Padden, Humpries, O'Rourke - Abeceda ASL-a.

1983. Boyce Williams otiSao je u mirovinu nakon 38 godina rada u AmeriCkom odjelu za profesionalnu rehabilitaciju. On je bio prva gluha osoba koja je postala voditelj odjela za gluhe pri profesionalnoj rehabilitacijskoj sluZbi za gluhe.

1984. Kohlearni implantat prvi put je dopuSten u kliniCkoj praksi kod osoba od 18 godina i starijih. Neke su gluhe voDJe to protumaCile kao konspiraciju za uniStenje kulture gluhih.

1985. PoCinje se emitirati Mozaik emisija za gluhe iz TV studija Gallaudet SveuCiliSta u Washingtonu. Program je zavrSio s emitiranjem 1995. god. Producenti i voditelji emisije Mary Lou Novitsky i Gill Eastman dobili su nagradu Emmy.

1986. Marlee Martin osvojila je Oskara za film "Djeca manjeg boga" ("Children of a Lesser God"), kasnije je glumila gluhu odvjetnicu u TV seriji "Opravdana sumnje".

1988. JeziCni odjel SveuCiliSta Gallaudet izdao je "Unlocking the Curriculum" u kojem se preporuCuje povratak ASL metodi kao prvoj metodi za obrazovanje gluhe djece. Opovrgava valjanost manualno kodiranog engleskog (MCE), tj. istovremene uporabe govora i znakova .

Izdan je izvjeStaj Kongresa - "Prema jednakosti: obrazovanje gluhih". PreporuCuje se da se ASL koristi kao prvi jezik u obrazovanju a da se engleski jezik uCi kao strani jezik. Isto tako preporuCuje se da ASL bude ukljuCen u zakon o dvojeziCnom obrazovanju. Ured sluZbi za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju (OSERS) istraZivao je moguCnost ukljuCenja ASL-a i gluhe djece u zakon o dvojeziCnom obrazovanju, ali to ni tada nije odobreno zbog statusa CujuCih roditelja i pitanja koja su se odnosila na ASL kao na strani jezik.
Studenti i osoblje SveuCiliSta Gallaudet protestirali su protiv izbora CujuCe dr. Elisabeth Zinser za rektora. Protest je potrajao tjedan dana i zavrSio izborom I. King Jordana kao prvog gluhog rektora SveuCiliSta Gallaudet i promjenom meDJu Clanovima upravnog odbora koledZa.

Srpanj 1989. Put gluhih (The Deaf Way) - Washington, DC. - internacionalni susret 5000 gluhih osoba iz 70 zemalja. AmeriCki napredak i postignuCa uzimaju se kao model za rad s gluhima. Kultura gluhih postaje svjetski poznata.

1990. ‚Ž‹€‚€šâ€š¬‚€šâ‚› Dr. Robert Davilla imenovan je kao prva gluha osoba za predsjednika Specijalnog Skolstva za osobe oSteCena sluha pri AmeriCkom saveznom uredu za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju.
Izglasan je zakon o Amerikancima s invaliditetom koji odreDJuje da ne smije biti diskriminacije koja se temelji na hendikepu pri zapoSljavanju, koriStenju javnih sluZbi i drugo, a gluhima osigurava dostupnost prevoditeljskih sluZbi telekomunikacijskih i drugih pomoCnih sredstava i sluZbi za komuniciranje.

1993. TraZi se ugradnja Cipova za titlovanje u sve televizijske aparate od 13" i veCe (pod utjecajem ADA-e).
Izglasan je zakon o osobama s poteSkoCama u obrazovanju (IDEA). AmeriCko Ministarstvo obrazovanja proglasilo je politiku ukljuCenja kojom se omoguCava hendikepiranim studentima ukljuCenje u redovne Skole u okruZenju koje ih manje ograniCava. Internatske Skole za gluhe proglaSene mjestima gdje se gluhe osobe nalaze u okruZenju koje ih ograniCava. Politika asimilacije u druStvo je cilj koji je Zeljela ostvariti IDEA. Internatske Skole za gluhe se zbog smanjenog broja upisanih polaznika u nekim drZavama zatvaraju, no broj gluhih uCitelja polagano raste (na 16%), a isto tako i moguCnosti pouCavanja u javnim Skolama te potreba za gluhim uCiteljima u obrazovanju da bi posluZili kao uzor za nasljedovanje uCenicima.

1994. Miss Amerike Heather Whitestone je gluha. Pobudila je divljenje svojim osobnim postignuCima i naCinom poticanja ljudi kako treba postaviti visoke ciljeve u Zivotu i raditi na tome da se ostvare.
Snimljen je film "Divlja rijeka" s Meryl Streep i Victorom Galloway u glavnim ulogama.

1995. Raste uporaba kohlearnog implantata. Najnovija tehnoloSka dostignuCa na podruCju implantata - sredstvo Nucleus 22 i SPEAK (sistem procesuiraranja govora razvijen na SveuCiliStu u Melbourneu, Australija). Kod 12.000 kandidata ugraDJeni su implantati Sto je iznosilo u prosjeku ,000 po pacijentu. Kandidatima se smatraju djeca od dvije godine naviSe i odrasli koji imaju jako ili potpuno oSteCen sluh. Mnogi roditelji izabrali su kohlearnu implantaciju i integrirano Skolovanje u redovitim Skolama kao odgojni plan za svoju gluhu djecu.

1996. Snimljen je film s Richardom Dreyfusom kao uCiteljem glazbe koji mora nauCiti sporazumijevati se sa svojim gluhim sinom - "Mr. Holland's Opus".

 

 

 

 

 

 

 

HISTORIJA 

Ovo je (za sada) uglavnom ameriCka povijest, ali nastojat cu dodavatiti i podatke iz BIH povijesti.

1000. p.K. - Zidovski zakon (Talmud) nije davao gluhim osobama pravo vlasniStva.

427.-347. p.K. - Platonova teorija o uroDJenoj inteligenciji. Sva inteligencija postoji u Casu roDJenja. Svi ljudi roDJenjem su poprimili savrSene apstrakcije, ideje i jezik u svojim umovima, samo je potrebno odreDJeno vrijeme da se inteligencija pokaZe. Bez govora nema vanjskog pokazatelja inteligencije i stoga gluhi ne mogu biti sposobni razmiSljati ili imati vlastite ideje.

384.-322. p.K. -Aristotelova filozofija u svezi gluhoCe: "Gluhi ne mogu biti obrazovani jer ne Cuju, stoga ne mogu uCiti. GrCki je bio savrSen jezik i svi koji nisu govorili grCki bili su barbari. Gluhi su bili jednaki barbarima.

354.-430. - Put krivnje Sv. Augustina - grijesi oCeva oCituju se na njihovoj djeci, stoga su djeca koju je zadesila takva sudbina znak BoZjeg gnjeva ili kazna za tajne grijehe.

530. - Benediktinski redovnici izmislili su znakove kako bi zaobiSli zavjet Sutnje. Ti znakovi moZda su se kasnije koristili u pokuSajima pouCavanja gluhe djece.

Rani srednji vijek - Odrasle gluhe osobe bile su predmet izrugivanja (dvorske lude) i osuDJene na progon jer se smatralo da su njihovo ponaSanje i govor posljedica opsjednutosti zlim duhovima.

Srednji vijek (476.-1453.) - ljudi koji su gluhi od roDJenja ne mogu imati vjeru, ne mogu biti spaSeni, stoga su im vrata crkve bila zatvorena. Smatralo se da ljudi moraju biti sposobni Cuti RijeC BoZju i zato se na gluhoCu gledalo kao na BoZju kaznu.

Pregled kroz godine 1500.-1816.

Talijanski i Spanjolski uCitelji gluhe djece (1500.-1620.):

Girolamo Cardano - talijanski lijeCnik bio je prvi koji se je usprotivio Aristotelovim tvrdnjama. Vjerovao je da sluSanje nije potrebno za razumijevanje ideja.

Pedro Ponce De Leon (1520-1584) - pouCavao je gluhe sinove Spanjolskog plemstva kako bi bili sposobni naslijediti vlasniStvo. Upotrebljavao je Citanje i pisanje, ali ih je uCio i govoriti.

Pablo Bonet (1620) - uCio je sinove Spanjolskih plemiCa Citati i pisati upotrebljavajuCi "jednoruCnu abecedu". Napisao je prvu knjigu o obrazovanju gluhih osoba.

1750. - Charles Michel De L'pree (1712-1789) roDJen u Versaillesu, Francuska. Bio je sveCenik i promicatelj znakovnog jezika i obrazovanja gluhih:

1. Ustanovio je prvo vjersko i druStveno udruZenje za gluhe u Parizu (1750.)
2. Ustanovio je prvu javnu Skolu za gluhe (1771.)
3. Napisao je knjigu "PouCavanje gluhih i nijemih osoba upotrebom metodologiCkih znakova" - prva knjiga koja je zagovarala upotrebu prirodnih znakova (1776.)
4. Napisao je prvi rjeCnik francuskih znakova koje je nauCio od gluhih osoba (1788.)

1816. - Thomas Hopkins Gallaudet (1787.-1851.) - posjetio je Europu kako bi prouCavao obrazovanje gluhih pa je odluCio osnovati ameriCku Skolu za gluhe zajedno s Laurentom Clercom. Gallaudet je oZenio Sophie Fowler koja je bila drugi diplomant AmeriCke Skole za gluhe. Bio je otac Edwarda M. Gallaudeta koji je postao prvim predsjednikom koledZa Gallaudet.

1817. - ‚Žâ‚˜ kola za gluhe u Hartfordu, Connecticut , prva je ameriCka Skola za gluhe a upotrebljavala je model francuskog znakovnog jezika u pouci mladih sveCenika i gluhih da budu uCitelji i osnivaCi drugih Skola za gluhe.

Alice Cogswell (1805-1830) - prva je diplomirala u AmeriCkoj Skoli za gluhe.

Thomas Braidwood - osnivaC Britanske oralne Skole za gluhe.

Laurent Clerc (Sicardov uCenik i Gallaudetov kolega) - roDJen u Dauphine, Francuska, 1875. godine, umro je 18. srpnja 1869. Clerc je diplomirao i predavao u PariSkoj Skoli za gluhe. 1816. Godine preselio se u Hartford i zajedno s Thomasom H. Gallaudetom osnovao AmeriCku Skolu za gluhe. Sahranjen je na groblju Spring Rove, Hartford. Clerc je oZenio Elisu Crocker-Boardman koja je treCa diplomirala u AmeriCkoj Skoli za gluhe. Umrla je 1880.

1690.-1880. Otok Martha's Vineyard, Massachusetts, naselilo je 200 useljenika iz grofovije Kent, Engleska, s podruCja poznatog pod imenom "Weald". Nosili su dominantne i recesivne gene gluhoCe. Sredinom 1700.-tih razvio se kod njih znakovni jezik koji su koristili jednako gluhi i CujuCi. Gotovo svi stanovnici su znali taj jezik pa su i gradska vijeCanja bila prevoDJena na znakovni jezik.. Gluhi otoCani su se Zenili, imali obitelji, radili, imali pravo glasa, drZali javne urede i bili ravnopravni. U odreDJenom trenutku od 155 roDJene djece na otoku bilo je jedno gluho dijete, a u nekim selima omjer je bio 1:25 i 1:4 (prosjek je 1:1000). Nakon Sto je ustanovljena AmeriCka Skola za gluhe, gluha djeca s otoka iSla su na Skolovanje u Hartford. Djeca su prenijela svoj otoCki znakovni jezik i utjecala su da se njihov lokalni znakovni jezik pretvori u ameriCki znakovni jezik gluhih (ASL - American Sign Language)

1818. osnovana je New York School for the Deaf

1820. Pennsylvania School for the Deaf

1823. Kentucky School for the Deaf

1829. Ohio School for the Deaf

1839. Virginia School for Deaf

1843.-1912. UCitelji AmeriCke Skole za gluhe i Gallaudet koledZa (gluhi i CujuCi) osnovali su viSe od 30 Skola za gluhe ukljuCujuCi Skole u drZavama Indiana, Tennessee, North Carolina, Illinois, Georgia, South Carolina i Arkansas. William Willard, koji je bio prvi gluhi upravitelj Skole osnovao je Indiana School for the Deaf. On je diplomirao na AmeriCkoj Skoli zagluhe i predavao na Ohio School for the Deaf prije nego Sto je postao upraviteljem Skole u Indiani.

1850. John Floumoy se zalaZe za "drZavu gluhih" koja bi se osnovala na Zapadu, gdje bi gluhe osobe imale svoje Skole i vladu.

1883. Thomas Hines Coleman, koji je diplomirao na Gallaudet Collegeu osniva Florida School for the Deaf. Pravo ime Skole bilo je Florida School for the Blind, Deaf and Dumb (Skola za slijepe, gluhe i nijeme osobama). Prve dvije gluhe osobe koje su diplomirale na Skoli bile su Artemas Pope i Cora Carlton 1898. godine. VjenCali su se odmah nakon Sto su diplomirali.

1840. ‚Ž‹€‚€šâ€š¬‚€šâ‚› 1912. "Zlatno doba obrazovanja gluhih" -cvate i razvija se ameriCki znakovni jezik (ASL). Otprilike 40% svih uCitelja su gluhe osobe.

1864. osnovan je Gallaudet koledZ u Washingtonu, DC. Abraham Lincoln bio je potpisnik povelje koja je Skoli osiguravala odreDJena prava i njezin prvi pokrovitelj. Prvi predsjednik Gallaudet koledZa bio je Edward Miner Gallaudet, sin Thomasa Hopkinsa Gallaudeta i Sophie Fowler.

1866. U Meksiku je osnovana prva Skola za gluhe gdje se upotrebljavala francuska metoda obrazovanja.

1867. Osnovane Skole za gluhe Lexington (NY) i Clark Oral School (Boston)

1880. OdrZan je kongres u Milanu ,meDJunarodna konferencija o obrazovanju gluhih osoba. AmeriCku delegaciju predstavljao je Alexander Graham Bell. Oralna metoda postala je preferirana metoda edukacije gluhih osoba. Zabranjena je uporaba znakovnog jezik u uCionicama. Gluhi uCitelji se otpuStaju u velikom broju - postotak gluhih uCitelja spustio se na 22%. Osnovano je Nacionalno udruZenje gluhih (National Association of the Deaf, NAD) u Cincinnati, Ohio (kasnije se preselilo na mjesto gdje se i danas nalazi - Silver Springs, MD) kako bi se borilo protiv porasta upotrebe oralne metode i da se zaStiti ASL. NAD podrZava NAD kampove za mlaDJe osobe i ASL udruZenje uCitelja. U tom trenutku na mjestu izvrSne direktorice je Nancy Bloch.

1880. RoDJena je Helen Keller u mjestu Tuscumbia, Alabama. Kod kuCe ju je poduCavala njezina prijateljica i uCiteljica Annie Sullivan, a kasnije se Skolovala na Perkinsovom zavodu za slijepe u Bostonu, Mass. Diplomirala je na Redcliffe koledZu. Izgubila je sluh i vid u dobi od 19 mjeseci no ustrajala je u nakani da postane obrazovana osoba.

1918. - gluhi igraC baseballa Alexander Cartwright izumio je znakove rukama za baseballske udarce i pravila.

20.-tih g. Na Gallaudet koledZu stvorili su specifiCan krug (footbal huddle) kako bi sprijeCili da drugi timovi s gluhim igraCima vide znakove kojima su se sluZilii da bi organizirali igru.

1927. upotreba oralne metode je na vrhuncu. Samo 15% uCitelja su gluhe osobe.

1941.-1945. Drugi svjetski rat nameCe potrebu za radnicima. Gluhe osobe unajmljuju se u rekordnom broju za rad u tvornicama koje rade u obrambene svrhe. Mnogi gluhi su se preselili kako bi mogli raditi u tvornicama u Kaliforniji, Ohiu, New Yorku i Washingtonu. Mnogi poslodavci poCeli su primjeCivati moguCnosti gluhih osoba po prvi puta.

1951. U Rimu je osnovana Svjetska federacija gluhih (WFD) TrenutaCno funkciju predsjednice obavlja Liisa Kauppinen, Finkinja.

1955. Svjetska federacija gluhih organizira svoj Drugi svjetski kongres gluhih u Zagrebu. Ovoj veliCanstvenoj manifestaciji gluhih prisustvovalo je oko 2000 gluhih i struCnjaka za gluhe iz cijelog svijeta. Za predsjednika je izabran Dragoljub VukotiC i on je na toj funkciji ostao 30 godina, stekavSi velik ugled u svijetu. Imenovan je poCasnim doktorom prava na SveuCiliStu Gallaudet, i posebno priznanje Ujedinjenih naroda. Umro je 1997.godine u Italiji kao osvjedoCeni prijatelj hrvatskih gluhih.

1960. William Stokoe napisao je prvu knjigu o lingvistici ASL u kojoj je dokazao da je znakovni jezik pravi jezik.

1964. Gluhi inZenjer elektrotehnike Robert Weinbrecht razvio je pisaCi telefon za gluhe (TTY) spravu koja prenosi tipkana slova telefonskom linijom i u Sirokoj je uporabi meDJu gluhima u svijetu..
Na Ball State University organizira se registar tumaCa za gluhe.

1965. "Babbidge Report" ,izvjeStaj za ameriCki kongres u kojem se na temelju istraZivanja iskljuCiva upotreba oralne metode u obrazovanju naziva "nesretnom pogreSkom". U izvjeStaju se preporuCuje uporaba alternativnih metoda.
Bernard Bragg, gluhi glumac i pantomimiCar nastupa u "The Silent Man" (Sutljiv Covjek), TV programu u Kaliforniji. Bragg je diplomirao u Skoli za gluhe Fanwood, White Plains, New York, a bio je osnivaC Nacionalnog kazaliSta gluhih i putovao je po Americi nastupajuCi u svom one-man showu.

1967. Osnovano je Nacionalno kazaliSte gluhih.

1968. Izglasan je Bilingual Education Act (zakon o bilingvalnom (dvojeziCnom) obrazovanju - P.L. 89-10). ASL nije ukljuCen jer nije bio priznat kao jezik.

1970. Razvijena je teorija "totalne komunikacije" (paralelna upotreba znakova i govora).

1971. Osnovana je prva komercijalna televizija s titlovanjem u Bostonu, Mass.

1972. Razvijene su metode Signed English (znakovni engleski), Seeing Essential English (SEE) i SEE II s ciljem da se razvije manualni kod za engleski kao nadopuna oralne metode. Ovi jeziCni sistemi trebali bi se istovremeno upotrebljavati s govorom kako bi unaprijedili razvoj govornog jezika.

1975. Kongres donosi "Zakon o obrazovanju hendikepirane djece " (94-142). Integriranje gluhe djece u redovite Skole prihvaCeno je kao obrazovna filozofija. Broj gluhih uCitelja pao je na najniZu stopu  11%.

1978. Izglasan je Clan 504 zakona o rehabilitaciji iz 1973. Zakon traZi da sve tvrtke, Skole, organizacije koje imaju federalne ugovore i primaju sredstva iz federalno fonda budu otvorene i dostupne svim hendikepiranim osobama.

1979. Klima i Bellugi izdaju knjigu Znakovi jezika, prvo lingvistiCko istraZivanje ASL-a.
Osnovan je Nacionalni institut za titlovanje kako bi poticao i koordinirao titlovanje komercijalnih i javnih programa na televiziji.

1980. Komercijalna televizija u Bostonu je prvi puta emitirala jedno kazaliSno djelo za gluhe i nagluhe gledatelje s titlovanjem.
Izdana je prva knjiga o znakovnom jeziku Ciji autori su gluhe osobe: Padden, Humpries, O'Rourke - Abeceda ASL-a.

1983. Boyce Williams otiSao je u mirovinu nakon 38 godina rada u AmeriCkom odjelu za profesionalnu rehabilitaciju. On je bio prva gluha osoba koja je postala voditelj odjela za gluhe pri profesionalnoj rehabilitacijskoj sluZbi za gluhe.

1984. Kohlearni implantat prvi put je dopuSten u kliniCkoj praksi kod osoba od 18 godina i starijih. Neke su gluhe voDJe to protumaCile kao konspiraciju za uniStenje kulture gluhih.

1985. PoCinje se emitirati Mozaik emisija za gluhe iz TV studija Gallaudet SveuCiliSta u Washingtonu. Program je zavrSio s emitiranjem 1995. god. Producenti i voditelji emisije Mary Lou Novitsky i Gill Eastman dobili su nagradu Emmy.

1986. Marlee Martin osvojila je Oskara za film "Djeca manjeg boga" ("Children of a Lesser God"), kasnije je glumila gluhu odvjetnicu u TV seriji "Opravdana sumnje".

1988. JeziCni odjel SveuCiliSta Gallaudet izdao je "Unlocking the Curriculum" u kojem se preporuCuje povratak ASL metodi kao prvoj metodi za obrazovanje gluhe djece. Opovrgava valjanost manualno kodiranog engleskog (MCE), tj. istovremene uporabe govora i znakova .

Izdan je izvjeStaj Kongresa - "Prema jednakosti: obrazovanje gluhih". PreporuCuje se da se ASL koristi kao prvi jezik u obrazovanju a da se engleski jezik uCi kao strani jezik. Isto tako preporuCuje se da ASL bude ukljuCen u zakon o dvojeziCnom obrazovanju. Ured sluZbi za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju (OSERS) istraZivao je moguCnost ukljuCenja ASL-a i gluhe djece u zakon o dvojeziCnom obrazovanju, ali to ni tada nije odobreno zbog statusa CujuCih roditelja i pitanja koja su se odnosila na ASL kao na strani jezik.
Studenti i osoblje SveuCiliSta Gallaudet protestirali su protiv izbora CujuCe dr. Elisabeth Zinser za rektora. Protest je potrajao tjedan dana i zavrSio izborom I. King Jordana kao prvog gluhog rektora SveuCiliSta Gallaudet i promjenom meDJu Clanovima upravnog odbora koledZa.

Srpanj 1989. Put gluhih (The Deaf Way) - Washington, DC. - internacionalni susret 5000 gluhih osoba iz 70 zemalja. AmeriCki napredak i postignuCa uzimaju se kao model za rad s gluhima. Kultura gluhih postaje svjetski poznata.

1990.Dr. Robert Davilla imenovan je kao prva gluha osoba za predsjednika Specijalnog Skolstva za osobe oSteCena sluha pri AmeriCkom saveznom uredu za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju.
Izglasan je zakon o Amerikancima s invaliditetom koji odreDJuje da ne smije biti diskriminacije koja se temelji na hendikepu pri zapoSljavanju, koriStenju javnih sluZbi i drugo, a gluhima osigurava dostupnost prevoditeljskih sluZbi telekomunikacijskih i drugih pomoCnih sredstava i sluZbi za komuniciranje.

1993. TraZi se ugradnja Cipova za titlovanje u sve televizijske aparate od 13" i veCe (pod utjecajem ADA-e).
Izglasan je zakon o osobama s poteSkoCama u obrazovanju (IDEA). AmeriCko Ministarstvo obrazovanja proglasilo je politiku ukljuCenja kojom se omoguCava hendikepiranim studentima ukljuCenje u redovne Skole u okruZenju koje ih manje ograniCava. Internatske Skole za gluhe proglaSene mjestima gdje se gluhe osobe nalaze u okruZenju koje ih ograniCava. Politika asimilacije u druStvo je cilj koji je Zeljela ostvariti IDEA. Internatske Skole za gluhe se zbog smanjenog broja upisanih polaznika u nekim drZavama zatvaraju, no broj gluhih uCitelja polagano raste (na 16%), a isto tako i moguCnosti pouCavanja u javnim Skolama te potreba za gluhim uCiteljima u obrazovanju da bi posluZili kao uzor za nasljedovanje uCenicima.

1994. Miss Amerike Heather Whitestone je gluha. Pobudila je divljenje svojim osobnim postignuCima i naCinom poticanja ljudi kako treba postaviti visoke ciljeve u Zivotu i raditi na tome da se ostvare.
Snimljen je film "Divlja rijeka" s Meryl Streep i Victorom Galloway u glavnim ulogama.

1995. Raste uporaba kohlearnog implantata. Najnovija tehnoloSka dostignuCa na podruCju implantata - sredstvo Nucleus 22 i SPEAK (sistem procesuiraranja govora razvijen na SveuCiliStu u Melbourneu, Australija). Kod 12.000 kandidata ugraDJeni su implantati Sto je iznosilo u prosjeku ,000 po pacijentu. Kandidatima se smatraju djeca od dvije godine naviSe i odrasli koji imaju jako ili potpuno oSteCen sluh. Mnogi roditelji izabrali su kohlearnu implantaciju i integrirano Skolovanje u redovitim Skolama kao odgojni plan za svoju gluhu djecu.

1996. Snimljen je film s Richardom Dreyfusom kao uCiteljem glazbe koji mora nauCiti sporazumijevati se sa svojim gluhim sinom - "Mr. Holland's Opus".

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

STANDARDNA PRAVILA

o izjednačavanju mogućnosti osoba sa invaliditetom

i

MADRIDSKA DEKLARACIJA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U V O D N A R I J E Č

 

Poštovani građani,

2003. godina je Evropska godina osoba sa invaliditetom i pravo vrijeme da se i u našoj zemlji pokrene rješavanje problema ove populacije.

U tom smjeru, Centri Civilnih Inicijativa uz podršku Koordinacionog odbora organizacija osoba sa invliditetom FBiH, Koordinacionim odborom organizacija invalida RS, Udruženjem slijepih građana KS, Sarajevo, Udrženjem građana za pomoć osobama sa mentalnom retardacijom KS “Oaza”, Sarajevo, Humanitarnom organizacijom “Partner”, Banjaluka i Udrženjem garađana za pomoć mentalno nedovoljno razvijeniim osobama, Banjaluka, pokrenuli su kampanju “SVI SMO JEDNAKI”.

Dugoročni cilj kampanje jeste sistemsko poboljšanje uslova života osoba sa invaliditetom.

Kratkoročni cilj kampanje jeste ratifikacija “Standardnih pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invliditetom” na državnom nivou.

“Standradna pravila”, čiji tekst imate u nastavku, su dokumemnt kojeg je Generalna skupština UN-a usvojila 1993. godine i preporučila državama članicama da učine isto.

Želeći tekst “Standardnih pravila”, kao i tekst “Madridske deklaracije” učiniti dostupnim svima koji na bilo koji način mogu dati svoj doprinos postizanju ciljeva kampanje, odlučili smo se na izdavanje ove knjižice.

Uvjereni smo da će oba ova dokumenta biti od izuzetne koristi i smjernica za budući rad i djelovanje ka stvaranju općeg pozitivnog ambijenta i kvalitetnijih uslova za samostalan život osoba sa invaliditetom.

SVI SMO JEDNAKI

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Centri Civilnih Inicijtiva (CCI) je bosanskohercegovačka nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija koja djeluje na teritoriji cijele BiH. Misija CCI-a jeste podsticanje i promoviranje aktivnog učešća građana u demokratskim procesima.

STANDARDNA PRAVILA O IZJEDNAČAVANJE MOGUĆNOSTI

OSOBA SA INVALIDITETOM

 

(puni tekst sa preambulom)

Državama,

Svjesni zavjeta, datog Poveljom Ujedinjenih Nacija, da se preduzimaju zajedničke i pojedinačne akcije u saradnji sa Organizacijom da bi se promovirali visoki standardi života, puna zaposlenost i uslovi za ekonomski i društveni progres i razvoj,

Reafirmirajući poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, društvene pravde i časti i vrijednosti ljudske ličnosti, proklamovanih u Povelji o ljudskim pravima,

Pozivajući se pojedinačno na međunarodne standarde o ljudskim pravima utvrđenim Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Međnarodnom konvencijom o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima i Međunarodnom konvencijom o građanskim i političkim pravima,

Naglašavajući da će prava, proklamiranaa tim instrumentima, osigurati jednakost za sve individue bez diskriminacije,

Pozivajući se na Konvenciju o pravima djeteta, kojom je zabranjena diskriminacija na osnovu invaliditeta i zahtjeva posebne mjere za obezbeđivanje prava djece sa invaliditetom, i na Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih sezonskih radnika i članova njihovih porodica, kojom su predviđene zaštitne mjere za osobe sa invaliditetom,

Pozivajući se, takođe, na mjere u Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena - da bi se osigurala prava svim djevojčicama i ženama sa invaliditetom,

Uvažavajući Deklaraciju o pravima osoba sa invaliditetom, Deklaraciju o pravima mentalno retardiranih osoba, Deklaraciju o društvenom napretku i razvoju, Principe zaštite mentalno oboljelih osoba i poboljšavanja zaštite zdravlja mentalno oboljelih i druge odgovarajuće instrumente koje je usvojila Generalna Skupština.

Tako uvažavajući odgovarajuće konvencije i preporuke, koje je usvojila Međunarodna organizacija rada (ILO), sa posebnim PREPORUKAMA koje se odnose na učešće u zapošljavanju bez diskriminacije osoba sa invaliditetom,

Svjesni relevantnih preporuka i rada Organizacije Ujedinjenih Nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), posebno Svjetske deklaracije o obrazovanju za sve, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Fonda Ujedinjenih Nacija za djecu (UNICEF) i drugih zainteresiranih organizacija,

Uvažavajući angažiranje država, zainteresiranih za zaštitu okoline,

Svjesni devastacije, uzrokovane oružanim sukobima i osuđujući upotrebu i proizvodnju oružja,

Priznajući i prihvatajući da Svjetski program akcije, koji se odnosi na osobe sa invaliditetom i u čemu date definicije o izjednačavanju mogućnosti predstavljaju iskreno stremljenje dijela međunarodne zajednice donošenju različitih međunarodnih instrumenata i preproruka od praktičnog i konkretnog značaja,

Znajući da je cilj Dekade Ujediwenih Nacija, posvećene osobama sa invaliditetom (1983-1992), ostvarivanje Svjetskog programa akcije, on je još uvijek validan i zahtijeva hitnu i stalnu akciju,

Pozivajući se na Svjetski program akcije, čija je osnovna koncepcija jednaka, kako za zemlje u razvoju tako i za industrijski razvijene zemlje,

Priznajući da je neophodan veliki napor da bi se postiglo da osobe sa invaliditetom punim intenzitetom i jednako uživaju u ljudskim pravima i u društvenim aktivnostima,

Ponovo naglašavajući da osobe sa invaliditetom i njihovi roditelji, staraoci, advokati i organizacije moraju biti aktivni partneri sa Državama u planiranju i ostvarivanju svih mjera koje utiču na njihova civilna, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava,

Poštujući Rezoluciju 1990/26 Ekonomskog i Socijalnog savjeta i bazirajući svoje specifične mjere na zahtijevu da se postigne jednakost osoba sa invaliditetom sa ostalima, što je detaljno nabrojano u Svjetskom programu akcije,

Usvajajući Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom, naglašeno je u donjem tekstu, po redu:

(a) Naglaava se da sve akcije, u domenu invaliditeta pretpostavljaju adekvatno znanje i iskustvo o uslovima i posebnim potrebama osoba sa invaliditetom;

(b) Ističe se da je proces kroz koji se svi vidovi društvenih organizacija čine jednako pristupačni svima osnovni cilj socioekonomskog razvoja;

(c) Podvlači se da krucijalni aspekti socijalne politike u oblasti invaliditeta uključuju, kao podesno, aktivno podsticanje za tehničku i ekonomsku saradnju;

(d) Obezbjediti modele za proces donošenja, političkih odluka, koje su neophodne za postizanje jednakih mogućnosti, pri tom uzimajući u obzir različitost tehničkih i ekonomskih nivoa, kao i činjenicu da ti procesi treba da reflektiraju željeno razumijevanje u kulturnom kontekstu, u kome osobe sa invaliditetom imaju krucijalnu ulogu;

(e) Predložiti nacionalne mehanizme radi bliske saradnje između država, organa u sistemu Ujedinjenih Nacija, drugih međuvladinih tijela i organizacija osoba sa invaliditetom;

(f) Predložiti efektivne mehanizme za praćewe procesa u državama koje teže da postignu izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom.

1. PREDUSLOVI ZA JEDNAKO UČ2. EŠĆE

Pravilo 1. Podizanje nivoa svijesti

Države treba da preduzmu akciju na podizanju svijesti u društvu o osobama sa invaliditetom, njihovim pravima, njihovim potrebama, njihovim mogućnostima i njihovom doprinosu.

1 . Države treba da obezbjede da odgovorni stručnjaci dostavljaju aktuelne informacije o raspoloživim programima i uslugama za osobe sa invaliditetom, njihove porodice, profesionalce u tom domenu i za javno mnjenje. Informacije za osobe sa invaliditetom treba da budu predstavljene u prihvatljivoj formi.

2. Države treba da iniciraju i podrže informativne kampanje koje se odnose na osobe sa invaliditetom i politiku namijenjenu njima, prenoseći poruku da su osobe sa invaliditetom građani sa istim pravima i obavezama kao i drugi, tako opravdavajući mjere preduzete da bi se uklonile prepreke njihovom punom učešću.

3. Države treba da ohrabre portretiranje osoba sa invaliditetom od strane masmedija na pozitivan način; organizacije osoba sa invaliditetom treba da budu konsultirane tom prilikom.

4. Države treba da obezbijede javne obrazovne programe koji bi osvjetljavali u svim vidovima principe potpunog učešća i jednakosti.

5. Države treba da pozovu osobe sa invaliditetom i njihove porodice i organizacije da učestvuju u javnim obrazovnim programima koji se bave problemom osoba sa invaliditetom.

6. Države treba da ohrabre preduzeća u privatnom sektoru da probleme osoba sa invaliditetom uključe u sve vidove svojih aktivnosti.

7. Države treba da pokreću i promoviraju programe posvećene podizanju nivoa svijesti o osobama sa invaliditetom koji se odnose na njihova prava i mogućnosti. Podizanje samopouzdanja i sposobnosti pomoći }e osobama sa invaliditetom da iskoriste svoje raspoložive mogućnosti.

8. Podizanje nivoa svijesti treba da bude važan dio obrazovanja djece sa invaliditetom i programa njihove rehabilitacije. Osobe sa invaliditetom mogu takođe da pomažu jedna drugoj u podizanju nivoa svijesti kroz aktivnosti u svojim organizacijama.

9. Podizanje nivoa svijesti trebalo bi da bude dio obrazovanja djece, kao i dio trening-kurseva za učitelje i sve profesionalce.

Pravilo 2. Medicinska njega

Države treba da obezbjede mjere za djelotvornu medicinsku njegu osoba sa invaliditetom.

1. Države treba da rade na obezbjeđivawu programa vođenih od profesionalaca iz multidisciplinarnih timova, radi ranog otkrivanja, procjene i liječenja oštećenja. Ovo može da spriječi, smanji ili otkloni njegovo onesposobqavajuće djejstvo, Ovakvi programi treba da obezbjede puno učešće osoba sa invaliditetom i njihovih porodica na individualnom nivou, kao i organizacija osoba sa invaliditetom u planiranju i nivou evaluacije.

2. Radnici u lokalnoj zajednici treba da budu obučeni da učestvuju u svojim zajednicama na ranom otkrivanju oštećenja obezbjeđivanju primarne pomoći i odgovarajućih usluga.

3. Države treba da obezbjede osobama sa invaliditetom, posebno dojenčadi i djeci, da budu obezbjeđene istim nivoom zdravstvene zaštite u okviru istog sistema kao i drugi članovi društva.

4. Države treba da obezbjede da svo medicinsko i para - medicinsko osoblje bude adekvatno obučeno i snadbjeveno za pružanje medicinske njege osobama sa invaliditetom i da imaju pristup odgovarajućim metodama i tehnologiji za liječenje.

5. Države treba da obezbijede da medicinsko, paramedicinsko i odgovarajuće osoblje bude adekvatno obučeno, tako da ne daje neodgovarajuće savjete roditeljima, smanjujući time mogućnosti njihovoj djeci. Ovaj trening bi trebalo da bude proces koji se stalno odvija, baziran na poslednjim raspoloživim informacijama.

6. Države treba da obezbjede osobama sa invaliditetom svo regularno liječenje i lijekove koji mogu da ih zaštite ili unaprijede njihov nivo funkcioniranja.

Pravilo 3. Rehabilitacija

Države treba da obezbjede osobama sa invaliditetom rehabilitacione usluge sa ciljem da postignu i održe svoj optimalni nivo nezavisnosti i funkcioniranja.

1. Države treba da razvijaju nacionalni program rehabilitacije za sve grupe osoba sa invaliditetom. Takvi programi treba da budu bazirani na aktuelnim individualnim potrebama osoba sa invaliditetom i na principima punog učešća i jednakosti.

2. Takvi programi treba da uključe širok obim aktivnosti, kao što su obuka za izvođenje osnovnih vještina kojima bi se unaprijedila ili kompenzovala oštećena funkcija, savjetovanje osoba sa invaliditetom i njihovih porodica, razvijanje samopouzdanja i povremene usluge, kao što su određivanje stepena invalidnosti i savjetovanje.

3. Sve osobe sa invaliditetom, uključujući osobe sa izrazitim i/ili višestrukim invaliditetom, koje zahtijevaju rehabilitaciju treba da imaju pristup istoj.

4. Osobe sa invaliditetom i njihove porodice treba da budu sposobne da učestvuju u pravljenju planova u organizaciji rehabilitacionih usluga koje se odnose na njih.

5. Sve rehabilitacione usluge treba da budu pristupačne u lokalnoj zajednici gdje osoba sa invaliditetom živi. Ipak, u nekim slučajevima, da bi se postigao cilj određenog obučavanja, posebni vremenski ograničeni kursevi mogu da budu organizirani, gdje je moguće, i u stambenim uslovima.

6. Osobe sa invaliditetom i njihove porodice treba da budu ohrabrene da se uključe u rehabilitaciju, na primjer kao obučeni učitelji, instruktori ili savjetnici.

7. Države treba da usmjere svoju ekspertizu shodno potrebama organizacija osoba sa invaliditetom kada formuliraju ili evaluiraju programe rehabilitacije.

Pravilo 4. Uslužne službe

Države treba da osiguraju razvoj i snadbijevanje uslužnih službi, uključujući pomoćna sredstva za osobe sa invaliditetom, da im pomognu da podižu svoj nivo nezavisnosti u svom dnevnom životu i da primjenjuju svoja prava.

1. Države treba da obezbjede snadbijevanje pomoćnim sredstvima i opremom, ličnu pomoć i službu tumačenja, prema potrebama osoba sa invaliditetom, kao važne mjere da se postigne izjednačavanje mogućnosti.

2. Države treba da podrže razvoj, proizvodnju, distribuciju i servis pomoćnih sredstava i opreme i širenje znanja o njima.

3. Da bi se to postiglo, treba da bude korišten opći tehnički pristup know-how. U državama gdje je visoka tehnologija pristupanja, ona treba da bude u potpunosti iskorištena da bi se unaprijedio standard i efikasnost pomoćnih sredstava i opreme. Veoma je važno da se stimulira razvoj i proizvodnja jednostavnih i jeftinih sredstava, koristeći se lokalnim materijalom i lokalnom prizvodnjom sredstava kada je to moguće. Osobe sa invaliditetom mogu da budu i same uključene u proizvodnju tih sredstava.

4. Države treba da priznaju da svim osobama sa invaliditetom kojima su potrebna pomoćna sredstva treba dati mogućnost da ih ostvare, uključujući i to da su im finansijski dostupna. Ovo bi trebalo da znači da pomoćna sredstva i oprema treba da budu dostupni, bez naplate ili po tako niskim cijenama da osobe sa invaliditetom ili njihove porodice mogu da im ih obezbijede.

5. U programima rehabilitacije koji se odnose na snadbijevanje pomoćnim sredstvima i opremom, država treba da vodi računa da pomoćna sredstva i oprema odgovaraju posebnim zahtevima djevojčica i dječaka sa invaliditetom, koja se odnose na oblik, izdržljivost, kao i da odgovaraju uzrastu.

6. Države treba da podrže razvoj i organizovanje programa za tuđu pomoć i službu tumačenja, posebno za osobe za izrazitim i višestrukim invaliditetima. Takvim programima bio bi podignut nivo učešća osoba sa invaliditetom u svakodnevnom životu u kući, na poslu, u školi i za vrijeme slobodnih aktivnosti.

7. Programi za tuđu pomoć trebalo bi da budu tako planirani da osobe sa invaliditetom, koje su uključene u te programe, imaju odlučujući uticaj na način na koji se ti programi odvijaju.

3. KLJUČ4. NE OBLASTI ZA JEDNAKO UČ5. EŠĆE

Pravilo 5. Pristupačnost

Države treba da prihvate sveukupan značaj pristupačnosti u procesu izjednačavanja mogućnosti u svim sferama društva. Za osobe sa invaliditetom raznih vrsta države treba: (a) da uvedu programe akcija koje se preduzimaju da bi fizičko okruženje bilo dostupno i (b) da preduzmu mjere da obezbjede pristupačnost informacijama i komunikacijama.

(a) Pristupačnost fizičkog okruženja

1. Države treba da iniciraju mjere da se iz okruženja uklone prepreke za učešće. Takvim mjerama treba razvijati standarde i smjernice, što podrazumijeva donošenje zakona kojima bi se osigurala pristupačnost različitih oblasti u društvu, kao što su stanovanje, izgradnja, služba javnog transporta i druga saobraćajna sredstva, ulice i drugo u spoljnom okruženju.

2. Države treba da obezbjede da arhitektima, građevinskim inženjerima i drugima čija je profesija uključena u planiranje i izgradnju fizičkog okružewa budu dostupne adekvatne informacije o politici prema osobama sa invaliditetom i mjerama koje treba da se preduzmu da bi se postigla pristupačnost.

3. Da bi se postigla pristupačnost potrebno je da se projektovanje i izgradnja fizičkog okruženja planiraju od početka samog procesa.

4. Organizacije osoba sa invaliditetom treba da se konsultiraju kada se razvijaju standardi i norme za pristupačnost. One takođe treba da budu uključene u inicijalnoj fazi planiranja kada se projektuju i izgrađuju javni objekti u lokalnim zajednicama da bi se obezbjedila maksimalna pristupačnost.

(b) Pristupačnost informacijama i komunikacijama

5. Osobama sa invaliditetom, gdje je to podesno, njihovim porodicama i advokatima treba da budu dostupne potpune informacije i u vezi sa pravima i raspoloživim službama i programima, u svim zemljama. Takve informacije treba da budu predstavljene u formama prihvatljivim za osobe sa invaliditetom.

6. Države treba da razviju strategije kojima bi informativne službe i dokumentaciju učinile dostupnim različitim grupama osoba sa invaliditetom. Brajova azbuka, iznajmljivanje kaseta, štampawe velikim slovima i druge podesne tehnologije treba da se koriste da bi se obezbijedila pristupačnost pisanih informacija i dokumentacije za osobe sa vizuelnim oštećenjima. Slično tome, podesne tehnologije treba da se koriste da obezbjede pristupačnost govornih informacija za osobe sa oštećenjima sluha ili otežanim razumijevanjem.

7. Treba pažljivo razmotriti upotrebu govornih znakova u obrazovanju gluhe djece, i njihovih porodica i zajednice. Takođe bi trebalo da se obezbjede službe za tumačenje govornih znakova, da bi se olakšala komunikacija između gluhih osoba i drugih.

8. Treba pažljivo razmotriti koje su potrebe osoba sa otežanim razumijevanjem.

9. Države treba da ohrabre medije, posebno televiziju, radio i novine, da učine svoje usluge pristupačnijim.

10. Države treba da obezbjede da nove kompjuterizirane informacije i sistemi usluga, ponuđeni javnom mnjenju budu od početka dostupni ili prilagođeni tako da budu dostupni osobama sa invaliditetom.

11. Organizacije osoba sa invaliditetom treba da budu konsultirane kada se preduzimaju mjere za poboljšavanje dostupnosti informativnih sistema osobama sa invaliditetom.

Pravilo 6. Obrazovanje

Države bi trebalo da priznaju princip jednakih mogućnosti primarnog, sekundarnog i tercijarnog obrazovanja djece, mladih i odraslih osoba sa invaliditetom u jedinstvenom sistemu. One bi trebalo da obezbjede da obrazovanje za osobe sa invaliditetom bude integralni dio obrazovnog sistema.

1. Autoriteti u domenu općeg obrazovanja odgovorni su da obezbjede obrazovanje osoba sa invaliditetom u jedinstvenom sistemu. Obrazovanje za osobe sa invaliditetom trebalo bi da bude integralni dio nacionalnog plana obrazovanja, kao i razvoja nastavnih planova i organizacije škola.

2. Obrazovanje u matičnim školama pretpostavlja da u njima budu obezbjeđeni tumači, kao i druge podesne pomoćne službe. Trebalo bi da se obezbjedi adekvatna pristupačnost i pomoćne službe, planirane tako da budu od pomoći osobama sa različitim vrstama invaliditeta.

3. Grupe roditelja i organizacije osoba sa invaliditetom trebalo bi da budu uključene u proces obrazovanja na svim nivoima.

4. U državama gdje je obrazovanje obavezno trebalo bi da ono bude obezbijeđeno za sve djevojčice i dječake, sa svim vrstama i svim nivoima invaliditeta, uključujući i najteže slučajeve.

5. Posebna pažnja bi trebalo da bude posvećena sljedećim oblastima:

(a) veoma maloj djeci sa invaliditetom;

(b) djeci predškolskog uzrasta sa invaliditetom;

(c) odraslim osobama sa invaliditetom, naročito ženama.

6. Da bi se obrazovne mjere prilagodile osobama sa invaliditetom u matičnom toku, države bi trebalo da:

(a) imaju jasno formuliranu politiku, shvaćenu i prihvaćenu na školskom nivou i šire u zajednici;

(b) da dozvole da nastavni planovi budu fleksibilniji, nadograđivani i adaptirani;

(c) da obezbjede kvalitetan program, stalnu obuku nastavnika i posebne nastavnike.

7. Jedinstveno obrazovanje i programi, zasnovani na zajednici, trebalo bi da budu viđeni kao komplementarni pristup u obezbjeđivanju isplativog obrazovanja i obuke za osobe sa invaliditetom. Nacionalni programi, zasnovani na zajednici, trebalo bi da ohrabre zajednice da se koriste i razviju svoje resurse i da obezbjede lokalno obrazovanje osobama sa invaliditetom.

8. U situacijama gdje osnovni školski sistem još uvijek ne zadovoljava adekvatno potrebe osoba sa invaliditetom, to može da podrazumjeva specijalno obrazovanje. To bi trebalo uzeti u obzir pri pripremanju studenata za obrazovanje u općem školskom sistemu. Kvalitet takvog obrazovanja trebalo bi da odražava iste standarde i ambicije kao i opće obrazovanje i trebalo bi da bude usko povezano sa njim. Najneophodnije bi bilo, da se studentima sa invaliditetom pruži isti dio obrazovnih resursa kao i studentima koji nemaju invaliditeta. Države bi trebalo da se usresrede na postepenu integraciju specijalnih obrazovnih službi u matično obrazovanje. Poznato je da u nekim situacijama specijalno obrazovanje može trenutno da bude smatrano najpristupačnijim oblikom obrazovanja za neke učenike sa invaliditetom.

9. Zbog posebnih komunikacijskih potreba gluhih i gluho/slijepih osoba, njihovo obrazovanje bi bilo podesnije obezbijeđeno u posebnim školama ili u posebnim odjeljenjima matičnih škola. Naročito na početnom nivou potrebno je posebnu pažnju posvetiti obuci, vodeći računa o kulturološkim specifičnostima određene sredine, kako bi se osobe koje su gluhe ili gluho/slijepe osposobile za efikasnu komunikaciju i maksimalnu nezavisnost.

Pravilo 7. Zapošljavanje

Države bi trebalo da priznaju principe da osobe sa invaliditetom moraju da budu podržane da ostvare svoja ljudska prava, posebno u oblasti zapošljavanja, istovremeno u seoskoj i gradskoj sredini one moraju da imaju jednake mogućnosti za produktivno i unosno zaposlenje na tržištu rada.

1. Zakoni i regulativa u zapošljavanju ne smiju da diskriminiraju osobe sa invaliditetom i ne smiju da stvaraju prepreke njihovom zapošljavanju.

2. Države treba da aktivno podržavaju integraciju osoba sa invaliditetom u otvoreno zapošljavanje. Ova aktivna podrška može da se sprovede raznim mjerama, kao što su profesionalna obuka, podsticajno-orijentaciona kvotna šema, rezervirano ili namjensko zaposlenje, krediti i stipendije za malu privredu, ekskluzivni ugovori ili prvenstvo proizvodnih prava, poreske olakšice, ugovorne olakšice ili druga tehnička ili finansijska pomoć preduzećima koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Države bi trebalo da ohrabre poslodavce da razumno prilagode uslove osobama sa invaliditetom.

3. Državni programi akcije bi trebalo da sadrže:

(a) mjere za planiranje i adaptaciju radnih mjesta i radnih prostorija na takav način da postanu dostupne osobama sa raznim vrstama invaliditeta

(b) podršku za upotrebu novih tehnologija i razvoj i proizvodnju pomoćnih sredstava, alata i opreme, kao i mjere koje olakšavaju pristupačnost uređaja i opreme za osobe sa invaliditetom, da bi im se omogućilo da dobiju zaposlenje i da ga zadrže;

(c) obezbjeđivanje odgovarajuće obuke i zaposlenja stalne pomoći putem službe za tuđu pomoć i službe za tumačenje.

4. Države bi trebalo da iniciraju i podrže javne kampanje za podizanje nivoa svijesti, planirane da bi se prevazišli negativni stavovi i predrasude, koje se odnose na radnike sa invaliditetom.

5. U svojim mogućnostima kao poslodavac, države bi trebalo da stvaraju povoljne uslove za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u javnom sektoru.

6. Države, radničke organizacije i poslodavci trebalo bi da sarađuju na obezbjeđivanju pravednog regrutiranja i promocije politike, uslova za zapošljavanje, nivoa ličnih dohodaka, mjera za unaprjeđivanje radnog okruženja prevencije povreda i oštećenja i mjera za rehabilitaciju zaposlenih, koji su zadobili povrede na radu.

7. Cilj bi uvijek trebalo da bude da se obezbjedi zaposlenje za osobe sa invaliditetom na otvorenom tržištu rada. Za osobe sa invaliditetom, čije potrebe ne mogu da se zadovolje na otvorenom tržištu rada, mogle bi da se osnuju zaštićene ili podržane male jedinice za zapošljavanje, koje bi mogle da budu alternativne. Važno je da kvalitet takvih programa zadovoljava određene uslove svojom relevantnošću i dovoljnošću u obezbjeđivanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom da dobiju zaposlenje na tržištu rada.

8. Mjere bi trebalo da budu preduzete tako da uključe osobe sa invaliditetom u programe za obuku i zapošljavanje u privatnom i u nezavisnom sektoru.

9. Države, radničke organizacije i poslodavci trebalo bi da sarađuju sa organizacijama osoba sa invaliditetom u pogledu svih mjera kojima se stvaraju mogućnosti za obuku i zapošljavanje, uključujući u to fleksibilno radno vrijeme, skraćeno radno vrijeme, dijeljenje radnog vremena, samozapošljavanje i staranje o osobama sa invaliditetom.

Pravilo 8. Prihod i socijalna zaštita

Države su odgovorne za obezbjeđivanje socijalne zaštite i prihoda za izdržavanje osoba sa invaliditetom.

1. Države bi trebalo da obezbjede adekvatne prihode za osobe sa invaliditetom, koje zbog sopstvene invalidnosti ili faktora koji su u vezi sa invaliditetom, imaju privremeni gubitak ili umanjene prihode ili su lišene mogućnosti zapošljavanja. Države bi trebalo da pri određivanju adekvatnog prihoda uzmu u obzir najčešće troškove koje prave osobe sa invaliditetom i njihove porodice, a koje su posljedica datog invaliditeta.

2. U zemljama gdje postoje ili su razvijeni socijalna zaštita, socijalno osiguranje ili druge mjere socijalne politike, namijenjene općoj populaciji, države bi trebalo obezbjede sistem koji ne isključuje ili ne diskriminira osobe sa invaliditetom.

3. Države bi trebalo da obezbjede adekvatne prihode i zdravstvenu zaštitu osobama koje su preuzele brigu o osobi sa invaliditetom.

4. Sistemi socijalne zaštite trebalo bi da podrže inicijativu za obnavljanjem sposobnosti za sticanje dohotka osoba sa invaliditetom. Ti sistemi bi trebalo da obezbjede ili doprinesu organizovanju, razvoju i finansiranju profesionalne obuke. Oni bi takođe trebalo da pomognu službama za smještaj.

5. Programi socijalnog osiguranja trebalo bi takođe da podrže inicijativu da osobe sa invaliditetom traže zaposlenje da bi uspostavile sposobnost za sticanje prihoda.

6. Pomoć u dohotku trebalo bi da traje onoliko dugo koliko traje invaliditet, na način koji ne dovodi do obeshrabrivanja osoba sa invaliditetom da traže zaposlenje. Pomoć bi trebalo da bude smanjena ili ukinuta onda kada osobe sa invaliditetom dostignu adekvatan i siguran dohodak.

7. Države, u zemljama gdje je socijalna zaštita velikim dijelom obezbjeđena iz privatnog sektora, trebalo bi da podstaknu lokalne zajednice, socijalne organizacije i porodice da razvijaju mjere samopomoći i podstreka za zapošljavanje ili aktivnosti koje se odnose na zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Pravilo 9. Porodični život i lični integritet

Države bi trebalo da potpomažu puno učeše osoba sa invaliditetom i u porodičnom životu. One bi tako|e trebalo da podržavaju njihova prava na lični integritet, kao i da obezbjede da zakoni ne diskriminiraju osobe sa invaliditetom u pogledu seksualnih odnosa, braka i roditeljstva.

1. Osobama sa invaliditetom treba omogućiti da žive sa svojim porodicama. Države treba da podstiču da porodična savjetovališta uključuju i sticanje odgovarajućih znanja o invalidnosti i njenim efektima na porodični život. Porodicama koje imaju osobe sa invaliditetom treba da bude pristupačna tuđa pomoć i njega. Države treba da eliminiraju sve nepotrebne prepreke osobama koje žele da njeguju ili usvoje djete ili odraslu osobu sa invaliditetom.

2. Osobama sa invaliditetom ne smije da se uskrati mogućnost da dožive sopstvenu seksualnost, da imaju polne odnose i postanu roditelji. Imajući u vidu da se osobe sa invaliditetom mogu susresti sa teškoćama u sklapanju braka i stvaranju porodice, države treba da podstiču da se takvim licima obezbjedi odgovarajuće savjetovanje. Osobama sa invaliditetom moraju kao i drugima biti dostupne metode za planiranje porodice, kao i odgovarajuće informacije o polnom funkcioniranju njihovih tijela, koje treba da im budu dostupne u prihvatljivoj formi.

3. Države treba da budu pokretači mjera za promjenu negativnog stava prema braku, seksualnosti i roditeljstvu osoba sa invaliditetom, naročito djevojaka i žena sa invaliditetom, koji još uvijek preovladava u društvu. Sredstva javnog informiranja treba podsticati da odigraju značajnu ulogu u otklanjanju takvih negativnih stavova.

4. Osobe sa invaliditetom i njihove porodice treba da budu u potpunosti informirani o preduzimanju mjera protiv seksualnih i drugih oblika zloupotreba. Osobe sa invaliditetom su naročito izložene zloupotrebama u okviru porodice, zajednice ili institucija i treba ih naučiti kako da izbjegnu da do takvih zloupotreba dođe, kako da prepoznaju zloupotrebe i da ih prijave.

Pravilo 10. Kultura

Države će obezbijediti integraciju osoba sa invaliditetom i omogućiti njihovo učešće u kulturnim aktivnostima na ravnopravnoj osnovi.

1. Države treba da pruže osobama sa invaliditetom mogućnost da iskoriste svoj stvaralački, umjetnički i intelektualni potencijal, ne samo u sopstvenu korist već i za obogaćivanje svoje zajednice, bilo da žive u seoskom ili gradskim sredinama. Primjeri takvih aktivnosti su igra, muzika, književnost, pozorište, figurativne umjetnosti, slikarstvo i vajarstvo. U zemljama u razvoju posebnu pažnju treba posvetiti tradicionalnim i savremenim oblicima umjetnosti kao što su lutkarstvo, recitovanje i pripovjedanje.

Države treba da za osobe sa invaliditetom promoviraju pristupačnost i upotrebljivost mjesta za održavanje kulturnih priredbi i događaja kao što su pozorišta, muzeji, bioskopi i biblioteke.

3. Države treba da pokreću akcije za razvoj i korištenje specijalnih tehnika uz pomoć kojih bi književnost, filmovi i pozorište postali dostupni osobama sa invaliditetom.

Pravilo 11. Rekreacija i sport

Države će preduzimati mjere da se osobama sa invaliditetom obezbjede ravnopravne mogućnosti za sport i rekreaciju.

1. Države treba da preduzmu mjere kako bi mjesta za sport i rekreaciju, hoteli, plaže, sportski stadioni, gimnastičke dvorane itd. postali dostupni osobama sa invaliditetom. Te mjere treba da obuhvataju podršku osoblja sportskih i rekreativnih programa, uključujući u to i projekte za razvoj metoda pristupačnosti, učešća, informiranja i programa treniranja.

2. Turističke organizacije, putničke agencije, hoteli, dobrovoljne organizacije i ostali, angažovani na organizaciji rekreativnih aktivnosti ili putovanja, trebalo bi da nude svoje usluge svima, uzimajući pri tom u obzir i posebne potrebe koje imaju osobe sa invaliditetom. Da bi se pomoglo tom procesu, potrebno je obezbijediti odgovarajuću obuku.

3. Sportske organizacije treba podsticati da omoguće učešće osoba sa invaliditetom u sportskim aktivnostima. U nekim slučajevima, dovoljno je preduzeti mjere za obezbjeđivanje pristupačnosti da bi se takvo učešće ostvarilo. U drugim slučajevima, potrebni su specijalni aranžmani ili specijalne igre. Države bi trebalo da podržavaju učešće osoba sa invaliditetom na nacionalnim i međunarodnim sportskim takmičenjima.

4. Osobama sa invaliditetom koje učestvuju u sportskim aktivnostima trebalo bi da budu dostupne pripreme i treninzi istog kvaliteta kao i ostatim učesnicima.

5. Organizatort sportskih i rekreativnih aktivnosti trebalo bi da konsultiraju sa organizacije osoba sa invaliditetom prilikom razvoja usluga namjenjenih osobama sa invaliditetom.

Pravilo 12. Vjera

Države će podsticati mjere za ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom u vjerskom životu njihove zajednice.

1. Države će, uz konsultiranje vjerskih vlasti, podsticati mjere za sprječavanje diskriminacije i zalagaće se da vjerske aktivnosti postanu pristupačne osobama sa invaliditetom.

2. Države treba da podstiču širenje informacija o problemima invaliditeta u vjerskim institucijama i organizacijama. Države treba takođe da podstiču crkvene vlasti da informacije o politici u vezi sa onesposobljenima uvrste u obuku vjerskih službenika, kao i u programe za vjersko obrazovanje.

3. One treba da podstiču i da vjerska literatura postane dostupna osobama sa oštećenjma čula.

4. Države i/ili vjerske organizacije treba da konsultiraju organizacije osoba sa invaliditetom prilikom razvoja mjera za ravnopravno učešće u vjerskim aktivnostima.

MJERE ZA SPROVOĐENJE

Pravilo 13. Informiranje i istraživanje

Države preuzimaju krajnju odgovornost za prikupljanje i širewe informacija o uslovima života osoba sa invaliditetom i promoviraju sveobuhvatna istraživanja o svim aspektima, odlučujući i prepreke koje nepovoljno utiču na život osoba sa invaliditetom.

1. Države treba da, u redovnim intervalima, prikupljaju specifične statističke podatke po polovima, kao i ostale informacije koje se odnose na uslove života osoba sa invaliditetom. Takvo prikupljanje podataka moglo bi da se vrši zajedno sa nacionalnim popisom stanovništva i pregledom domaćinstava, i moglo bi se obavljati, između ostalog, u saradnji sa univerzitetima, istraživačkim institutima i organizacijama osoba sa invaliditetom. Prikupljanje podataka treba da odlučuje i pitanje o programima i uslugama, kao i o njihovom korištenju.

2. Države treba da razmotre mogućnost stvaranja banke podataka o invaliditetom, koja bi uključivala i statističke podatke o raspoloživim uslugama i programima, kao i o raznim grupama osoba sa invaliditetom. Pri tom treba da vode računa o potrebi zaštite privatnosti i ličnog integriteta.

3. Države treba da pokreću i podržavaju programe istraživanja o socijalnim i ekonomskim pitanjima i o pitanjima učešća koja utiču na život osoba sa invaliditetom i njihovih porodica. Ta istraživanja treba da obuhvataju i studije o uzrocima, vrstama i učestalosti invaliditeta, raspoloživosti i efikasnosti postojećih programa i potrebi razvoja i procjene službi i mjera za podršku.

4. Države treba da razviju i usvoje terminologiju i kriterijume za pravljenje nacionalnih pregleda, u saradnji sa organizacijama osoba sa invaliditetom.

5. Države treba da olakšaju učešće osoba sa invaliditetom u prikupljanju podataka i istraživanjima. Za obavljanje takvih istraživanja, države treba da podstiču regrutiranje kvalificiranog osoblja među osobama sa invaliditetom.

6. Države treba da podržavaju razmjenu istraživačkih nalaza i iskustava.

7. Države treba da preduzimaju mjere za širenje informacija i znanja o invalidnosti na svim političkim i administrativnim nivoima, na nacionalnim, regionalnom i lokalnom planu.

Pravilo 14. Formuliranje i planiranje politike

Države će obezbjediti da pitanja invaliditeta budu uključena u svako relevantno formuliranje politike i nacionalno planiranje.

1. Države treba da pokreću i planiraju odgovarajuću politiku prema osobama sa invaliditetom na nacionalnom nivou, kao i da podstiču i podržavaju akcije na regionalnim i lokalnim nivoima.

2. Države treba da uključe organizacije osoba sa invaliditetom u donošenje svih odluka koje se tiču planova i programa namjenjenih osobama sa invaliditetom, ili koje utiču na njihov ekonomski i socijalni status.

3. Potrebe i problemi osoba sa invaliditetom treba da budu ugrađeni u opće planove i ne treba ih tretirati posebno.

4. Krajnja odgovornost država za situaciju u kojoj se nalaze osobe sa invaliditetom ne oslobađa ostale od njihove odgovornosti. Svi oni koji su nadležni za usluge, aktivnosti i pružanje informacija u društvu treba da budu podsticani da preuzmu odgovornost da takvi programi budu na raspolaganju osobama sa invaliditetom.

5. Države treba da omoguće da se u lokalnim zajednicama razvijaju programi i mjere, namijenjeni osobama sa invaliditetom. Jedan od načina da se to postigne mogao bi biti pravljenje priručnika ili kontrolnih spiskova i obezbjeđenje programa za obuku lokalnog osoblja.

Pravilo 15. Zakonodavstvo

Države su odgovorne za stvaranje zakonske osnove za mjere čiji je cilj postizanje punog učešća i ravnopravnost osoba sa invaliditetom.

1. Nacionalno zakonodavstvo, kojim se reguliraju prava i obaveze građana trebalo bi da odlučuje i prava i obaveze osoba sa invaliditetom. Države imaju obavezu da omoguće osobama sa invaliditetom uživanje njihovih prava na ravnopravnoj osnovi sa svim ostalim građanima. Države moraju da obezbjede da organizacije osoba sa invaliditetom budu uključene u razvoj nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na prava osoba sa invaliditetom, kao i na stalno vrijednovanje tog zakonodavstva.

2. Može se ukazati potreba da se zakonskim mjerama otklone uslovi koji nepovoljno utiču na živote osoba sa invaliditetom, uključujući tu i uznemiravanje i maltretiranje. Sve diskriminatorske odredbe, uperene protiv osoba sa invaliditetom moraju biti eliminirane. Nacionalno zakonodavstvo treba da predvidi odgovarajuće sankcije za slučaj kršenja principa nediskriminacije.

3. Nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na osobe sa invaliditetom može se pojaviti u dva različita oblika. Prava i obaveze mogu biti ugrađeni u opće zakonodavstvo ili sadržani u specijalnim propisima. Specijalno zakonodavstvo za osobe sa invaliditetom može se uvesti na nekoliko načina:

(a) usvajanjem posebnih propisa koji se bave isključivo pitanjima invalidnosti;

(b) odlučivanjem pitanja invalidnosti u zakonske propise o posebnim temama;

(c) izričitim pominjanjem osoba sa invaliditetom u tekstovima koji služe za interpretaciju postojećeg zakonodavstva.

Možda bi najpogodnija bila kombinacija navedenih različitih pristupa. Takođe se mogu razmotriti odredbe za preduzimanje afirmativnih akcija.

4. Države mogu razmotriti uvođenje formalnih statutarnih mehanizama žalbe kako bi se zaštitili interesi osoba sa invaliditetom.

Pravilo 16. Ekonomska politika

Države su finansijski odgovorne za nacionalne programe i mjere koje imaju za cilj stvaranje jednakih mogućnosti za osobe sa invaliditetom.

1. Države treba da odluče pitanja invaliditeta u redovne budžete svih nacionalnih, regionalnih i lokalnih organa vlade.

2. Države, nevladine organizacije i ostali zainteresirani organi treba zajednički da djeluju na utvrđivanju najefikasnijeg načina podrške projektima i mjerama relevantnim za osobe sa invaliditetom.

3. Države treba da razmotre korištenje ekonomskih mjera (zajmova, oslobađanja od poreza, posebnih bespovratnih davanja, specijalnih fondova itd.) za podsticanje i podržavanje ravnopravnog učešća osoba sa invaliditetom u društvu.

4. U mnogim državama bilo bi preporučljivo osnovati fond za razvoj osoba sa invaliditetom koji bi mogao podržavati razne pilot - projekte i programe samopomoći na najnižem nivou.

Pravilo 17. Koordinacija rada

Države su odgovorne za osnivanje i jačanje nacionalnih koordinacionih odbora ili sličnih organa, koji bi služili kao nacionalni centri za pitanja invaliditeta.

1. Nacionalni koordinacioni odbori ili slični organi treba da budu stalni i zasnovani na zakonskim, kao i odgovarajućim administrativnim propisima.

2. Kombnacija predstavnika privatnih i javnih organizacija najpogodnija je za postizanje međusektorskog i multidisciplinarnog sastava. Predstavnici bi mogli biti birani iz nadležnih vladinih ministarstava, organizacija osoba sa invaliditetom i nevladinih organizacija.

3. Organizacije osoba sa invaliditetom bi trebalo da imaju znatan uticaj na nacionalne koordinacione odbore kako bi se obezbijedile povratne informacije o njihovim primjedbama.

4. Nacionalni koordinacioni odbor treba da posjeduje dovoljan stepen autonomije i sredstava za ispunjenje svojih obaveza u odnosu na odluke koje donosi. On treba da o svom radu izvještava najviše državne organe.

Pravilo 18. Organizacije osoba sa invaliditetom

Države treba da organizacijama osoba sa invaliditetom priznaju pravo da predstavljaju ova lica na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Države treba takođe da priznaju savjetodavnu ulogu organizacija osoba sa invaliditetom u oblasti odlučivanja o pitanjima invaliditeta.

1. Države bi trebalo da podstiču i podržavaju ekonomski i na druge načine formiranje i jačawe organizacija osoba sa invaliditetom, članova njihovih porodica i/ili zastupnika. Države treba da uvaže ulogu koju te organizacije treba da imaju u oblasti razvoja politike prema osobama sa invaliditetom.

2. Države treba da ustanove trajnu komunikaciju sa organizacijama osoba sa invaliditetom i da obezbjede njihovo učešće u razvoju vladine politike.

3. Uloga organizacija osoba sa invaliditetom mogla bi da se sastoji i u identifikaciji potreba i prioriteta, učešću u planiranju, sprovođewu i ocjeni usluga i mjera koje se tiču života osoba sa invaliditetom, kao i formiranju društvene svijesti i zalaganju za promjene.

4. Kao instrument samopomoći, organizacije osoba sa invaliditetom pružaju i podstiču mogućnost razvoja sposobnosti u raznim oblastima, uzajamnu podršku među članovima i međusobno informiranje.

5. Organizacije osoba sa invaliditetom mogle bi ostvarivati svoju savjetodavnu ulogu na mnogo različitih načina, na primjer, tako što će imati svoje stalne predstavnike u agencijama koje finansira vlada, radom u javnim komisijama i pružanjem stručnih znanja za razne projekte.

6. Savjetodavna uloga organizacija osoba sa invaliditetomu treba da bude neprekidna kako bi se razvila i produbila razmjena mišljenja i informacija između država i tih organizacija.

7. Organizacije treba da budu stalno zastupljene u nacionalnim koordinacionim odborima ili sličnim organima.

8. Uloga lokalnih organizacija osoba sa invaliditetom treba da se razvija i jača kako bi se omogućio njihov uticaj u rješavanju pitanja na nivou zajednice.

Pravilo 19. Obuka osoblja

Države su odgovorne da obezbjede adekvatnu obuku za osoblje svih nivoa koje je angažirano na planiranju i ostvarivanju programa i usluga namjenjenih osobama sa invaliditetom.

1. Države treba da obezbjede da svi organi koji pružaju usluge u oblasti invaliditeta omoguće odgovarajuću obuku svog personala.

2. Pri obučavanju stručnjaka za oblast invalidnosti, kao i pri pružanju informacija o invaliditetu u okviru općih programa osposobljavanja, princip punog učešća i ravnopravnosti treba da bude na odgovarajući način prisutan.

3. Države treba da razvijaju programe osposobljavanja uz konsultiranje organizacija osoba sa invaliditetom, a osobe sa invaliditetom treba da budu angažirane kao nastavnici, instruktori ili savjetnici u programima za obuku osoblja.

4. Osposobljavanje društvenih radnika u zajednici od velikog je strateškog značaja, posebno u zemljama u razvoju. Ono treba da uključuje i osobe sa invaliditetom i da obuhvata razvoj odgovarajućih vrijednosti, strunosti i tehnologije, kao i struka kojima se mogu baviti osobe sa invaliditetom, njihovi roditelji, porodice i članovi zajednice.

Pravilo 20. Praćenje i vrjednovanje sprovođenja nacionalnih programa

za osobe sa invaliditetom

Države su odgovorne za stalno praćenje i procjenu sprovođenja nacionalnih programa i usluga koje imaju za cilj pružanje jednakih mogućnosti osobama sa invaliditetom.

1. Države treba periodično i sistematski da vrjednuju nacionalne programe za osobe sa invaliditetom, kao i da šire informacije kako o osnovama tako i o rezultatima tih vrjednovanja.

2. Države treba da razvijaju i usvoje terminologiju i kriterijume za procjenu programa i usluga, namjenjenih osobama sa invaliditetom.

3. Ti kriterijumi i terminologija treba da budu razvijani u tijesnoj saradnji sa organizacijama osoba sa invaliditetom, počevši od najranije faze osmišljavanja i planiranja.

4. Države treba da učestvuju u međunarodnoj saradnji kako bi se razvili zajednički standardi za nacionalno vrjednovanje u oblasti invaliditeta. Države treba da podstiču nacionalne koordinacione odbore da i oni učestvuju u tome.

5. Procjenjivanje raznih programa u oblasti invaliditeta treba predvidjeti u fazi planiranja, što će omogućiti da se vrjednuje njihova sveukupna efikasnost i ispunjenje ciljeva određene politike.

Pravilo 21. Tehnička i ekonomska saradnja

Države, kako razvijene tako i one u razvoju, odgovorne su za saradnju i preduzimanje mjera za poboljšavanje uslova žvota osoba sa invaliditetom u zemljama u razvoju.

1. Mjere za pružanje jednakih mogućnosti osobama sa invaliditetom, uključujući i osobe sa invaliditetom izbjeglice, treba da budu sastavni deo općih razvojnih programa.

2. Takve mjere treba da budu integrirane u sve oblike tehničke i ekonomske saradnje, bilateralne i multilateralne vladine i nevladine. Države treba da pokreću diskusiju o pitanjima invaliditeta prilikom saradnje sa drugim državama.

3. Prilikom planiranja i revizije programa za tehničku i ekonomsku saradnju, posebnu pažnju treba posvetiti efektima takvih programa na situaciju u kojoj se nalaze osobe sa invaliditetom. Izuzetno je važno da osobe sa invaliditetom i njihove organizacije budu konsultirane u vezi sa svim razvojnim projektima namijenjenim osobama sa invaliditetom. Oni treba da budu neposredno uključeni u razvoj, primjenu i vrjednovanje takvih projekata.

4. Prioritetne oblasti za tehničku i ekonomsku saradnju treba da obuhvataju:

(a) razvoj ljudskih resursa kroz razvoj stručnosti, sposobnosti i potencijala osoba sa invaliditetom i pokretanje aktivnosti za otvaranje mogućnosti zapošljavanja za potrebe i uz njihovo angažiranje osoba sa invaliditetom;

(b) razvoj i širewe odgovarajućih tehnologija i know - how vezanih za invaliditet.

5. Države se takođe podstiču da podržavaju formiranje i jačanje organizacija osoba sa invaliditetom.

6. Države treba da preduzimaju mjere za poboljšavanje znanja o problemima invaliditeta među osobljem anagažiranim na svim administrativnim nivoima programa tehničke i ekonomske saradnje.

Pravilo 22. Međunarodna saradnja

Države će aktivno učestvovati u medunarodnoj saradnji koja se tiče politike pružanja jednakih mogućosti osobama sa invaliditetom.

1. U okviru Ujedinjenuh Nacija, specijaliziranih agencija i ostalih zainteresiranih međuvladinih organizacija, države treba da učestvuju u razvoju politike u oblasti invaliditeta.

2. Kad god je to potrebno, države treba da uvrste pitanja invaliditeta u opće pregovore o standardima, razmjeni informacija, razvojnim programima itd.

3. Države treba da podstiču i podržavaju razmjenu znanja i iskustava između:

(a) nevladinih organizacija koje se bave pitanjima invaliditeta;

(b) istraživačkih institucija i individualnih istraživanja koji se bave pitanjima invaliditeta;

(c) predstavnika programa na terenu i profesionalnih grupa u ovoj oblasti;

(d) organizacija osoba sa invaliditetom;

(e) nacionalnih koordinacionih odbora.

Države treba da obezbjede da Ujedinjene Nacije i specijalizirane agencije, kao i međuvladini i interparlamentarni organi na globalnom i regionalnom nivou, uključe u svoj rad i globalne i regionalne organizacije osoba sa invaliditetom.

4. MEHANIZAM ZA PRAĆENJE

1. Svrha mehanizma za praćenje je da obezbjedi efikasnu primjenu Standardnih pravila. On će pomoći svakoj državi da odredi nivo sprovođenja Pravila i odmjerava njihovo unaprjeđivanje. Proces praćenja treba da identificira prepreke i predloži prikladne mjere koje će doprinjeti uspješnoj primjeni Pravila. Mehanizam za praćenje će uvažiti ekonomske, socijalne i kulturne karakteristike koje postoje u pojedinim državama. Važan element treba da predstavlja i obezbjeđenje savjetodavnih usluga i razmjene iskustava i informiranje između država.

2. Praćenje Pravila treba da se odvija u okviru zasjedanja Komisije za društveni razvoj. Za praćenje sprovođenja Pravila biće imenovan Specijalni izvjestilac, na period od tri godine, koji posjeduje relevantna znanja i iskustvo u oblasti invaliditeta i međunarodnih organizacija, koji će, ako bude potrebno, biti finansiran iz vanbudžetskih sredstava.

3. Međunarodne organizacije osoba sa invaliditetom koje imaju konsultativni status pri Ekonomskom i socijalnom savjetu i organizacije koje predstavljaju osobe sa invaliditetom koje još nisu organizaciono oformljene, treba da budu pozvane da između sebe osnuju ekspertsku grupu u kojoj će organizacije osoba sa invaliditetom imati većinu i koja će voditi računa o raznim vrstama invaliditeta i neophodnoj ravnopravnoj geografskoj distribuciji. Ovu ekspertsku grupu će konsultirati Specijalni izvjestilac i prema potrebi, Sekretarijat.

4. Ekspertsku grupu će Specijalni izvjestilac podsticati da revidira, savetuje i pruža povratne informacije i prijedloge za unaprjeđivanje, sprovođenje i praćenje Programa.

5. Specijalni izvjstilac će slati niz pitanja državama, entitetima u okviru sistema Ujedinjenih Nacija, međunardinim i nevladinim organizacijama, uključujući i organizacije osoba sa invaliditetom. Pomenuta pitanja treba da se odnose na planove za primjenu Pravila u pojedinim državama. Pitanja treba da budu selektivne prirode i da obuhvataju određeni broj specifičnih pravila za detaljnu procjenu. Prilikom pripremanja pitanja Specijalni izvjestilac treba da konsultuje ekspertsku grupu i Sekretarijat.

6. Specijalni izvestilac će težiti da uspostavi neposredan dijalog ne samo sa državama već i sa lokalnim nevladinim organizacijama, tražeći njihovo mišljenje i komentare u vezi sa svim informacijama koje namjerava da uvrsti u svoje izvještaje. Specijalni izvjestilac će obezbjediti savjetodavne usluge za primjenu i praćenje Pravila, kao i pomoć u pripremi odgovora na niz postavljenih pitanja.

7. Odjeljenje Sekretarijata za koordinaciju politike i stalni razvoj, kao središte Ujedinjenih Nacija za pitanja invaliditeta, Program Ujedinjenih Nacija za razvoj i ostala tjela i mehanizmi u okviru Ujediwenih Nacija, poput regionalnih komisija i specijaliziranih agencija i međuagencijskih skupova, sarađivaće sa Specijalnim izvjestiocem u primjeni i praćenju Pravila na nacionalnom nivou.

8. Specijalni izvjestilac će, uz pomoć Sekretarijata, pripremati izvještaje koje će podnijeti Komisiji za društveni razvoj na njenom trideset četvrtom i trideset petom zasjedanju. Prilikom pripreme takvih izvještaja, Izvjestilac će konsultirati ekspertsku grupu.

9. Države treba da podstiču nacionalne koordinacione odbore ili slične organe da učestvuju u primjeni i praćenju. Kao ključne za pitanje invaliditeta na nacionalnom nivou njih treba podsticati da ustanove procedure za koordinaciju praćenja Pravila. Organizacije osoba sa invaliditetom treba da budu stimulirane da se aktivno angažiraju u procesu praćenja na svim nivoima.

10. Ukoliko budu obezbjeđena vanbudžetska sredstva, treba otvoriti mjesta za jednog ili više međuregionalnih savjetnika za Pravila koji bi pružali direktne usluge državama, uključujući i:

(a) organizaciju nacionalnih i regionalnih seminara za obučavanje o sadržaju Pravila;

(b) razvoj smjernica za pomoć u strategiji za primjenu Pravila;

(c) širewe informacija o najboljim načinima za primjenu Pravila.

11. Na svom trideset četvrtom zasjedanju, Komisija za društveni razvoj treba da osnuje otvorenu radnu grupu koja će razmotriti izvještaj Specijalnog izvjestioca i dati preporuke za bolju primjenu Pravila. Prilikom razmatranja izveštaja Specijalnog izvjestioca Komisija će, preko svoje otvorene radne grupe, konsultirati međunarodne organizacije osoba sa invaliditetom i specijalizirane agencije u skladu sa propisima 71 i 76 i poslovnika za funkcioniranje komisije Ekonomskog i socijalnog savjeta.

12. Na svom zasjedanju po završetku mandata Specijalnog izvjestioca, komisija treba da razmotri mogućnost ili obnove mandata, ili imenovanja drugog Specijalnog izvjestioca, ili uvođewa nekog drugog mehanizma, pa u tom smislu treba da da odgovarajuće preporuke Ekonomskom i socijalnom savjetu.

13. Države treba podsticati da daju doprinos Dobrovoljnom fondu Ujedinjenih Nacija za osobe sa invaliditetom kako bi se unaprjedila primjena Pravila.

 

MADRIDSKA DEKLARACIJA

NEDISKRIMINACIJA

PLUS POZITIVNA PRAKSA

- REZULTAT -

- SOCIJALNA INKLUZIJA

-

Mi, preko 600 učesnika na Kongresu o invalidnosti koji se održava u Madridu, toplo pozdravljamo proglašenje 2003. kao godine osoba s invaliditetom, kao događaj koji ima za cilj podizanje javne svijesti o pravima više od 50 miliona Evropljana s invaliditetom. U ovoj deklaraciji mi izalažemo našu viziju, koja bi trebalo da bude polazna osnova za djelovanje u godini invalida na nivou evropske zajednice, nacionalnim, regionalnim i lokalnim nivoima.

 

PREAMBULA

Invalidnost kao pitanje ljudskih prava

 

Za invalide postoje sva ljudska prava kao i za ostale građane. Prvi član Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima kaže: Sva ljudska bića su slobodna i jednaka po dostojanstvu i pravima. Da bi se postigao ovaj cilj, sve zajednice treba da veličaju razlike unutar svojih zajednica i da nastoje da obezbjede da invalidi mogu uživati u svim ljudskim pravima: građanskim, političkim, ekonomskim i kulturnim, kako je to utvrđeno ranijim međunarodnim konvencijama Sporazumom Evropske unije i nacionalnim ustavima.

 

Invalidi traže jednake mogućnosti, a ne milost

 

Kao što je slučaj sa mnogim drugim regionima u svijetu, Evropska unija je prešla dug put tokom poslednjih decenija od filozofije paternalizma prema invalidima, do one koja pokušava da ih ojača, kako bi kontrolirali vlastiti život. Stari pristupi, koji su se u velikoj mjeri bazirali na sažaljenju i naglašavali bespomoćnost invalida sada se smatraju neprihvatljivim. Pravac djelovanja se mijenja od naglaska na rehabilitaciji pojedinaca kako bi se mogao uklopiti u društvo, ka globalnoj filozofiji modificiranja društva kako bi uključilo i prilagodilo potrebe svih, uključujući osobe s invaliditetom. Invalidi traže jednake mogućnosti i pristup svim društvenim resursima, tj. integrirano školovanje, nove tehnologije, zdravstvene i socijalne službe, sportske i zabavne aktivnosti, potrošačke usluge.

 

Barijere u društvu vode diskriminaciji i društvenoj isključenosti

 

Način na koji su naša društva organizirana često znači da invalidi ne mogu da u potpunosti uživaju ljudska prava i da su društveno isključeni. Dostupni statistički podaci govore da invalidi imaju neprihvatljivo nizak nivo obrazovanja i zaposlenosti. Ovo takođe ima za posljedicu veliki broj invalida koji žive u stanju pravog siromaštva, ako se uporede sa neinvalidima.

Invalidi, nevidljivi građani

 

Diskriminacija sa kojom se suočavaju invalidi ponekad se zasniva i na predrasudama o njima. češće je uzrok činjenica da su invalidi u velikoj mjeri zaboravljeni i ignorirani, a to ima za posljedicu stvaranje i jačanje barijera koje postavljaju okolina i stavovi, a koje invalidima onemogućavaju perticipaciju u društvu.

 

Invalidi obrazuju različite grupe

 

Kao što je to slučaj u svim sferama društva, invalidi obrazuju vrlo raznovrsne grupe ljudi i jedino politika koja poštuje ovu raznovrsnost važi kao ispravna. Naročito osobe sa složenim potrebama koje proizilaze iz zavisnosti od porodice zahtjevaju posebnu pažnju društva, pošto oni spadaju u one najviše zaboravljene među invalidima. I žene i invalidi koji pripadaju raznim etničkim manjinama često se suočavaju sa dvostrukom, pa čak i višestrukom diskriminacijom, što je posljedica zajedničkog djelovanja diskriminacije na osnovu invalidnosti i diskriminacije koja je rezultat njihovog pola ili etničkog porjekla. Za gluhe osobe, priznavanje jezika znakova je fundamentalno pitanje.

 

Antidiskriminaciono pozitivno djelovanje = socijalna inkluzija

 

Nedavno usvojena Evropska povelja o ljudskim pravima potvrđuje da, ako se želi postizanje jednakosti za invalide, pravo na nediskriminaciju mora se dopuniti pravom na uživanje beneficija od mjera koje su poduzete u cilju obezbjeđivanja njihove samostalnosti, integracije i participacije u životu zajednice. Ovako sintetiziran pristup bio je vodeće načelo madridskog Kongresa, koji je okupio više od 600 učesnika.

 

Naša vizija

 

Naša vizija se najboqe može opisati kao kontrast između nove vizije i stare, koju ova nastoji da zamjeni.

A. Od invalida kao predmeta sažaljenja, ka invalidima kao nosiocima prava;

B. Od invalida kao bolesnika, ka invalidima kao samostalnim građanima i potrošačima;

Od stručnjaka koji donose odluke u ime invalida, ka samostalnom donošenju odluka i preuzimanju odgovornosti od strane samih invalida u onim pitanjima koja ih se tiču;

Od fokusiranja na pojedinačne hendikepe, ka uklanjanju barijera, revidiranju društvenih normi, politike i kulture i promoviranju dostupnog okruženja spremnog da pomogne;

Od žigosanja ljudi kao zavisnih i nekorisnih za posao, ka naglašavanju njihovih sposobnosti i preduzimanja mjera za podsticanje njihove aktivnosti;

Od dizajniranja ekonomskih i društvenih procesa za manjinu, ka stvaranju fleksibilnog svijeta za većinu;

Od nepotrebne segregacije u obrazovanju, zapošljavanju i drugim sferama života, ka integraciji invalida u redovne tokove;

Od invalidske politike kao problema koji je u nadležnosti posebnih ministarstava, ka uključivanju invalidske politike u ukupnu odgovornost vlade.

 

Inkluzivno društvo za sviju

 

Od implementacije ove naše vizije neće imati koristi samo invalidi, nego i društvo u cjelini. Društvo koje ne vodi računa o jednom broju svojih članova je osiromašeno društvo. Koraci koji se preduzimaju na poboljšanju uslova za invalide dovešće do stvaranja jednog fleksibilnog sveta za sve. Ono što se uradi u ime invalidnosti danas, imaće smisla za sve u svijetu sutra. Mi, učesnici na Evropskom kongresu o invalidnosti u Madridu, dijelimo ovakvu viziju i apeliramo na sve nosioce beneficija da evropsku Godinu osoba sa invaliditetom 2003. smatraju kao početak procesa koji će dovesti do toga da ova vizija postane stvarnost. 50 miliona invalida Evrope očekuje od nas da damo impuls tom procesu, kako bismo ovo ostvarili.

 

Naš program za postizanje ove vizije

 

Sveobuhvatni antidiskriminacioni zakoni moraju se donijeti bez odlaganja, kako bi se otklonile postojeće barijere i izbjeglo uspostavljanje novih, sa kojima mogu da se suoče invalidi, kao što je obrazovanje, zapošljavanje i dostupnost roba i usluga, a koje invalidima onemogućavaju postizanje njihovog punog potencijala za društvenu participaciju i samostalnost. Antidiskriminaciona klauzula, član 13 Evropskog sporazuma daje mogućnost da se ovo ostvari na nivou zajednice, doprinoseći tako stvaranju Evrope bez barijera za osobe s invaliditetom.

 

Promjena stavova

 

Antidiskriminacioni zakoni pokazali su se uspješnim u ostvarivanju promjene stava prema invalidima. Međutim, zakon nije dovoljan, ako nema aktivnog zalaganja cijelog društva, uključujući aktivno učešće osoba s invaliditetom u obezbjeđivanju sopstvenih prava. Zakoni tada ostaju samo prazne ljušture. Potrebno je javno prosvjetljivanje kako bi se poduprle zakonske mjere i povećalo razumjevanje potreba i prava invalida u društvu i kako bismo se mogli boriti protiv predrasuda i žigosanja, koje još i danas postoji.

 

Usluge koje unaprjeđuju samostalan život

 

Postizanje cilja ravnopravnog pristupa i participacije takođe zahtjeva da resursi budu tako kanalisani, da povećaju sposobnost invalida za participaciju i njihovo pravo na samostalan život. Mnogim invalidima potrebne su pomoćne usluge u njihovom svakodnevnom životu. Ove usluge moraju biti kvalitetne, zasnovane na stvarnim potrebama invalida, i moraju biti integrirane u okviru društvene zajednice, a ne izvor segregacije. Ovakva pomoć je u skladu sa evropskim modelom solidarnosti, modelom koji potvrđuje našu kolektivnu odgovornost jednih za druge, a posebno za one kojima je potrebna pomoć.

 

Pomoć porodicama

 

Porodice invalida, posebno porodice djece sa invaliditetom i osoba sa složenim potrebama zavisnosti koji ne mogu sami sebe da zastupaju, igra vitalnu ulogu u njihovom obrazovanju i društvenoj inkluziji. Imajući to u vidu, državni organi moraju poduzeti adekvatne mjere za ove porodice, kako bi se porodicama omogućilo da organiziraju podršku i pomoć osobama sa invaliditetom na najinkluzivniji mogući način.

 

Naročita pažnja prema ženama - invalidima

 

Na evropsku godinu osoba sa invaliditetom mora se gledati kao na mogućnost da se stanje žena invalida razmotri iz nove perspektive. Društveno isključivanje sa kojim se suočavaju žene invalidi ne može imati kao uzrok samo njihovu invalidnost, nego se moraju razmotriti i elementi vezani za spol. Višestruka diskriminacija sa kojom se suočavaju žene invalidi mora se savladati kombinacijom redovnih mjera i mjera pozitivnog djelovanja, donijetih u konsultiranju sa ženama invalidima.

 

Uvođenje invalidnosti u redovne tokove

 

Invalidi treba da imaju pristup redovnim zdravstvenim, obrazovnim, profesionalnim i socijalnim službama u svim onim mogućnostima dostupnim neinvalidima. Implementacija inkluzivnog pristupa invalidnosti i invalidima zahtjeva promjene u trenutnoj praksi na nekoliko nivoa. U prvom redu, potrebno je obezbjediti da službe dostupne invalidima budu usklađene u okviru i kroz razne sektore. Potrebe vezane za invalidnost svih invalidnih grupa moraju se uzeti u obzir u procesu planiranja bilo kakvih aktivnosti, a ne kao nešto o čemu se misli naknadno, kad se proces planiranja već završi. Potrebe invalida i njihovih porodica su raznovrsne i važno je da se reagira na širem planu, što uzima u obzir kako celokupnu ličnost, tako i pojedinačne aspekte njenog života.

 

Zapošljavanje kao ključ za društvenu inkluziju

 

Moraju se uložiti značajni napori za promoviranje pristupa invalida zapošljavanju, najbolje bi bilo na otvorenom tržištu. To je jedan od značajnih načina borbe protiv društvenog isključivanja, za promovisanje njihovog samostalnog života i dostojanstva. Ovo zahtjeva ne samo aktivno učešće društvenih partnera, nego i državnih organa, koji i dalje moraju jačati mjere koje su već na snazi.

 

Ništa o invalidima bez invalida

 

Godina invalida mora biti prilika da se invalidima, njihovim zastupnicima, njihovim porodicama i njihovim udruženjima priznaju novi i širi politički ciljevi na svim nivoima društva, kako bi se vlade podstakle na dijalog, donošenje odluka i progres u pogledu postizanja cilja jednakosti i inkluzije. Svi koraci moraju se preduzimati u razgovoru i saradnji sa relevantnim invalidskim organizacijama. Ovakva participacija ne treba da se ograniči samo na dobijanje informacija ili podržavanje odluka, nego bi vlade trebalo da na svim nivoima odlučivanja uspostave ili jačaju redovne mehanizme za konsultaciju i dijalog, omogućavajući invalidima da preko svojih invalidskih organizacija doprinesu planiranju, sprovođenju, nadgledanju i ocjenjivanju svih koraka. Visok stepen povezanosti vlada i invalidskih organizacija osnovno je sredstvo za najbolji napredak jednakih mogućnosti i društvene participacije invalida. Da bi se olakšao ovaj proces, treba povećati mogućnosti invalidskih organizacija kroz dodjeljivanje većih resursa, kako bi im se omogućilo da imaju veće kapacitete upravljanja i kampanje. Ovo podrazumjeva i odgovornost invalidskih organizacija da i dalje unaprjeđuju svoj nivo upravljanja i zastupanja.

 

Prijedlozi za djelovanje

 

Evropska godina invalida 2003. trebalo bi da znači unaprjeđenje invalidske politike, a to zahtjeva aktivnu podršku svih relevantnih organa u okviru širokog pristupa partnerstvu. Stoga se svim relevantnim organima predlažu konkretne sugestije. Ove korake treba utvrditi u Godini invalida i nastaviti i po isteku te godine. Napredak bi trebalo povremeno procjenjivati.

Vlasti Evropske unije, nacionalne vlasti zemalja Unije i ostalog dijela Evrope, državni organi, treba da budu primjer za ostale, te time budu prvi, ali ne i jedini faktor u tom procesu. Oni treba da:

razmotre, trenutni okvir međunarodnih i nacionalnih zakonskih osnova, koje imaju za cilj borbu protiv diskriminacione prakse u domenu obrazovanja, zapošljavanja i dostupnosti roba i usluga.

Započnu, sa istraživanjima u pogledu onih restrikcija i diskriminatorskih barijera koje ograničavaju slobodu invalida da potpuno participiraju u društvu i preduzmu potrebne mjere da poboljšaju ovu situaciju.

Razmotre, sistem usluga i beneficija, kako bi obezbjedili da takva politika pomaže i podstiče invalide da postanu i/ili ostanu sastavni dio društva, ma gdje da žive.

Preduzmu, istraživača u pogledu zloupotrebe i nasilja koji se vrše nad invalidima, sa posebnim naglaskom na onim invalidima koji žive u velikim ustanovama.

Jačaju, zakone o dostupnosti, kako bi osigurali da invalidi imaju ista prava pristupa svim društvenim i javnim objektima kao i ostalim.

Doprinose, unaprjeđivanju ljudskih prava invalida na svjetskom nivou, tako što će aktivno učestvovati u radu na pripremi Konvencije UN o pravima invalida.

Doprunose, poboljšanju situacije invalida u zemljama u razvoju, uključujući društvenu inkluziju invalida kao cilj politike razvoja na nacionalnom i nivou Evropske unije.

 

Lokalne vlasti

 

Evropska godina mora najprije stvarno započeti na lokalnom nivou, gdje su pitanja stvarno vezana za građane i gdje udruženja invalida i za invalide obavljaju većinu posla. Moraju se uložiti svi napori na unaprjeđenju resursa i aktivnosti na lokalnom nivou. Lokalni zvaničnici trebalo bi da budu ti koji integriraju potrebe invalida u gradskoj i politici zajednice, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, domaćinstvo, prijevoz, zdravstvo i socijalne službe. Imajući u vidu raznolikost grupa invalida, uključujući, pored ostalih, i starije osobe, žene i imigrante, lokalne vlade treba da donesu lokalni nacrt plana rada, u saradnji sa predstavnicima invalida i osnuju lokalne komitete za vođenje aktivnosti u Godini invalida.

 

Organizacije invalida

 

Organizacije invalida kao predstavnici invalida, snose glavnu odgovornost za uspjeh Godine invalida. One moraju da se smatraju ambasadorima Godine invalida i aktivno rade sa svim relevantnim organima, predlažući konkretne mjere i utvrđujući dugoročna partnerstva, ako ova još ne postoje.

 

Poslodavci

 

Poslodavci treba da povećaju napore da uključe, zadrže i unaprjeđuju invalide i njihov rad, a svoje proizvode tako dizajniraju da budu dostupni invalidima. Poslodavci treba da razmotre svoju internu politiku kako bi obezbjedili da ni jedan od ovih razloga ne onemogućava uživanje jednakih mogućnosti. Organizacije poslodavaca mogu da doprinesu tim naporima prikupljanjem primera iz pozitivne prakse koji već postoje.

 

Sindikati

 

Sindikati treba da povećaju svoje angažiranje kako bi poboljšali dostupnost zadržavanja radnih mjesta za osobe s invaliditetom i da obezbjede da invalidi imaju jednaku korist od mjera osposobljavanja i unaprjeđenja, kad pregovaraju u kompanijama ili profesionalnom sektoru. Veću pažnju trebalo bi obratiti i na unaprjeđenje participacije i zastupanja radnika - invalida kako u njihovim strukturama odlučivanja, tako i u onima koji postoje u kompanijama ili profesionalnom sektoru.

 

Mediji

 

Mediji treba da stvaraju i jačaju partnerstvo sa udruženjima invalida, kako bi poboljšali predstavljanje invalida u masmedijima. U medijima bi trebalo da bude više informacija o invalidima i priznavanju različitosti među ljudima. Kad govore o pitanjima invalidnosti, mediji treba da izbejgavaju svaki zaštitnički ili ponižavajući pristup, nego da se fokusiraju na barijere sa kojima se invalidi suočavaju i na pozitivan doprinos društvu koji invalidi mogu dati kad se te barijere savladaju.

 

Obrazovni sistem

 

Škole treba da preuzmu vodeću ulogu u širewu poruke o razumjevanju i prihvatanju prava invalida i pomognu da se odagnaju strahovi, mitovi i pogrešna shvatanja, kao i da pomognu naporima cijele zajednice da obrazovni resursi pomognu učenicima da razviju smisao za individualnost, s obzirom na svoju invalidnost, kako u samima sebi, tako i u drugima i da prepoznaju razlike koje bi trebalo njegovati i širiti. Neophodno je ostvariti obrazovanje za sviju, zasnovano na principima pune participacije i ravnopravnosti. Obrazovanje igra ključnu ulogu u određivanju budućnosti za svakoga, kako sa ličnog, tako i sa društvenog i profesionalnog stanovišta. Stoga obrazovni sistem mora da bude ključno mjesto za obezbjeđivanje ličnog razvoja i društvene inkluzije, koja će omogućiti invalidnoj djeci i omladini da budu što samostalniji. Obrazovni sistem je prvi korak ka inkluzivnom društvu. Škole, koledži, univerziteti, treba da, u saradnji sa predstavnicima invalidskih organizacija, iniciraju predavanja i radionice, s ciljem povećanja svijesti o invalidima među novinarima, arhitektima, poslodavcima, nosiocima socijalnih i zdravstvenih usluga, nosiocima brige o porodici, volonterima i članovima lokalne vlasti.

Zajednički napori kojima svi mogu i treba da doprinesu

Invalidi traže da budu prisutni u svim sferama života a to zahtjeva da sve organizacije razmotre svoju praksu, kako bi obezbjedile da budu tako uređene, da invalidi mogu da im doprinesu i imaju koristi od njih. Primjeri takvih organizacija uključuju: potrošačke, omladinske, vjerske, kulturne, druge društvene organizacije koje čine posebne grupe građana. Potrebno je i da se angažiraju takva mjesta, kao što su muzeji, pozorišta, bioskopi, parkovi, stadioni, kongresni centri, prodavnice i pošte.

Mi, učesnici na madridskom Kongresu, podržavamo ovu Deklaraciju i angažiraćemo se da je široko obznanimo, tako da za nju zna sva javnost, a podsticaćemo i sve relevantne organe da se slože sa ovom Deklaracijom prije, poslije ili tokom Godine invalida. Odobravajući ovu Deklaraciju, mi, organizacije otvoreno izjavljujemo naše slaganje sa vizijom madridske Deklaracije i angažiraćemo se da preduzmemo korake koji će doprinjeti procesu koji će donijeti punu ravnopravnost za sve invalide i njihove porodice. Ako Vaša organizacija želi da podrži ovu Deklaraciju, i želi da to javno kaže, neka obavjesti Evropski Forum invalida (info@edf-feph.org), a mi ćemo onda Vašu organizaciju uvrstiti u naročit odjeljak na internet stranici: www.edf.fepx.org. namjenjenoj podržavanju ove Deklaracije.

 

1.    Vrijeme nastanka, etiologija i stupanj oštećenja sluha

 

    Kod učenika s oštećenjem sluha postoje znatne razlike s obzirom na vrijeme nastanka, etiologiju i stupanj oštećenja sluha, odnosno razvijenosti glasovnoga govora kao bitnog preduvjeta za razvoj govornosocijalne komunikacije.

    Oštećenje sluha može nastupiti prije djetetova rođenja ili poslije njega. Bez obzira kada nastupi oštećenje sluha, usvojenu vještinu oralnoglasovnoga komuniciranja potrebno je pomno održavati i dalje intenzivno razvijati.

 

    Najjednostavnija podjela populacije osoba sa oštećenjem sluha je na nagluhe i gluhe. Gluhoćom se smatra gubitak sluha od 81 decibela i više i kada se ni uz pomoć slušnih pomagala ne može cjelovito parcipirati glasovni govor. Prema stupnju razvoja glasovnog govora, u kojem je nastupio gubitak sluha, gluhoća se razvrstava na:

 

a)    gubitak sluha sa usvojenom vještinom glasovnog

        sporazumjevanja

b)    gubitak sluha bez usvojene vještine glasovnog

        sporazumjevanja

 

2.    Integracija djece i mladeži s teškoćama u razvoju u jedinstveni  odgojno – obrazovni sustav

 

    Na području BIH, s više ili manje uspjeha, ostvaruje se integracija većeg dijela djece i mladeži s teškoćama u razvoju u jedinstveni odgojno – obrazovni sustav. Odgoj i obrazovanje ove djece i mladeži ostvaruje se u zajedništvu s ostalom djecom i mladeži bez teškoća u razvoju.

 

    Školovanje djece i mladeži s teškoćama u razvoju ostvaruje sve više škola i učitelja uz stručnu pomoć stručnih suradnika, posebice defektologa i ostalih (pedagoga, psihologa, socijalnih radnika, liječnika i dr.) U BIH poštuju se suvremena društvena i stručna stajališta u odnosu prema djeci i mladeži sa teškoćama u razvoju, te im se osigurava nekoliko mogućnosti primjerena školovanja na načelima odgojno – obrazovne integracije:

 

   Potpuna integracija predviđena je za onu djecu i mladež s teškoćama u razvoju kojoj je uz primjerenu individualiziranu pomoć i primjereni rehabilitacijski program moguće osigurati napredovanje u zajedništvu s vršnjacima bez teškoća u razvoju

     Djelomična integracija primjenjuje se onda kada djeca i mladež s teškoćama u razvoju dio programa ostvaruju u zajedništvu sa svojim vršnjacima bez teškoća, a dio programa, posebno onih nastavnih disciplina u kojima pokazuju velike nedostatke, ostvaruju u posebnim odgojno – obrazovnim skupinama ili razredima koja rade prema prilagođenom programu.

    Pri uključivanju u redovnu školu, učenik s oštećenjem sluha trebao bi imati tako razvijen glasovni govor da može uspješno glasovno komunicirati i pratiti nastavu bez većih teškoća. Stupanj govornog razvoja promatramo kao dinamički kriterij za uključivanje učenika u redovni sustav školovanja.

 3.    Učenik sa oštećenjem sluha u redovnom nastavnom procesu

    Nastavnik u redovnoj školi treba upoznati slušni, intelektualni, socijalni, emocionalni i obiteljski status učenika. Treba se obavijestiti o redovnim navikama učenika i sposobnosti za uspješno upotrebljavanje i korištenje individualnog slušnog aparata, kako bi komunikacija s nastavnikom i ostalim učenicima u razredu bila što uspješnija.

    Učenik sa oštećenjem sluha trebao bi sjediti u prvom ili drugom redu srednjeg reda klupa, kako bi uz pomoć individualnog slušnog aparata uspješno uspostavljao komunikaciju s nastavnikom. Takav položaj omogućio bi mu prijem podataka slušnim i vizualnim putem. Nastavnik treba stvoriti naviku da je uvjek licem okrenut prema učeniku kada se obraća glasovnim govorom. Lice bi trebalo biti dobro osvjetljeno, sasvim vidljivo i po mogućnosti u visini očiju učenika. Kretanje nastavnika razredom onemogućuje praćenje nastave takvom učeniku. Potrebno je izbjegavati govorenje kada je nastavnik licem okrenut prema školskoj ploči. Brzina govora trebala bi biti umjerena, a jačina primjerena i drugim učenicima u razrednom odjelu.

   Nastavni proces u takvim situacijama nipošto ne bi smio imati samo frontalni karakter, već bi u radu trebao biti maksimalno zastupljen individualizirani pristup, usklađen sa sposobnostima i potrebama učenika s oštećenjem sluha. Zbog poteškoća u razumijevanju mnogih izraza, apstrakcija, činjenica i generalizacija, učenik oštećena sluha mora uložiti dodatne napore da bi, vlastitim ustrajnim radom, te uz pomoć odgovarajućih stručnjaka, razumio i primjenio obrađene nastavne sadržaje. Nerijetko je zbog slabijih govornoizražajnih mogućnosti teško postići da učenici s oštećenjem sluha samostalno iznose prestruktuirane sadržaje.

 

    Učenik sa oštećenjem sluha ne može potpuno izraziti svoje znanje samo verbalnim oblikom komunikacije. Preporučuje se pisani oblik provjeravanja znanja. Pred takva je učenika potrebno postavljati takve zahtjeve koji nisu samo puka funkcija slušanja i govora.

 

    Ako nastavnik za određeni predmet (obrazovno područje) ne može sam izraditi individualni program, tako da se razredni program prilagodi sposobnostima i mogućnostima učenika s oštećenjem sluha, učiniti će to u suradnji sa odgovarajućim stručnjacima ili ustanovom koja se bavi odgojem, obrazovanjem i rehabilitacijom učenika sa oštećenjem sluha. Nastavnik bi već u pripremi za nastavni sat morao voditi brigu o specifičnostima koje nameću potrebe integriranog odgoja i obrazovanja učenika s oštećenjem sluha.

 

    Kod obrade novog nastavnog gradiva, posebno u uvodnom dijelu, važno je koristiti predznanje učenika. Učenik sa oštećenjem sluha vrlo često nema dovoljno iskustva i potrebno ga je stvarati, ponekad i neposredno prije obrade određene nastavne jedinice (odlazak u školski vrt, park, posjet javnim i kulturnim ustanovama i dr.). Novo gradivo nije preporučljivo izlagati odjednom, već ga treba obrađivati po logičkim cjelinama i tako osigurati postupno usvajanje. Prilikom obrade novog gradiva posebnu pažnju treba posvetiti pojašnjavanju nepoznatih riječi i pojmova. Broj nepoznatih riječi kod učenika sa oštećenjem sluha, u odnosu na učenike bez oštećenja sluha, znatno je veći. Takvo je stanje uvjetovano oštećenjem sluha. Što je oštećenje ranije nastupilo, to je dijete bilo u težoj situaciji da spontanim putem stekne slušno, govorno i pojmovno iskustvo. U procesu odgoja i obrazovanja tome treba posvetiti posebnu pažnju. Idealno bi bilo kada bi učenik spontano reagirao na svaku nepoznatu riječ. Kako to nije čest slučaj, nastavnik barem globalno treba procjeniti koje su nepoznate riječi i pri njihovom tumačenju i objašnjavanju, koristiti najadekvatnija nastavna sredstva i pomagala, počevši od konkretnih predmeta, do audiovizualnih sredstava. Za svaku nepoznatu riječ i izraz objašnjenje je potrebno napisati na ploči. Najefikasnije objašnjenje postiže se sinonimima. Objašnjenje nepoznate riječi treba biti što kraće i preciznije. Opširnost u objašnjavanju može dovesti do još većeg nerazumijevanja. Nerazumijevanje novih riječi i njegovo gomilanje onemogućava učeniku s oštećenjem sluha da dalje prati izlaganje nastavnika, njegova pažnja postupno slabi i fluktuira. Tada se obično javlja nezainteresiranost i nemogućnost daljeg aktivnog sudjelovanja u nastavnom procesu.

My E-Mail Address

sve primjedbe molim vas ...posaljite na mail...cijenio bih to...posto ja i nisam neki webmaster...

SITE
REFERENCE

Search Engine Submission and Internet Marketing