SLUH...
HISTORIJA
Ovo
je (za sada) uglavnom ameriCka povijest, ali nastojat cu dodavatiti i podatke iz BIH povijesti.
1000. p.K. - Zidovski zakon (Talmud)
nije davao gluhim osobama pravo vlasniStva.
427.-347. p.K. - Platonova teorija
o uroDJenoj inteligenciji. Sva inteligencija postoji u Casu roDJenja. Svi ljudi roDJenjem su poprimili savrSene apstrakcije,
ideje i jezik u svojim umovima, samo je potrebno odreDJeno vrijeme da se inteligencija pokaZe. Bez govora nema vanjskog pokazatelja
inteligencije i stoga gluhi ne mogu biti sposobni razmiSljati ili imati vlastite ideje.
384.-322. p.K. -Aristotelova filozofija u svezi gluhoCe: "Gluhi ne mogu biti obrazovani jer ne Cuju, stoga ne mogu
uCiti. GrCki je bio savrSen jezik i svi koji nisu govorili grCki bili su barbari. Gluhi su bili jednaki barbarima.
354.-430. - Put krivnje Sv. Augustina
- grijesi oCeva oCituju se na njihovoj djeci, stoga su djeca koju je zadesila takva sudbina znak BoZjeg gnjeva ili kazna za
tajne grijehe.
530. - Benediktinski redovnici
izmislili su znakove kako bi zaobiSli zavjet Sutnje. Ti znakovi moZda su se kasnije koristili u pokuSajima pouCavanja gluhe
djece.
Rani srednji vijek - Odrasle gluhe
osobe bile su predmet izrugivanja (dvorske lude) i osuDJene na progon jer se smatralo da su njihovo ponaSanje i govor posljedica
opsjednutosti zlim duhovima.
Srednji vijek (476.-1453.) - ljudi
koji su gluhi od roDJenja ne mogu imati vjeru, ne mogu biti spaSeni, stoga su im vrata crkve bila zatvorena. Smatralo se da
ljudi moraju biti sposobni Cuti RijeC BoZju i zato se na gluhoCu gledalo kao na BoZju kaznu.
Pregled
kroz godine 1500.-1816.
Talijanski
i Spanjolski uCitelji gluhe djece (1500.-1620.):
Girolamo Cardano - talijanski lijeCnik
bio je prvi koji se je usprotivio Aristotelovim tvrdnjama. Vjerovao je da sluSanje nije potrebno za razumijevanje ideja.
Pedro Ponce De Leon (1520-1584)
- pouCavao je gluhe sinove Spanjolskog plemstva kako bi bili sposobni naslijediti vlasniStvo. Upotrebljavao je Citanje i pisanje,
ali ih je uCio i govoriti.
Pablo Bonet (1620) - uCio je sinove
Spanjolskih plemiCa Citati i pisati upotrebljavajuCi "jednoruCnu abecedu". Napisao je prvu knjigu o obrazovanju gluhih osoba.
1750. - Charles Michel De L'pree
(1712-1789) roDJen u Versaillesu, Francuska. Bio je sveCenik i promicatelj znakovnog jezika i obrazovanja gluhih:
1.
Ustanovio je prvo vjersko i druStveno udruZenje za gluhe u Parizu (1750.) 2. Ustanovio
je prvu javnu Skolu za gluhe (1771.) 3. Napisao je knjigu "PouCavanje gluhih i nijemih
osoba upotrebom metodologiCkih znakova" - prva knjiga koja je zagovarala upotrebu prirodnih znakova (1776.) 4.
Napisao je prvi rjeCnik francuskih znakova koje je nauCio od gluhih osoba (1788.)
1816. - Thomas Hopkins Gallaudet
(1787.-1851.) - posjetio je Europu kako bi prouCavao obrazovanje gluhih pa je odluCio osnovati ameriCku Skolu za gluhe zajedno
s Laurentom Clercom. Gallaudet je oZenio Sophie Fowler koja je bila drugi diplomant AmeriCke Skole za gluhe. Bio je otac Edwarda
M. Gallaudeta koji je postao prvim predsjednikom koledZa Gallaudet.
1817. - Ε kola
za gluhe u Hartfordu, Connecticut , prva je ameriCka Skola za gluhe a upotrebljavala je model francuskog znakovnog jezika
u pouci mladih sveCenika i gluhih da budu uCitelji i osnivaCi drugih Skola za gluhe.
Alice Cogswell (1805-1830) - prva je diplomirala u AmeriCkoj Skoli za gluhe.
Thomas Braidwood - osnivaC Britanske
oralne Skole za gluhe.
Laurent Clerc (Sicardov uCenik
i Gallaudetov kolega) - roDJen u Dauphine, Francuska, 1875. godine, umro je 18. srpnja 1869. Clerc je diplomirao i predavao
u PariSkoj Skoli za gluhe. 1816. Godine preselio se u Hartford i zajedno s Thomasom H. Gallaudetom osnovao AmeriCku Skolu
za gluhe. Sahranjen je na groblju Spring Rove, Hartford. Clerc je oZenio Elisu Crocker-Boardman koja je treCa diplomirala
u AmeriCkoj Skoli za gluhe. Umrla je 1880.
1690.-1880. Otok Martha's Vineyard,
Massachusetts, naselilo je 200 useljenika iz grofovije Kent, Engleska, s podruCja poznatog pod imenom "Weald". Nosili su dominantne
i recesivne gene gluhoCe. Sredinom 1700.-tih razvio se kod njih znakovni jezik koji su koristili jednako gluhi i CujuCi. Gotovo
svi stanovnici su znali taj jezik pa su i gradska vijeCanja bila prevoDJena na znakovni jezik.. Gluhi otoCani su se Zenili,
imali obitelji, radili, imali pravo glasa, drZali javne urede i bili ravnopravni. U odreDJenom trenutku od 155 roDJene djece
na otoku bilo je jedno gluho dijete, a u nekim selima omjer je bio 1:25 i 1:4 (prosjek je 1:1000). Nakon Sto je ustanovljena
AmeriCka Skola za gluhe, gluha djeca s otoka iSla su na Skolovanje u Hartford. Djeca su prenijela svoj otoCki znakovni jezik
i utjecala su da se njihov lokalni znakovni jezik pretvori u ameriCki znakovni jezik gluhih (ASL - American Sign Language)
1818. osnovana je New York School
for the Deaf
1820. Pennsylvania School for the
Deaf
1823. Kentucky School for the Deaf
1829. Ohio School for the Deaf
1839. Virginia School for Deaf
1843.-1912. UCitelji AmeriCke Skole
za gluhe i Gallaudet koledZa (gluhi i CujuCi) osnovali su viSe od 30 Skola za gluhe ukljuCujuCi Skole u drZavama Indiana,
Tennessee, North Carolina, Illinois, Georgia, South Carolina i Arkansas. William Willard, koji je bio prvi gluhi upravitelj
Skole osnovao je Indiana School for the Deaf. On je diplomirao na AmeriCkoj Skoli zagluhe i predavao na Ohio School for the
Deaf prije nego Sto je postao upraviteljem Skole u Indiani.
1850. John Floumoy se zalaZe za
"drZavu gluhih" koja bi se osnovala na Zapadu, gdje bi gluhe osobe imale svoje Skole i vladu.
1883. Thomas Hines Coleman, koji
je diplomirao na Gallaudet Collegeu osniva Florida School for the Deaf. Pravo ime Skole bilo je Florida School for the Blind,
Deaf and Dumb (Skola za slijepe, gluhe i nijeme osobama). Prve dvije gluhe osobe koje su diplomirale na Skoli bile su Artemas
Pope i Cora Carlton 1898. godine. VjenCali su se odmah nakon Sto su diplomirali.
1840. –
1912. "Zlatno doba obrazovanja gluhih" -cvate i razvija se ameriCki znakovni jezik (ASL). Otprilike 40% svih uCitelja su gluhe
osobe.
1864. osnovan je Gallaudet koledZ
u Washingtonu, DC. Abraham Lincoln bio je potpisnik povelje koja je Skoli osiguravala odreDJena prava i njezin prvi pokrovitelj.
Prvi predsjednik Gallaudet koledZa bio je Edward Miner Gallaudet, sin Thomasa Hopkinsa Gallaudeta i Sophie Fowler.
1866. U Meksiku je osnovana prva
Skola za gluhe gdje se upotrebljavala francuska metoda obrazovanja.
1867. Osnovane Skole za gluhe Lexington
(NY) i Clark Oral School (Boston)
1880. OdrZan je kongres u Milanu
,meDJunarodna konferencija o obrazovanju gluhih osoba. AmeriCku delegaciju predstavljao je Alexander Graham Bell. Oralna metoda
postala je preferirana metoda edukacije gluhih osoba. Zabranjena je uporaba znakovnog jezik u uCionicama. Gluhi uCitelji se
otpuStaju u velikom broju - postotak gluhih uCitelja spustio se na 22%. Osnovano je Nacionalno udruZenje gluhih (National
Association of the Deaf, NAD) u Cincinnati, Ohio (kasnije se preselilo na mjesto gdje se i danas nalazi - Silver Springs,
MD) kako bi se borilo protiv porasta upotrebe oralne metode i da se zaStiti ASL. NAD podrZava NAD kampove za mlaDJe osobe
i ASL udruZenje uCitelja. U tom trenutku na mjestu izvrSne direktorice je Nancy Bloch.
1880. RoDJena je Helen Keller u
mjestu Tuscumbia, Alabama. Kod kuCe ju je poduCavala njezina prijateljica i uCiteljica Annie Sullivan, a kasnije se Skolovala
na Perkinsovom zavodu za slijepe u Bostonu, Mass. Diplomirala je na Redcliffe koledZu. Izgubila je sluh i vid u dobi od 19
mjeseci no ustrajala je u nakani da postane obrazovana osoba.
1918. - gluhi igraC baseballa Alexander
Cartwright izumio je znakove rukama za baseballske udarce i pravila.
20.-tih g. Na Gallaudet koledZu
stvorili su specifiCan krug (footbal huddle) kako bi sprijeCili da drugi timovi s gluhim igraCima vide znakove kojima su se
sluZilii da bi organizirali igru.
1927. upotreba oralne metode je
na vrhuncu. Samo 15% uCitelja su gluhe osobe.
1941.-1945. Drugi svjetski rat
nameCe potrebu za radnicima. Gluhe osobe unajmljuju se u rekordnom broju za rad u tvornicama koje rade u obrambene svrhe.
Mnogi gluhi su se preselili kako bi mogli raditi u tvornicama u Kaliforniji, Ohiu, New Yorku i Washingtonu. Mnogi poslodavci
poCeli su primjeCivati moguCnosti gluhih osoba po prvi puta.
1951. U Rimu je osnovana Svjetska
federacija gluhih (WFD) TrenutaCno funkciju predsjednice obavlja Liisa Kauppinen, Finkinja.
1955. Svjetska federacija gluhih
organizira svoj Drugi svjetski kongres gluhih u Zagrebu. Ovoj veliCanstvenoj manifestaciji gluhih prisustvovalo je oko 2000
gluhih i struCnjaka za gluhe iz cijelog svijeta. Za predsjednika je izabran Dragoljub VukotiC i on je na toj funkciji ostao
30 godina, stekavSi velik ugled u svijetu. Imenovan je poCasnim doktorom prava na SveuCiliStu Gallaudet, i posebno priznanje
Ujedinjenih naroda. Umro je 1997.godine u Italiji kao osvjedoCeni prijatelj hrvatskih gluhih.
1960. William Stokoe napisao je
prvu knjigu o lingvistici ASL u kojoj je dokazao da je znakovni jezik pravi jezik.
1964. Gluhi inZenjer elektrotehnike
Robert Weinbrecht razvio je pisaCi telefon za gluhe (TTY) spravu koja prenosi tipkana slova telefonskom linijom i u Sirokoj
je uporabi meDJu gluhima u svijetu.. Na Ball State University organizira se registar tumaCa za gluhe.
1965. "Babbidge Report" ,izvjeStaj
za ameriCki kongres u kojem se na temelju istraZivanja iskljuCiva upotreba oralne metode u obrazovanju naziva "nesretnom pogreSkom".
U izvjeStaju se preporuCuje uporaba alternativnih metoda. Bernard Bragg, gluhi glumac i pantomimiCar nastupa u "The Silent
Man" (Sutljiv Covjek), TV programu u Kaliforniji. Bragg je diplomirao u Skoli za gluhe Fanwood, White Plains, New York, a
bio je osnivaC Nacionalnog kazaliSta gluhih i putovao je po Americi nastupajuCi u svom one-man showu.
1967. Osnovano je Nacionalno kazaliSte
gluhih.
1968. Izglasan je Bilingual Education
Act (zakon o bilingvalnom (dvojeziCnom) obrazovanju - P.L. 89-10). ASL nije ukljuCen jer nije bio priznat kao jezik.
1970. Razvijena je teorija "totalne
komunikacije" (paralelna upotreba znakova i govora).
1971. Osnovana je prva komercijalna
televizija s titlovanjem u Bostonu, Mass.
1972. Razvijene su metode Signed
English (znakovni engleski), Seeing Essential English (SEE) i SEE II s ciljem da se razvije manualni kod za engleski kao nadopuna
oralne metode. Ovi jeziCni sistemi trebali bi se istovremeno upotrebljavati s govorom kako bi unaprijedili razvoj govornog
jezika.
1975. Kongres donosi "Zakon o obrazovanju
hendikepirane djece " (94-142). Integriranje gluhe djece u redovite Skole prihvaCeno je kao obrazovna filozofija. Broj gluhih
uCitelja pao je na najniZu stopu 11%.
1978. Izglasan je Clan 504 zakona
o rehabilitaciji iz 1973. Zakon traZi da sve tvrtke, Skole, organizacije koje imaju federalne ugovore i primaju sredstva iz
federalno fonda budu otvorene i dostupne svim hendikepiranim osobama.
1979. Klima i Bellugi izdaju knjigu
Znakovi jezika, prvo lingvistiCko istraZivanje ASL-a. Osnovan je Nacionalni institut za titlovanje kako bi poticao i koordinirao
titlovanje komercijalnih i javnih programa na televiziji.
1980. Komercijalna televizija u
Bostonu je prvi puta emitirala jedno kazaliSno djelo za gluhe i nagluhe gledatelje s titlovanjem. Izdana je prva knjiga
o znakovnom jeziku Ciji autori su gluhe osobe: Padden, Humpries, O'Rourke - Abeceda ASL-a.
1983. Boyce Williams otiSao je
u mirovinu nakon 38 godina rada u AmeriCkom odjelu za profesionalnu rehabilitaciju. On je bio prva gluha osoba koja je postala
voditelj odjela za gluhe pri profesionalnoj rehabilitacijskoj sluZbi za gluhe.
1984. Kohlearni implantat prvi
put je dopuSten u kliniCkoj praksi kod osoba od 18 godina i starijih. Neke su gluhe voDJe to protumaCile kao konspiraciju
za uniStenje kulture gluhih.
1985. PoCinje se emitirati Mozaik
emisija za gluhe iz TV studija Gallaudet SveuCiliSta u Washingtonu. Program je zavrSio s emitiranjem 1995. god. Producenti
i voditelji emisije Mary Lou Novitsky i Gill Eastman dobili su nagradu Emmy.
1986. Marlee Martin osvojila je
Oskara za film "Djeca manjeg boga" ("Children of a Lesser God"), kasnije je glumila gluhu odvjetnicu u TV seriji "Opravdana
sumnje".
1988. JeziCni odjel SveuCiliSta
Gallaudet izdao je "Unlocking the Curriculum" u kojem se preporuCuje povratak ASL metodi kao prvoj metodi za obrazovanje gluhe
djece. Opovrgava valjanost manualno kodiranog engleskog (MCE), tj. istovremene uporabe govora i znakova .
Izdan
je izvjeStaj Kongresa - "Prema jednakosti: obrazovanje gluhih". PreporuCuje se da se ASL koristi kao prvi jezik u obrazovanju
a da se engleski jezik uCi kao strani jezik. Isto tako preporuCuje se da ASL bude ukljuCen u zakon o dvojeziCnom obrazovanju.
Ured sluZbi za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju (OSERS) istraZivao je moguCnost ukljuCenja ASL-a i gluhe djece u zakon
o dvojeziCnom obrazovanju, ali to ni tada nije odobreno zbog statusa CujuCih roditelja i pitanja koja su se odnosila na ASL
kao na strani jezik. Studenti i osoblje SveuCiliSta Gallaudet protestirali su protiv izbora CujuCe dr. Elisabeth Zinser
za rektora. Protest je potrajao tjedan dana i zavrSio izborom I. King Jordana kao prvog gluhog rektora SveuCiliSta Gallaudet
i promjenom meDJu Clanovima upravnog odbora koledZa.
Srpanj 1989. Put gluhih (The Deaf
Way) - Washington, DC. - internacionalni susret 5000 gluhih osoba iz 70 zemalja. AmeriCki napredak i postignuCa uzimaju se
kao model za rad s gluhima. Kultura gluhih postaje svjetski poznata.
1990. –
Dr. Robert Davilla imenovan je kao prva gluha osoba za predsjednika Specijalnog Skolstva za osobe oSteCena sluha pri AmeriCkom
saveznom uredu za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju. Izglasan je zakon o Amerikancima s invaliditetom koji odreDJuje
da ne smije biti diskriminacije koja se temelji na hendikepu pri zapoSljavanju, koriStenju javnih sluZbi i drugo, a gluhima
osigurava dostupnost prevoditeljskih sluZbi telekomunikacijskih i drugih pomoCnih sredstava i sluZbi za komuniciranje.
1993. TraZi se ugradnja Cipova
za titlovanje u sve televizijske aparate od 13" i veCe (pod utjecajem ADA-e). Izglasan je zakon o osobama s poteSkoCama
u obrazovanju (IDEA). AmeriCko Ministarstvo obrazovanja proglasilo je politiku ukljuCenja kojom se omoguCava hendikepiranim
studentima ukljuCenje u redovne Skole u okruZenju koje ih manje ograniCava. Internatske Skole za gluhe proglaSene mjestima
gdje se gluhe osobe nalaze u okruZenju koje ih ograniCava. Politika asimilacije u druStvo je cilj koji je Zeljela ostvariti
IDEA. Internatske Skole za gluhe se zbog smanjenog broja upisanih polaznika u nekim drZavama zatvaraju, no broj gluhih uCitelja
polagano raste (na 16%), a isto tako i moguCnosti pouCavanja u javnim Skolama te potreba za gluhim uCiteljima u obrazovanju
da bi posluZili kao uzor za nasljedovanje uCenicima.
1994. Miss Amerike Heather Whitestone
je gluha. Pobudila je divljenje svojim osobnim postignuCima i naCinom poticanja ljudi kako treba postaviti visoke ciljeve
u Zivotu i raditi na tome da se ostvare. Snimljen je film "Divlja rijeka" s Meryl Streep i Victorom Galloway u glavnim
ulogama.
1995. Raste uporaba kohlearnog
implantata. Najnovija tehnoloSka dostignuCa na podruCju implantata - sredstvo Nucleus 22 i SPEAK (sistem procesuiraranja govora
razvijen na SveuCiliStu u Melbourneu, Australija). Kod 12.000 kandidata ugraDJeni su implantati Sto je iznosilo u prosjeku
,000 po pacijentu. Kandidatima se smatraju djeca od dvije godine naviSe i odrasli koji imaju jako ili potpuno oSteCen sluh.
Mnogi roditelji izabrali su kohlearnu implantaciju i integrirano Skolovanje u redovitim Skolama kao odgojni plan za svoju
gluhu djecu.
1996. Snimljen je film s Richardom
Dreyfusom kao uCiteljem glazbe koji mora nauCiti sporazumijevati se sa svojim gluhim sinom - "Mr. Holland's Opus".
HISTORIJA
Ovo
je (za sada) uglavnom ameriCka povijest, ali nastojat cu dodavatiti i podatke iz BIH povijesti.
1000. p.K. - Zidovski zakon (Talmud)
nije davao gluhim osobama pravo vlasniStva.
427.-347. p.K. - Platonova teorija
o uroDJenoj inteligenciji. Sva inteligencija postoji u Casu roDJenja. Svi ljudi roDJenjem su poprimili savrSene apstrakcije,
ideje i jezik u svojim umovima, samo je potrebno odreDJeno vrijeme da se inteligencija pokaZe. Bez govora nema vanjskog pokazatelja
inteligencije i stoga gluhi ne mogu biti sposobni razmiSljati ili imati vlastite ideje.
384.-322. p.K. -Aristotelova filozofija u svezi gluhoCe: "Gluhi ne mogu biti obrazovani jer ne Cuju, stoga ne mogu
uCiti. GrCki je bio savrSen jezik i svi koji nisu govorili grCki bili su barbari. Gluhi su bili jednaki barbarima.
354.-430. - Put krivnje Sv. Augustina
- grijesi oCeva oCituju se na njihovoj djeci, stoga su djeca koju je zadesila takva sudbina znak BoZjeg gnjeva ili kazna za
tajne grijehe.
530. - Benediktinski redovnici
izmislili su znakove kako bi zaobiSli zavjet Sutnje. Ti znakovi moZda su se kasnije koristili u pokuSajima pouCavanja gluhe
djece.
Rani srednji vijek - Odrasle gluhe
osobe bile su predmet izrugivanja (dvorske lude) i osuDJene na progon jer se smatralo da su njihovo ponaSanje i govor posljedica
opsjednutosti zlim duhovima.
Srednji vijek (476.-1453.) - ljudi
koji su gluhi od roDJenja ne mogu imati vjeru, ne mogu biti spaSeni, stoga su im vrata crkve bila zatvorena. Smatralo se da
ljudi moraju biti sposobni Cuti RijeC BoZju i zato se na gluhoCu gledalo kao na BoZju kaznu.
Pregled
kroz godine 1500.-1816.
Talijanski
i Spanjolski uCitelji gluhe djece (1500.-1620.):
Girolamo Cardano - talijanski lijeCnik
bio je prvi koji se je usprotivio Aristotelovim tvrdnjama. Vjerovao je da sluSanje nije potrebno za razumijevanje ideja.
Pedro Ponce De Leon (1520-1584)
- pouCavao je gluhe sinove Spanjolskog plemstva kako bi bili sposobni naslijediti vlasniStvo. Upotrebljavao je Citanje i pisanje,
ali ih je uCio i govoriti.
Pablo Bonet (1620) - uCio je sinove
Spanjolskih plemiCa Citati i pisati upotrebljavajuCi "jednoruCnu abecedu". Napisao je prvu knjigu o obrazovanju gluhih osoba.
1750. - Charles Michel De L'pree
(1712-1789) roDJen u Versaillesu, Francuska. Bio je sveCenik i promicatelj znakovnog jezika i obrazovanja gluhih:
1.
Ustanovio je prvo vjersko i druStveno udruZenje za gluhe u Parizu (1750.) 2. Ustanovio
je prvu javnu Skolu za gluhe (1771.) 3. Napisao je knjigu "PouCavanje gluhih i nijemih
osoba upotrebom metodologiCkih znakova" - prva knjiga koja je zagovarala upotrebu prirodnih znakova (1776.) 4.
Napisao je prvi rjeCnik francuskih znakova koje je nauCio od gluhih osoba (1788.)
1816. - Thomas Hopkins Gallaudet
(1787.-1851.) - posjetio je Europu kako bi prouCavao obrazovanje gluhih pa je odluCio osnovati ameriCku Skolu za gluhe zajedno
s Laurentom Clercom. Gallaudet je oZenio Sophie Fowler koja je bila drugi diplomant AmeriCke Skole za gluhe. Bio je otac Edwarda
M. Gallaudeta koji je postao prvim predsjednikom koledZa Gallaudet.
1817. - Ε kola
za gluhe u Hartfordu, Connecticut , prva je ameriCka Skola za gluhe a upotrebljavala je model francuskog znakovnog jezika
u pouci mladih sveCenika i gluhih da budu uCitelji i osnivaCi drugih Skola za gluhe.
Alice Cogswell (1805-1830) - prva je diplomirala u AmeriCkoj Skoli za gluhe.
Thomas Braidwood - osnivaC Britanske
oralne Skole za gluhe.
Laurent Clerc (Sicardov uCenik
i Gallaudetov kolega) - roDJen u Dauphine, Francuska, 1875. godine, umro je 18. srpnja 1869. Clerc je diplomirao i predavao
u PariSkoj Skoli za gluhe. 1816. Godine preselio se u Hartford i zajedno s Thomasom H. Gallaudetom osnovao AmeriCku Skolu
za gluhe. Sahranjen je na groblju Spring Rove, Hartford. Clerc je oZenio Elisu Crocker-Boardman koja je treCa diplomirala
u AmeriCkoj Skoli za gluhe. Umrla je 1880.
1690.-1880. Otok Martha's Vineyard,
Massachusetts, naselilo je 200 useljenika iz grofovije Kent, Engleska, s podruCja poznatog pod imenom "Weald". Nosili su dominantne
i recesivne gene gluhoCe. Sredinom 1700.-tih razvio se kod njih znakovni jezik koji su koristili jednako gluhi i CujuCi. Gotovo
svi stanovnici su znali taj jezik pa su i gradska vijeCanja bila prevoDJena na znakovni jezik.. Gluhi otoCani su se Zenili,
imali obitelji, radili, imali pravo glasa, drZali javne urede i bili ravnopravni. U odreDJenom trenutku od 155 roDJene djece
na otoku bilo je jedno gluho dijete, a u nekim selima omjer je bio 1:25 i 1:4 (prosjek je 1:1000). Nakon Sto je ustanovljena
AmeriCka Skola za gluhe, gluha djeca s otoka iSla su na Skolovanje u Hartford. Djeca su prenijela svoj otoCki znakovni jezik
i utjecala su da se njihov lokalni znakovni jezik pretvori u ameriCki znakovni jezik gluhih (ASL - American Sign Language)
1818. osnovana je New York School
for the Deaf
1820. Pennsylvania School for the
Deaf
1823. Kentucky School for the Deaf
1829. Ohio School for the Deaf
1839. Virginia School for Deaf
1843.-1912. UCitelji AmeriCke Skole
za gluhe i Gallaudet koledZa (gluhi i CujuCi) osnovali su viSe od 30 Skola za gluhe ukljuCujuCi Skole u drZavama Indiana,
Tennessee, North Carolina, Illinois, Georgia, South Carolina i Arkansas. William Willard, koji je bio prvi gluhi upravitelj
Skole osnovao je Indiana School for the Deaf. On je diplomirao na AmeriCkoj Skoli zagluhe i predavao na Ohio School for the
Deaf prije nego Sto je postao upraviteljem Skole u Indiani.
1850. John Floumoy se zalaZe za
"drZavu gluhih" koja bi se osnovala na Zapadu, gdje bi gluhe osobe imale svoje Skole i vladu.
1883. Thomas Hines Coleman, koji
je diplomirao na Gallaudet Collegeu osniva Florida School for the Deaf. Pravo ime Skole bilo je Florida School for the Blind,
Deaf and Dumb (Skola za slijepe, gluhe i nijeme osobama). Prve dvije gluhe osobe koje su diplomirale na Skoli bile su Artemas
Pope i Cora Carlton 1898. godine. VjenCali su se odmah nakon Sto su diplomirali.
1840. –
1912. "Zlatno doba obrazovanja gluhih" -cvate i razvija se ameriCki znakovni jezik (ASL). Otprilike 40% svih uCitelja su gluhe
osobe.
1864. osnovan je Gallaudet koledZ
u Washingtonu, DC. Abraham Lincoln bio je potpisnik povelje koja je Skoli osiguravala odreDJena prava i njezin prvi pokrovitelj.
Prvi predsjednik Gallaudet koledZa bio je Edward Miner Gallaudet, sin Thomasa Hopkinsa Gallaudeta i Sophie Fowler.
1866. U Meksiku je osnovana prva
Skola za gluhe gdje se upotrebljavala francuska metoda obrazovanja.
1867. Osnovane Skole za gluhe Lexington
(NY) i Clark Oral School (Boston)
1880. OdrZan je kongres u Milanu
,meDJunarodna konferencija o obrazovanju gluhih osoba. AmeriCku delegaciju predstavljao je Alexander Graham Bell. Oralna metoda
postala je preferirana metoda edukacije gluhih osoba. Zabranjena je uporaba znakovnog jezik u uCionicama. Gluhi uCitelji se
otpuStaju u velikom broju - postotak gluhih uCitelja spustio se na 22%. Osnovano je Nacionalno udruZenje gluhih (National
Association of the Deaf, NAD) u Cincinnati, Ohio (kasnije se preselilo na mjesto gdje se i danas nalazi - Silver Springs,
MD) kako bi se borilo protiv porasta upotrebe oralne metode i da se zaStiti ASL. NAD podrZava NAD kampove za mlaDJe osobe
i ASL udruZenje uCitelja. U tom trenutku na mjestu izvrSne direktorice je Nancy Bloch.
1880. RoDJena je Helen Keller u
mjestu Tuscumbia, Alabama. Kod kuCe ju je poduCavala njezina prijateljica i uCiteljica Annie Sullivan, a kasnije se Skolovala
na Perkinsovom zavodu za slijepe u Bostonu, Mass. Diplomirala je na Redcliffe koledZu. Izgubila je sluh i vid u dobi od 19
mjeseci no ustrajala je u nakani da postane obrazovana osoba.
1918. - gluhi igraC baseballa Alexander
Cartwright izumio je znakove rukama za baseballske udarce i pravila.
20.-tih g. Na Gallaudet koledZu
stvorili su specifiCan krug (footbal huddle) kako bi sprijeCili da drugi timovi s gluhim igraCima vide znakove kojima su se
sluZilii da bi organizirali igru.
1927. upotreba oralne metode je
na vrhuncu. Samo 15% uCitelja su gluhe osobe.
1941.-1945. Drugi svjetski rat
nameCe potrebu za radnicima. Gluhe osobe unajmljuju se u rekordnom broju za rad u tvornicama koje rade u obrambene svrhe.
Mnogi gluhi su se preselili kako bi mogli raditi u tvornicama u Kaliforniji, Ohiu, New Yorku i Washingtonu. Mnogi poslodavci
poCeli su primjeCivati moguCnosti gluhih osoba po prvi puta.
1951. U Rimu je osnovana Svjetska
federacija gluhih (WFD) TrenutaCno funkciju predsjednice obavlja Liisa Kauppinen, Finkinja.
1955. Svjetska federacija gluhih
organizira svoj Drugi svjetski kongres gluhih u Zagrebu. Ovoj veliCanstvenoj manifestaciji gluhih prisustvovalo je oko 2000
gluhih i struCnjaka za gluhe iz cijelog svijeta. Za predsjednika je izabran Dragoljub VukotiC i on je na toj funkciji ostao
30 godina, stekavSi velik ugled u svijetu. Imenovan je poCasnim doktorom prava na SveuCiliStu Gallaudet, i posebno priznanje
Ujedinjenih naroda. Umro je 1997.godine u Italiji kao osvjedoCeni prijatelj hrvatskih gluhih.
1960. William Stokoe napisao je
prvu knjigu o lingvistici ASL u kojoj je dokazao da je znakovni jezik pravi jezik.
1964. Gluhi inZenjer elektrotehnike
Robert Weinbrecht razvio je pisaCi telefon za gluhe (TTY) spravu koja prenosi tipkana slova telefonskom linijom i u Sirokoj
je uporabi meDJu gluhima u svijetu.. Na Ball State University organizira se registar tumaCa za gluhe.
1965. "Babbidge Report" ,izvjeStaj
za ameriCki kongres u kojem se na temelju istraZivanja iskljuCiva upotreba oralne metode u obrazovanju naziva "nesretnom pogreSkom".
U izvjeStaju se preporuCuje uporaba alternativnih metoda. Bernard Bragg, gluhi glumac i pantomimiCar nastupa u "The Silent
Man" (Sutljiv Covjek), TV programu u Kaliforniji. Bragg je diplomirao u Skoli za gluhe Fanwood, White Plains, New York, a
bio je osnivaC Nacionalnog kazaliSta gluhih i putovao je po Americi nastupajuCi u svom one-man showu.
1967. Osnovano je Nacionalno kazaliSte
gluhih.
1968. Izglasan je Bilingual Education
Act (zakon o bilingvalnom (dvojeziCnom) obrazovanju - P.L. 89-10). ASL nije ukljuCen jer nije bio priznat kao jezik.
1970. Razvijena je teorija "totalne
komunikacije" (paralelna upotreba znakova i govora).
1971. Osnovana je prva komercijalna
televizija s titlovanjem u Bostonu, Mass.
1972. Razvijene su metode Signed
English (znakovni engleski), Seeing Essential English (SEE) i SEE II s ciljem da se razvije manualni kod za engleski kao nadopuna
oralne metode. Ovi jeziCni sistemi trebali bi se istovremeno upotrebljavati s govorom kako bi unaprijedili razvoj govornog
jezika.
1975. Kongres donosi "Zakon o obrazovanju
hendikepirane djece " (94-142). Integriranje gluhe djece u redovite Skole prihvaCeno je kao obrazovna filozofija. Broj gluhih
uCitelja pao je na najniZu stopu 11%.
1978. Izglasan je Clan 504 zakona
o rehabilitaciji iz 1973. Zakon traZi da sve tvrtke, Skole, organizacije koje imaju federalne ugovore i primaju sredstva iz
federalno fonda budu otvorene i dostupne svim hendikepiranim osobama.
1979. Klima i Bellugi izdaju knjigu
Znakovi jezika, prvo lingvistiCko istraZivanje ASL-a. Osnovan je Nacionalni institut za titlovanje kako bi poticao i koordinirao
titlovanje komercijalnih i javnih programa na televiziji.
1980. Komercijalna televizija u
Bostonu je prvi puta emitirala jedno kazaliSno djelo za gluhe i nagluhe gledatelje s titlovanjem. Izdana je prva knjiga
o znakovnom jeziku Ciji autori su gluhe osobe: Padden, Humpries, O'Rourke - Abeceda ASL-a.
1983. Boyce Williams otiSao je
u mirovinu nakon 38 godina rada u AmeriCkom odjelu za profesionalnu rehabilitaciju. On je bio prva gluha osoba koja je postala
voditelj odjela za gluhe pri profesionalnoj rehabilitacijskoj sluZbi za gluhe.
1984. Kohlearni implantat prvi
put je dopuSten u kliniCkoj praksi kod osoba od 18 godina i starijih. Neke su gluhe voDJe to protumaCile kao konspiraciju
za uniStenje kulture gluhih.
1985. PoCinje se emitirati Mozaik
emisija za gluhe iz TV studija Gallaudet SveuCiliSta u Washingtonu. Program je zavrSio s emitiranjem 1995. god. Producenti
i voditelji emisije Mary Lou Novitsky i Gill Eastman dobili su nagradu Emmy.
1986. Marlee Martin osvojila je
Oskara za film "Djeca manjeg boga" ("Children of a Lesser God"), kasnije je glumila gluhu odvjetnicu u TV seriji "Opravdana
sumnje".
1988. JeziCni odjel SveuCiliSta
Gallaudet izdao je "Unlocking the Curriculum" u kojem se preporuCuje povratak ASL metodi kao prvoj metodi za obrazovanje gluhe
djece. Opovrgava valjanost manualno kodiranog engleskog (MCE), tj. istovremene uporabe govora i znakova .
Izdan
je izvjeStaj Kongresa - "Prema jednakosti: obrazovanje gluhih". PreporuCuje se da se ASL koristi kao prvi jezik u obrazovanju
a da se engleski jezik uCi kao strani jezik. Isto tako preporuCuje se da ASL bude ukljuCen u zakon o dvojeziCnom obrazovanju.
Ured sluZbi za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju (OSERS) istraZivao je moguCnost ukljuCenja ASL-a i gluhe djece u zakon
o dvojeziCnom obrazovanju, ali to ni tada nije odobreno zbog statusa CujuCih roditelja i pitanja koja su se odnosila na ASL
kao na strani jezik. Studenti i osoblje SveuCiliSta Gallaudet protestirali su protiv izbora CujuCe dr. Elisabeth Zinser
za rektora. Protest je potrajao tjedan dana i zavrSio izborom I. King Jordana kao prvog gluhog rektora SveuCiliSta Gallaudet
i promjenom meDJu Clanovima upravnog odbora koledZa.
Srpanj 1989. Put gluhih (The Deaf
Way) - Washington, DC. - internacionalni susret 5000 gluhih osoba iz 70 zemalja. AmeriCki napredak i postignuCa uzimaju se
kao model za rad s gluhima. Kultura gluhih postaje svjetski poznata.
1990.Dr. Robert Davilla imenovan
je kao prva gluha osoba za predsjednika Specijalnog Skolstva za osobe oSteCena sluha pri AmeriCkom saveznom uredu za specijalno
obrazovanje i rehabilitaciju. Izglasan je zakon o Amerikancima s invaliditetom koji odreDJuje da ne smije biti diskriminacije
koja se temelji na hendikepu pri zapoSljavanju, koriStenju javnih sluZbi i drugo, a gluhima osigurava dostupnost prevoditeljskih
sluZbi telekomunikacijskih i drugih pomoCnih sredstava i sluZbi za komuniciranje.
1993. TraZi se ugradnja Cipova
za titlovanje u sve televizijske aparate od 13" i veCe (pod utjecajem ADA-e). Izglasan je zakon o osobama s poteSkoCama
u obrazovanju (IDEA). AmeriCko Ministarstvo obrazovanja proglasilo je politiku ukljuCenja kojom se omoguCava hendikepiranim
studentima ukljuCenje u redovne Skole u okruZenju koje ih manje ograniCava. Internatske Skole za gluhe proglaSene mjestima
gdje se gluhe osobe nalaze u okruZenju koje ih ograniCava. Politika asimilacije u druStvo je cilj koji je Zeljela ostvariti
IDEA. Internatske Skole za gluhe se zbog smanjenog broja upisanih polaznika u nekim drZavama zatvaraju, no broj gluhih uCitelja
polagano raste (na 16%), a isto tako i moguCnosti pouCavanja u javnim Skolama te potreba za gluhim uCiteljima u obrazovanju
da bi posluZili kao uzor za nasljedovanje uCenicima.
1994. Miss Amerike Heather Whitestone
je gluha. Pobudila je divljenje svojim osobnim postignuCima i naCinom poticanja ljudi kako treba postaviti visoke ciljeve
u Zivotu i raditi na tome da se ostvare. Snimljen je film "Divlja rijeka" s Meryl Streep i Victorom Galloway u glavnim
ulogama.
1995. Raste uporaba kohlearnog
implantata. Najnovija tehnoloSka dostignuCa na podruCju implantata - sredstvo Nucleus 22 i SPEAK (sistem procesuiraranja govora
razvijen na SveuCiliStu u Melbourneu, Australija). Kod 12.000 kandidata ugraDJeni su implantati Sto je iznosilo u prosjeku
,000 po pacijentu. Kandidatima se smatraju djeca od dvije godine naviSe i odrasli koji imaju jako ili potpuno oSteCen sluh.
Mnogi roditelji izabrali su kohlearnu implantaciju i integrirano Skolovanje u redovitim Skolama kao odgojni plan za svoju
gluhu djecu.
1996. Snimljen je film s Richardom Dreyfusom
kao uCiteljem glazbe koji mora nauCiti sporazumijevati se sa svojim gluhim sinom - "Mr. Holland's Opus".
STANDARDNA PRAVILA
o izjednačavanju mogućnosti osoba sa invaliditetom
i
MADRIDSKA DEKLARACIJA
U V O D N A R I J E Č
Poštovani građani,
2003. godina je Evropska godina osoba sa invaliditetom i pravo vrijeme da se i u našoj
zemlji pokrene rješavanje problema ove populacije.
U tom smjeru, Centri Civilnih Inicijativa uz podršku Koordinacionog odbora organizacija
osoba sa invliditetom FBiH, Koordinacionim odborom organizacija invalida RS, Udruženjem slijepih građana KS, Sarajevo,
Udrženjem građana za pomoć osobama sa mentalnom retardacijom KS “Oaza”, Sarajevo, Humanitarnom
organizacijom “Partner”, Banjaluka i Udrženjem garađana za pomoć mentalno nedovoljno razvijeniim
osobama, Banjaluka, pokrenuli su kampanju “SVI SMO JEDNAKI”.
Dugoročni cilj kampanje jeste sistemsko poboljšanje uslova života osoba
sa invaliditetom.
Kratkoročni cilj kampanje jeste ratifikacija “Standardnih pravila o izjednačavanju
mogućnosti za osobe sa invliditetom” na državnom nivou.
“Standradna pravila”, čiji tekst imate u nastavku, su dokumemnt kojeg
je Generalna skupština UN-a usvojila 1993. godine i preporučila državama članicama da učine isto.
Želeći tekst “Standardnih pravila”, kao i tekst “Madridske
deklaracije” učiniti dostupnim svima koji na bilo koji način mogu dati svoj doprinos postizanju ciljeva kampanje,
odlučili smo se na izdavanje ove knjižice.
Uvjereni smo da će oba ova dokumenta biti od izuzetne koristi i smjernica za budući
rad i djelovanje ka stvaranju općeg pozitivnog ambijenta i kvalitetnijih uslova za samostalan život osoba sa invaliditetom.
SVI SMO JEDNAKI
Centri Civilnih Inicijtiva (CCI) je bosanskohercegovačka
nevladina, neprofitna i nestranačka organizacij a koja djeluje na teritoriji cijele BiH. Misija
CCI-a jeste podsticanje i promoviranje aktivnog učešća građana
u demokratskim procesima.
STANDARDNA PRAVILA O IZJEDNAČAVANJE MOGUĆNOSTI
OSOBA SA INVALIDITETOM
(puni tekst sa preambulom)
Državama,
Svjesni zavjeta, datog Poveljom Ujedinjenih Nacija, da se preduzimaju zajedničke
i pojedinačne akcije u saradnji sa Organizacijom da bi se promovirali visoki standardi života, puna zaposlenost
i uslovi za ekonomski i društveni progres i razvoj,
Reafirmirajući poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, društvene
pravde i časti i vrijednosti ljudske ličnosti, proklamovanih u Povelji o ljudskim pravima,
Pozivajući se pojedinačno na međunarodne standarde o ljudskim pravima
utvrđenim Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Međnarodnom konvencijom o ekonomskim, društvenim i
kulturnim pravima i Međunarodnom konvencijom o građanskim i političkim pravima,
Naglašavajući da će prava, proklamiranaa tim instrumentima, osigurati
jednakost za sve individue bez diskriminacije,
Pozivajući se na Konvenciju o pravima djeteta, kojom je zabranjena diskriminacija
na osnovu invaliditeta i zahtjeva posebne mjere za obezbeđivanje prava djece sa invaliditetom, i na Međunarodnu
konvenciju o zaštiti prava svih sezonskih radnika i članova njihovih porodica, kojom su predviđene zaštitne
mjere za osobe sa invaliditetom,
Pozivajući se, takođe, na mjere u Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije
žena - da bi se osigurala prava svim djevojčicama i ženama sa invaliditetom,
Uvažavajući Deklaraciju o pravima osoba sa invaliditetom, Deklaraciju o pravima
mentalno retardiranih osoba, Deklaraciju o društvenom napretku i razvoju, Principe zaštite mentalno oboljelih osoba
i poboljšavanja zaštite zdravlja mentalno oboljelih i druge odgovarajuće instrumente koje je usvojila Generalna
Skupština.
Tako uvažavajući odgovarajuće konvencije i preporuke, koje je usvojila
Međunarodna organizacija rada (ILO), sa posebnim PREPORUKAMA koje se odnose na učešće u zapošljavanju
bez diskriminacije osoba sa invaliditetom,
Svjesni relevantnih preporuka i rada Organizacije Ujedinjenih Nacija za obrazovanje,
nauku i kulturu (UNESCO), posebno Svjetske deklaracije o obrazovanju za sve, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Fonda
Ujedinjenih Nacija za djecu (UNICEF) i drugih zainteresiranih organizacija,
Uvažavajući angažiranje država, zainteresiranih za zaštitu okoline,
Svjesni devastacije, uzrokovane oružanim sukobima i osuđujući upotrebu
i proizvodnju oružja,
Priznajući i prihvatajući da Svjetski program akcije, koji se odnosi na osobe
sa invaliditetom i u čemu date definicije o izjednačavanju mogućnosti predstavljaju iskreno stremljenje dijela
međunarodne zajednice donošenju različitih međunarodnih instrumenata i preproruka od praktičnog i
konkretnog značaja,
Znajući da je cilj Dekade Ujediwenih Nacija, posvećene osobama sa invaliditetom
(1983-1992), ostvarivanje Svjetskog programa akcije, on je još uvijek validan i zahtijeva hitnu i stalnu akciju,
Pozivajući se na Svjetski program akcije, čija je osnovna koncepcija jednaka,
kako za zemlje u razvoju tako i za industrijski razvijene zemlje,
Priznajući da je neophodan veliki napor da bi se postiglo da osobe sa invaliditetom
punim intenzitetom i jednako uživaju u ljudskim pravima i u društvenim aktivnostima,
Ponovo naglašavajući da osobe sa invaliditetom i njihovi roditelji, staraoci,
advokati i organizacije moraju biti aktivni partneri sa Državama u planiranju i ostvarivanju svih mjera koje utiču
na njihova civilna, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava,
Poštujući Rezoluciju 1990/26 Ekonomskog i Socijalnog savjeta i bazirajući
svoje specifične mjere na zahtijevu da se postigne jednakost osoba sa invaliditetom sa ostalima, što je detaljno
nabrojano u Svjetskom programu akcije,
Usvajajući Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom,
naglašeno je u donjem tekstu, po redu:
(a) Naglaava se da sve akcije, u domenu invaliditeta pretpostavljaju adekvatno znanje
i iskustvo o uslovima i posebnim potrebama osoba sa invaliditetom;
(b) Ističe se da je proces kroz koji se svi vidovi društvenih organizacija
čine jednako pristupačni svima osnovni cilj socioekonomskog razvoja;
(c) Podvlači se da krucijalni aspekti socijalne politike u oblasti invaliditeta
uključuju, kao podesno, aktivno podsticanje za tehničku i ekonomsku saradnju;
(d) Obezbjediti modele za proces donošenja, političkih odluka, koje su neophodne
za postizanje jednakih mogućnosti, pri tom uzimajući u obzir različitost tehničkih i ekonomskih nivoa,
kao i činjenicu da ti procesi treba da reflektiraju željeno razumijevanje u kulturnom kontekstu, u kome osobe sa
invaliditetom imaju krucijalnu ulogu;
(e) Predložiti nacionalne mehanizme radi bliske saradnje između država,
organa u sistemu Ujedinjenih Nacija, drugih međuvladinih tijela i organizacija osoba sa invaliditetom;
(f) Predložiti efektivne mehanizme za praćewe procesa u državama koje
teže da postignu izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom.
1. PREDUSLOVI ZA JEDNAKO UČ2. EŠĆE
Pravilo 1. Podizanje nivoa svijesti
Države treba da preduzmu akciju na podizanju
svijesti u društvu o osobama sa invaliditetom, njihovim pravima, njihovim potrebama, njihovim mogućnostima i njihovom
doprinosu.
1 . Države treba da obezbjede da odgovorni stručnjaci dostavljaju aktuelne
informacije o raspoloživim programima i uslugama za osobe sa invaliditetom, njihove porodice, profesionalce u tom domenu
i za javno mnjenje. Informacije za osobe sa invaliditetom treba da budu predstavljene u prihvatljivoj formi.
2. Države treba da iniciraju i podrže informativne kampanje koje se odnose
na osobe sa invaliditetom i politiku namijenjenu njima, prenoseći poruku da su osobe sa invaliditetom građani sa
istim pravima i obavezama kao i drugi, tako opravdavajući mjere preduzete da bi se uklonile prepreke njihovom punom učešću.
3. Države treba da ohrabre portretiranje osoba sa invaliditetom od strane masmedija
na pozitivan način; organizacije osoba sa invaliditetom treba da budu konsultirane tom prilikom.
4. Države treba da obezbijede javne obrazovne programe koji bi osvjetljavali u svim
vidovima principe potpunog učešća i jednakosti.
5. Države treba da pozovu osobe sa invaliditetom i njihove porodice i organizacije
da učestvuju u javnim obrazovnim programima koji se bave problemom osoba sa invaliditetom.
6. Države treba da ohrabre preduzeća u privatnom sektoru da probleme osoba
sa invaliditetom uključe u sve vidove svojih aktivnosti.
7. Države treba da pokreću i promoviraju programe posvećene podizanju
nivoa svijesti o osobama sa invaliditetom koji se odnose na njihova prava i mogućnosti. Podizanje samopouzdanja i sposobnosti
pomoći }e osobama sa invaliditetom da iskoriste svoje raspoložive mogućnosti.
8. Podizanje nivoa svijesti treba da bude važan dio obrazovanja djece sa invaliditetom
i programa njihove rehabilitacije. Osobe sa invaliditetom mogu takođe da pomažu jedna drugoj u podizanju nivoa svijesti
kroz aktivnosti u svojim organizacijama.
9. Podizanje nivoa svijesti trebalo bi da bude dio obrazovanja djece, kao i dio trening-kurseva
za učitelje i sve profesionalce.
Pravilo 2. Medicinska njega
Države treba da obezbjede mjere za djelotvornu
medicinsku njegu osoba sa invaliditetom.
1. Države treba da rade na obezbjeđivawu programa vođenih od profesionalaca
iz multidisciplinarnih timova, radi ranog otkrivanja, procjene i liječenja oštećenja. Ovo može da spriječi,
smanji ili otkloni njegovo onesposobqavajuće djejstvo, Ovakvi programi treba da obezbjede puno učešće
osoba sa invaliditetom i njihovih porodica na individualnom nivou, kao i organizacija osoba sa invaliditetom u planiranju
i nivou evaluacije.
2. Radnici u lokalnoj zajednici treba da budu obučeni da učestvuju u svojim
zajednicama na ranom otkrivanju oštećenja obezbjeđivanju primarne pomoći i odgovarajućih usluga.
3. Države treba da obezbjede osobama sa invaliditetom, posebno dojenčadi i
djeci, da budu obezbjeđene istim nivoom zdravstvene zaštite u okviru istog sistema kao i drugi članovi društva.
4. Države treba da obezbjede da svo medicinsko i para - medicinsko osoblje bude
adekvatno obučeno i snadbjeveno za pružanje medicinske njege osobama sa invaliditetom i da imaju pristup odgovarajućim
metodama i tehnologiji za liječenje.
5. Države treba da obezbijede da medicinsko, paramedicinsko i odgovarajuće
osoblje bude adekvatno obučeno, tako da ne daje neodgovarajuće savjete roditeljima, smanjujući time mogućnosti
njihovoj djeci. Ovaj trening bi trebalo da bude proces koji se stalno odvija, baziran na poslednjim raspoloživim informacijama.
6. Države treba da obezbjede osobama sa invaliditetom svo regularno liječenje
i lijekove koji mogu da ih zaštite ili unaprijede njihov nivo funkcioniranja.
Pravilo 3. Rehabilitacija
Države treba da obezbjede osobama sa invaliditetom
rehabilitacione usluge sa ciljem da postignu i održe svoj optimalni nivo nezavisnosti i funkcioniranja.
1. Države treba da razvijaju nacionalni program rehabilitacije za sve grupe osoba
sa invaliditetom. Takvi programi treba da budu bazirani na aktuelnim individualnim potrebama osoba sa invaliditetom i na principima
punog učešća i jednakosti.
2. Takvi programi treba da uključe širok obim aktivnosti, kao što su obuka
za izvođenje osnovnih vještina kojima bi se unaprijedila ili kompenzovala oštećena funkcija, savjetovanje
osoba sa invaliditetom i njihovih porodica, razvijanje samopouzdanja i povremene usluge, kao što su određivanje
stepena invalidnosti i savjetovanje.
3. Sve osobe sa invaliditetom, uključujući osobe sa izrazitim i/ili višestrukim
invaliditetom, koje zahtijevaju rehabilitaciju treba da imaju pristup istoj.
4. Osobe sa invaliditetom i njihove porodice treba da budu sposobne da učestvuju
u pravljenju planova u organizaciji rehabilitacionih usluga koje se odnose na njih.
5. Sve rehabilitacione usluge treba da budu pristupačne u lokalnoj zajednici gdje
osoba sa invaliditetom živi. Ipak, u nekim slučajevima, da bi se postigao cilj određenog obučavanja, posebni
vremenski ograničeni kursevi mogu da budu organizirani, gdje je moguće, i u stambenim uslovima.
6. Osobe sa invaliditetom i njihove porodice treba da budu ohrabrene da se uključe
u rehabilitaciju, na primjer kao obučeni učitelji, instruktori ili savjetnici.
7. Države treba da usmjere svoju ekspertizu shodno potrebama organizacija osoba
sa invaliditetom kada formuliraju ili evaluiraju programe rehabilitacije.
Pravilo 4. Uslužne službe
Države treba da osiguraju razvoj i snadbijevanje
uslužnih službi, uključujući pomoćna sredstva za osobe sa invaliditetom, da im pomognu da podižu
svoj nivo nezavisnosti u svom dnevnom životu i da primjenjuju svoja prava.
1. Države treba da obezbjede snadbijevanje pomoćnim sredstvima i opremom, ličnu
pomoć i službu tumačenja, prema potrebama osoba sa invaliditetom, kao važne mjere da se postigne izjednačavanje
mogućnosti.
2. Države treba da podrže razvoj, proizvodnju, distribuciju i servis pomoćnih
sredstava i opreme i širenje znanja o njima.
3. Da bi se to postiglo, treba da bude korišten opći tehnički pristup
know-how. U državama gdje je visoka tehnologija pristupanja, ona treba da bude u potpunosti iskorištena da bi se
unaprijedio standard i efikasnost pomoćnih sredstava i opreme. Veoma je važno da se stimulira razvoj i proizvodnja
jednostavnih i jeftinih sredstava, koristeći se lokalnim materijalom i lokalnom prizvodnjom sredstava kada je to moguće.
Osobe sa invaliditetom mogu da budu i same uključene u proizvodnju tih sredstava.
4. Države treba da priznaju da svim osobama sa invaliditetom kojima su potrebna
pomoćna sredstva treba dati mogućnost da ih ostvare, uključujući i to da su im finansijski dostupna. Ovo
bi trebalo da znači da pomoćna sredstva i oprema treba da budu dostupni, bez naplate ili po tako niskim cijenama
da osobe sa invaliditetom ili njihove porodice mogu da im ih obezbijede.
5. U programima rehabilitacije koji se odnose na snadbijevanje pomoćnim sredstvima
i opremom, država treba da vodi računa da pomoćna sredstva i oprema odgovaraju posebnim zahtevima djevojčica
i dječaka sa invaliditetom, koja se odnose na oblik, izdržljivost, kao i da odgovaraju uzrastu.
6. Države treba da podrže razvoj i organizovanje programa za tuđu pomoć
i službu tumačenja, posebno za osobe za izrazitim i višestrukim invaliditetima. Takvim programima bio bi podignut
nivo učešća osoba sa invaliditetom u svakodnevnom životu u kući, na poslu, u školi i za vrijeme
slobodnih aktivnosti.
7. Programi za tuđu pomoć trebalo bi da budu tako planirani da osobe sa invaliditetom,
koje su uključene u te programe, imaju odlučujući uticaj na način na koji se ti programi odvijaju.
3. KLJUČ4. NE OBLASTI
ZA JEDNAKO UČ5. EŠĆE
Pravilo 5. Pristupačnost
Države treba da prihvate sveukupan značaj
pristupačnosti u procesu izjednačavanja mogućnosti u svim sferama društva. Za osobe sa invaliditetom raznih
vrsta države treba: (a) da uvedu programe akcija koje se preduzimaju da bi fizičko okruženje bilo dostupno
i (b) da preduzmu mjere da obezbjede pristupačnost informacijama i komunikacijama.
(a) Pristupačnost fizičkog okruženja
1. Države treba da iniciraju mjere da se iz okruženja uklone prepreke za učešće.
Takvim mjerama treba razvijati standarde i smjernice, što podrazumijeva donošenje zakona kojima bi se osigurala
pristupačnost različitih oblasti u društvu, kao što su stanovanje, izgradnja, služba javnog transporta
i druga saobraćajna sredstva, ulice i drugo u spoljnom okruženju.
2. Države treba da obezbjede da arhitektima, građevinskim inženjerima
i drugima čija je profesija uključena u planiranje i izgradnju fizičkog okružewa budu dostupne adekvatne
informacije o politici prema osobama sa invaliditetom i mjerama koje treba da se preduzmu da bi se postigla pristupačnost.
3. Da bi se postigla pristupačnost potrebno je da se projektovanje i izgradnja fizičkog
okruženja planiraju od početka samog procesa.
4. Organizacije osoba sa invaliditetom treba da se konsultiraju kada se razvijaju standardi
i norme za pristupačnost. One takođe treba da budu uključene u inicijalnoj fazi planiranja kada se projektuju
i izgrađuju javni objekti u lokalnim zajednicama da bi se obezbjedila maksimalna pristupačnost.
(b) Pristupačnost informacijama i komunikacijama
5. Osobama sa invaliditetom, gdje je to podesno, njihovim porodicama i advokatima treba
da budu dostupne potpune informacije i u vezi sa pravima i raspoloživim službama i programima, u svim zemljama.
Takve informacije treba da budu predstavljene u formama prihvatljivim za osobe sa invaliditetom.
6. Države treba da razviju strategije kojima bi informativne službe i dokumentaciju
učinile dostupnim različitim grupama osoba sa invaliditetom. Brajova azbuka, iznajmljivanje kaseta, štampawe
velikim slovima i druge podesne tehnologije treba da se koriste da bi se obezbijedila pristupačnost pisanih informacija
i dokumentacije za osobe sa vizuelnim oštećenjima. Slično tome, podesne tehnologije treba da se koriste da
obezbjede pristupačnost govornih informacija za osobe sa oštećenjima sluha ili otežanim razumijevanjem.
7. Treba pažljivo razmotriti upotrebu govornih znakova u obrazovanju gluhe djece,
i njihovih porodica i zajednice. Takođe bi trebalo da se obezbjede službe za tumačenje govornih znakova, da
bi se olakšala komunikacija između gluhih osoba i drugih.
8. Treba pažljivo razmotriti koje su potrebe osoba sa otežanim razumijevanjem.
9. Države treba da ohrabre medije, posebno televiziju, radio i novine, da učine
svoje usluge pristupačnijim.
10. Države treba da obezbjede da nove kompjuterizirane informacije i sistemi usluga,
ponuđeni javnom mnjenju budu od početka dostupni ili prilagođeni tako da budu dostupni osobama sa invaliditetom.
11. Organizacije osoba sa invaliditetom treba da budu konsultirane kada se preduzimaju
mjere za poboljšavanje dostupnosti informativnih sistema osobama sa invaliditetom.
Pravilo 6. Obrazovanje
Države bi trebalo da priznaju princip jednakih
mogućnosti primarnog, sekundarnog i tercijarnog obrazovanja djece, mladih i odraslih osoba sa invaliditetom u jedinstvenom
sistemu. One bi trebalo da obezbjede da obrazovanje za osobe sa invaliditetom bude integralni dio obrazovnog sistema.
1. Autoriteti u domenu općeg obrazovanja odgovorni su da obezbjede obrazovanje osoba
sa invaliditetom u jedinstvenom sistemu. Obrazovanje za osobe sa invaliditetom trebalo bi da bude integralni dio nacionalnog
plana obrazovanja, kao i razvoja nastavnih planova i organizacije škola.
2. Obrazovanje u matičnim školama pretpostavlja da u njima budu obezbjeđeni
tumači, kao i druge podesne pomoćne službe. Trebalo bi da se obezbjedi adekvatna pristupačnost i pomoćne
službe, planirane tako da budu od pomoći osobama sa različitim vrstama invaliditeta.
3. Grupe roditelja i organizacije osoba sa invaliditetom trebalo bi da budu uključene
u proces obrazovanja na svim nivoima.
4. U državama gdje je obrazovanje obavezno trebalo bi da ono bude obezbijeđeno
za sve djevojčice i dječake, sa svim vrstama i svim nivoima invaliditeta, uključujući i najteže slučajeve.
5. Posebna pažnja bi trebalo da bude posvećena sljedećim oblastima:
(a) veoma maloj djeci sa invaliditetom;
(b) djeci predškolskog uzrasta sa invaliditetom;
(c) odraslim osobama sa invaliditetom, naročito ženama.
6. Da bi se obrazovne mjere prilagodile osobama sa invaliditetom u matičnom toku,
države bi trebalo da:
(a) imaju jasno formuliranu politiku, shvaćenu i prihvaćenu na školskom
nivou i šire u zajednici;
(b) da dozvole da nastavni planovi budu fleksibilniji, nadograđivani i adaptirani;
(c) da obezbjede kvalitetan program, stalnu obuku nastavnika i posebne nastavnike.
7. Jedinstveno obrazovanje i programi, zasnovani na zajednici, trebalo bi da budu viđeni
kao komplementarni pristup u obezbjeđivanju isplativog obrazovanja i obuke za osobe sa invaliditetom. Nacionalni programi,
zasnovani na zajednici, trebalo bi da ohrabre zajednice da se koriste i razviju svoje resurse i da obezbjede lokalno obrazovanje
osobama sa invaliditetom.
8. U situacijama gdje osnovni školski sistem još uvijek ne zadovoljava adekvatno
potrebe osoba sa invaliditetom, to može da podrazumjeva specijalno obrazovanje. To bi trebalo uzeti u obzir pri pripremanju
studenata za obrazovanje u općem školskom sistemu. Kvalitet takvog obrazovanja trebalo bi da odražava iste
standarde i ambicije kao i opće obrazovanje i trebalo bi da bude usko povezano sa njim. Najneophodnije bi bilo, da se
studentima sa invaliditetom pruži isti dio obrazovnih resursa kao i studentima koji nemaju invaliditeta. Države
bi trebalo da se usresrede na postepenu integraciju specijalnih obrazovnih službi u matično obrazovanje. Poznato
je da u nekim situacijama specijalno obrazovanje može trenutno da bude smatrano najpristupačnijim oblikom obrazovanja
za neke učenike sa invaliditetom.
9. Zbog posebnih komunikacijskih potreba gluhih i gluho/slijepih osoba, njihovo obrazovanje
bi bilo podesnije obezbijeđeno u posebnim školama ili u posebnim odjeljenjima matičnih škola. Naročito
na početnom nivou potrebno je posebnu pažnju posvetiti obuci, vodeći računa o kulturološkim specifičnostima
određene sredine, kako bi se osobe koje su gluhe ili gluho/slijepe osposobile za efikasnu komunikaciju i maksimalnu nezavisnost.
Pravilo 7. Zapošljavanje
Države bi trebalo da priznaju principe da osobe
sa invaliditetom moraju da budu podržane da ostvare svoja ljudska prava, posebno u oblasti zapošljavanja, istovremeno
u seoskoj i gradskoj sredini one moraju da imaju jednake mogućnosti za produktivno i unosno zaposlenje na tržištu
rada.
1. Zakoni i regulativa u zapošljavanju ne smiju da diskriminiraju osobe sa invaliditetom
i ne smiju da stvaraju prepreke njihovom zapošljavanju.
2. Države treba da aktivno podržavaju integraciju osoba sa invaliditetom u
otvoreno zapošljavanje. Ova aktivna podrška može da se sprovede raznim mjerama, kao što su profesionalna
obuka, podsticajno-orijentaciona kvotna šema, rezervirano ili namjensko zaposlenje, krediti i stipendije za malu privredu,
ekskluzivni ugovori ili prvenstvo proizvodnih prava, poreske olakšice, ugovorne olakšice ili druga tehnička
ili finansijska pomoć preduzećima koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Države bi trebalo da ohrabre
poslodavce da razumno prilagode uslove osobama sa invaliditetom.
3. Državni programi akcije bi trebalo da sadrže:
(a) mjere za planiranje i adaptaciju radnih mjesta i radnih prostorija na takav način
da postanu dostupne osobama sa raznim vrstama invaliditeta
(b) podršku za upotrebu novih tehnologija i razvoj i proizvodnju pomoćnih sredstava,
alata i opreme, kao i mjere koje olakšavaju pristupačnost uređaja i opreme za osobe sa invaliditetom, da bi
im se omogućilo da dobiju zaposlenje i da ga zadrže;
(c) obezbjeđivanje odgovarajuće obuke i zaposlenja stalne pomoći putem
službe za tuđu pomoć i službe za tumačenje.
4. Države bi trebalo da iniciraju i podrže javne kampanje za podizanje nivoa
svijesti, planirane da bi se prevazišli negativni stavovi i predrasude, koje se odnose na radnike sa invaliditetom.
5. U svojim mogućnostima kao poslodavac, države bi trebalo da stvaraju povoljne
uslove za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u javnom sektoru.
6. Države, radničke organizacije i poslodavci trebalo bi da sarađuju na
obezbjeđivanju pravednog regrutiranja i promocije politike, uslova za zapošljavanje, nivoa ličnih dohodaka,
mjera za unaprjeđivanje radnog okruženja prevencije povreda i oštećenja i mjera za rehabilitaciju zaposlenih,
koji su zadobili povrede na radu.
7. Cilj bi uvijek trebalo da bude da se obezbjedi zaposlenje za osobe sa invaliditetom
na otvorenom tržištu rada. Za osobe sa invaliditetom, čije potrebe ne mogu da se zadovolje na otvorenom tržištu
rada, mogle bi da se osnuju zaštićene ili podržane male jedinice za zapošljavanje, koje bi mogle da budu
alternativne. Važno je da kvalitet takvih programa zadovoljava određene uslove svojom relevantnošću i
dovoljnošću u obezbjeđivanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom da dobiju zaposlenje na tržištu
rada.
8. Mjere bi trebalo da budu preduzete tako da uključe osobe sa invaliditetom u programe
za obuku i zapošljavanje u privatnom i u nezavisnom sektoru.
9. Države, radničke organizacije i poslodavci trebalo bi da sarađuju sa
organizacijama osoba sa invaliditetom u pogledu svih mjera kojima se stvaraju mogućnosti za obuku i zapošljavanje,
uključujući u to fleksibilno radno vrijeme, skraćeno radno vrijeme, dijeljenje radnog vremena, samozapošljavanje
i staranje o osobama sa invaliditetom.
Pravilo 8. Prihod i socijalna zaštita
Države su odgovorne za obezbjeđivanje socijalne
zaštite i prihoda za izdržavanje osoba sa invaliditetom.
1. Države bi trebalo da obezbjede adekvatne prihode za osobe sa invaliditetom, koje
zbog sopstvene invalidnosti ili faktora koji su u vezi sa invaliditetom, imaju privremeni gubitak ili umanjene prihode ili
su lišene mogućnosti zapošljavanja. Države bi trebalo da pri određivanju adekvatnog prihoda uzmu
u obzir najčešće troškove koje prave osobe sa invaliditetom i njihove porodice, a koje su posljedica datog
invaliditeta.
2. U zemljama gdje postoje ili su razvijeni socijalna zaštita, socijalno osiguranje
ili druge mjere socijalne politike, namijenjene općoj populaciji, države bi trebalo obezbjede sistem koji ne isključuje
ili ne diskriminira osobe sa invaliditetom.
3. Države bi trebalo da obezbjede adekvatne prihode i zdravstvenu zaštitu osobama
koje su preuzele brigu o osobi sa invaliditetom.
4. Sistemi socijalne zaštite trebalo bi da podrže inicijativu za obnavljanjem
sposobnosti za sticanje dohotka osoba sa invaliditetom. Ti sistemi bi trebalo da obezbjede ili doprinesu organizovanju, razvoju
i finansiranju profesionalne obuke. Oni bi takođe trebalo da pomognu službama za smještaj.
5. Programi socijalnog osiguranja trebalo bi takođe da podrže inicijativu da
osobe sa invaliditetom traže zaposlenje da bi uspostavile sposobnost za sticanje prihoda.
6. Pomoć u dohotku trebalo bi da traje onoliko dugo koliko traje invaliditet, na
način koji ne dovodi do obeshrabrivanja osoba sa invaliditetom da traže zaposlenje. Pomoć bi trebalo da bude
smanjena ili ukinuta onda kada osobe sa invaliditetom dostignu adekvatan i siguran dohodak.
7. Države, u zemljama gdje je socijalna zaštita velikim dijelom obezbjeđena
iz privatnog sektora, trebalo bi da podstaknu lokalne zajednice, socijalne organizacije i porodice da razvijaju mjere samopomoći
i podstreka za zapošljavanje ili aktivnosti koje se odnose na zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Pravilo 9. Porodični život i lični integritet
Države bi trebalo da potpomažu puno učeše
osoba sa invaliditetom i u porodičnom životu. One bi tako|e trebalo da podržavaju njihova prava na lični
integritet, kao i da obezbjede da zakoni ne diskriminiraju osobe sa invaliditetom u pogledu seksualnih odnosa, braka i roditeljstva.
1. Osobama sa invaliditetom treba omogućiti da žive sa svojim porodicama. Države
treba da podstiču da porodična savjetovališta uključuju i sticanje odgovarajućih znanja o invalidnosti
i njenim efektima na porodični život. Porodicama koje imaju osobe sa invaliditetom treba da bude pristupačna
tuđa pomoć i njega. Države treba da eliminiraju sve nepotrebne prepreke osobama koje žele da njeguju ili
usvoje djete ili odraslu osobu sa invaliditetom.
2. Osobama sa invaliditetom ne smije da se uskrati mogućnost da dožive sopstvenu
seksualnost, da imaju polne odnose i postanu roditelji. Imajući u vidu da se osobe sa invaliditetom mogu susresti sa
teškoćama u sklapanju braka i stvaranju porodice, države treba da podstiču da se takvim licima obezbjedi
odgovarajuće savjetovanje. Osobama sa invaliditetom moraju kao i drugima biti dostupne metode za planiranje porodice,
kao i odgovarajuće informacije o polnom funkcioniranju njihovih tijela, koje treba da im budu dostupne u prihvatljivoj
formi.
3. Države treba da budu pokretači mjera za promjenu negativnog stava prema
braku, seksualnosti i roditeljstvu osoba sa invaliditetom, naročito djevojaka i žena sa invaliditetom, koji još
uvijek preovladava u društvu. Sredstva javnog informiranja treba podsticati da odigraju značajnu ulogu u otklanjanju
takvih negativnih stavova.
4. Osobe sa invaliditetom i njihove porodice treba da budu u potpunosti informirani o
preduzimanju mjera protiv seksualnih i drugih oblika zloupotreba. Osobe sa invaliditetom su naročito izložene zloupotrebama
u okviru porodice, zajednice ili institucija i treba ih naučiti kako da izbjegnu da do takvih zloupotreba dođe,
kako da prepoznaju zloupotrebe i da ih prijave.
Pravilo 10. Kultura
Države će obezbijediti integraciju osoba
sa invaliditetom i omogućiti njihovo učešće u kulturnim aktivnostima na ravnopravnoj osnovi.
1. Države treba da pruže osobama sa invaliditetom mogućnost da iskoriste
svoj stvaralački, umjetnički i intelektualni potencijal, ne samo u sopstvenu korist već i za obogaćivanje
svoje zajednice, bilo da žive u seoskom ili gradskim sredinama. Primjeri takvih aktivnosti su igra, muzika, književnost,
pozorište, figurativne umjetnosti, slikarstvo i vajarstvo. U zemljama u razvoju posebnu pažnju treba posvetiti tradicionalnim
i savremenim oblicima umjetnosti kao što su lutkarstvo, recitovanje i pripovjedanje.
Države treba da za osobe sa invaliditetom promoviraju pristupačnost i upotrebljivost
mjesta za održavanje kulturnih priredbi i događaja kao što su pozorišta, muzeji, bioskopi i biblioteke.
3. Države treba da pokreću akcije za razvoj i korištenje specijalnih tehnika
uz pomoć kojih bi književnost, filmovi i pozorište postali dostupni osobama sa invaliditetom.
Pravilo 11. Rekreacija i sport
Države će preduzimati mjere da se osobama
sa invaliditetom obezbjede ravnopravne mogućnosti za sport i rekreaciju.
1. Države treba da preduzmu mjere kako bi mjesta za sport i rekreaciju, hoteli,
plaže, sportski stadioni, gimnastičke dvorane itd. postali dostupni osobama sa invaliditetom. Te mjere treba da
obuhvataju podršku osoblja sportskih i rekreativnih programa, uključujući u to i projekte za razvoj metoda
pristupačnosti, učešća, informiranja i programa treniranja.
2. Turističke organizacije, putničke agencije, hoteli, dobrovoljne organizacije
i ostali, angažovani na organizaciji rekreativnih aktivnosti ili putovanja, trebalo bi da nude svoje usluge svima, uzimajući
pri tom u obzir i posebne potrebe koje imaju osobe sa invaliditetom. Da bi se pomoglo tom procesu, potrebno je obezbijediti
odgovarajuću obuku.
3. Sportske organizacije treba podsticati da omoguće učešće osoba
sa invaliditetom u sportskim aktivnostima. U nekim slučajevima, dovoljno je preduzeti mjere za obezbjeđivanje pristupačnosti
da bi se takvo učešće ostvarilo. U drugim slučajevima, potrebni su specijalni aranžmani ili specijalne
igre. Države bi trebalo da podržavaju učešće osoba sa invaliditetom na nacionalnim i međunarodnim
sportskim takmičenjima.
4. Osobama sa invaliditetom koje učestvuju u sportskim aktivnostima trebalo bi da
budu dostupne pripreme i treninzi istog kvaliteta kao i ostatim učesnicima.
5. Organizatort sportskih i rekreativnih aktivnosti trebalo bi da konsultiraju sa organizacije
osoba sa invaliditetom prilikom razvoja usluga namjenjenih osobama sa invaliditetom.
Pravilo 12. Vjera
Države će podsticati mjere za ravnopravno
učešće osoba sa invaliditetom u vjerskom životu njihove zajednice.
1. Države će, uz konsultiranje vjerskih vlasti, podsticati mjere za sprječavanje
diskriminacije i zalagaće se da vjerske aktivnosti postanu pristupačne osobama sa invaliditetom.
2. Države treba da podstiču širenje informacija o problemima invaliditeta
u vjerskim institucijama i organizacijama. Države treba takođe da podstiču crkvene vlasti da informacije o
politici u vezi sa onesposobljenima uvrste u obuku vjerskih službenika, kao i u programe za vjersko obrazovanje.
3. One treba da podstiču i da vjerska literatura postane dostupna osobama sa oštećenjma
čula.
4. Države i/ili vjerske organizacije treba da konsultiraju organizacije osoba sa
invaliditetom prilikom razvoja mjera za ravnopravno učešće u vjerskim aktivnostima.
MJERE ZA SPROVOĐENJE
Pravilo 13. Informiranje i istraživanje
Države preuzimaju krajnju odgovornost za prikupljanje
i širewe informacija o uslovima života osoba sa invaliditetom i promoviraju sveobuhvatna istraživanja o svim
aspektima, odlučujući i prepreke koje nepovoljno utiču na život osoba sa invaliditetom.
1. Države treba da, u redovnim intervalima, prikupljaju specifične statističke
podatke po polovima, kao i ostale informacije koje se odnose na uslove života osoba sa invaliditetom. Takvo prikupljanje
podataka moglo bi da se vrši zajedno sa nacionalnim popisom stanovništva i pregledom domaćinstava, i moglo
bi se obavljati, između ostalog, u saradnji sa univerzitetima, istraživačkim institutima i organizacijama osoba
sa invaliditetom. Prikupljanje podataka treba da odlučuje i pitanje o programima i uslugama, kao i o njihovom korištenju.
2. Države treba da razmotre mogućnost stvaranja banke podataka o invaliditetom,
koja bi uključivala i statističke podatke o raspoloživim uslugama i programima, kao i o raznim grupama osoba
sa invaliditetom. Pri tom treba da vode računa o potrebi zaštite privatnosti i ličnog integriteta.
3. Države treba da pokreću i podržavaju programe istraživanja o socijalnim
i ekonomskim pitanjima i o pitanjima učešća koja utiču na život osoba sa invaliditetom i njihovih
porodica. Ta istraživanja treba da obuhvataju i studije o uzrocima, vrstama i učestalosti invaliditeta, raspoloživosti
i efikasnosti postojećih programa i potrebi razvoja i procjene službi i mjera za podršku.
4. Države treba da razviju i usvoje terminologiju i kriterijume za pravljenje nacionalnih
pregleda, u saradnji sa organizacijama osoba sa invaliditetom.
5. Države treba da olakšaju učešće osoba sa invaliditetom u
prikupljanju podataka i istraživanjima. Za obavljanje takvih istraživanja, države treba da podstiču regrutiranje
kvalificiranog osoblja među osobama sa invaliditetom.
6. Države treba da podržavaju razmjenu istraživačkih nalaza i iskustava.
7. Države treba da preduzimaju mjere za širenje informacija i znanja o invalidnosti
na svim političkim i administrativnim nivoima, na nacionalnim, regionalnom i lokalnom planu.
Pravilo 14. Formuliranje i planiranje politike
Države će obezbjediti da pitanja invaliditeta
budu uključena u svako relevantno formuliranje politike i nacionalno planiranje.
1. Države treba da pokreću i planiraju odgovarajuću politiku prema osobama
sa invaliditetom na nacionalnom nivou, kao i da podstiču i podržavaju akcije na regionalnim i lokalnim nivoima.
2. Države treba da uključe organizacije osoba sa invaliditetom u donošenje
svih odluka koje se tiču planova i programa namjenjenih osobama sa invaliditetom, ili koje utiču na njihov ekonomski
i socijalni status.
3. Potrebe i problemi osoba sa invaliditetom treba da budu ugrađeni u opće
planove i ne treba ih tretirati posebno.
4. Krajnja odgovornost država za situaciju u kojoj se nalaze osobe sa invaliditetom
ne oslobađa ostale od njihove odgovornosti. Svi oni koji su nadležni za usluge, aktivnosti i pružanje informacija
u društvu treba da budu podsticani da preuzmu odgovornost da takvi programi budu na raspolaganju osobama sa invaliditetom.
5. Države treba da omoguće da se u lokalnim zajednicama razvijaju programi
i mjere, namijenjeni osobama sa invaliditetom. Jedan od načina da se to postigne mogao bi biti pravljenje priručnika
ili kontrolnih spiskova i obezbjeđenje programa za obuku lokalnog osoblja.
Pravilo 15. Zakonodavstvo
Države su odgovorne za stvaranje zakonske osnove
za mjere čiji je cilj postizanje punog učešća i ravnopravnost osoba sa invaliditetom.
1. Nacionalno zakonodavstvo, kojim se reguliraju prava i obaveze građana trebalo
bi da odlučuje i prava i obaveze osoba sa invaliditetom. Države imaju obavezu da omoguće osobama sa invaliditetom
uživanje njihovih prava na ravnopravnoj osnovi sa svim ostalim građanima. Države moraju da obezbjede da organizacije
osoba sa invaliditetom budu uključene u razvoj nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na prava osoba sa invaliditetom,
kao i na stalno vrijednovanje tog zakonodavstva.
2. Može se ukazati potreba da se zakonskim mjerama otklone uslovi koji nepovoljno
utiču na živote osoba sa invaliditetom, uključujući tu i uznemiravanje i maltretiranje. Sve diskriminatorske
odredbe, uperene protiv osoba sa invaliditetom moraju biti eliminirane. Nacionalno zakonodavstvo treba da predvidi odgovarajuće
sankcije za slučaj kršenja principa nediskriminacije.
3. Nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na osobe sa invaliditetom može se pojaviti
u dva različita oblika. Prava i obaveze mogu biti ugrađeni u opće zakonodavstvo ili sadržani u specijalnim
propisima. Specijalno zakonodavstvo za osobe sa invaliditetom može se uvesti na nekoliko načina:
(a) usvajanjem posebnih propisa koji se bave isključivo pitanjima invalidnosti;
(b) odlučivanjem pitanja invalidnosti u zakonske propise o posebnim temama;
(c) izričitim pominjanjem osoba sa invaliditetom u tekstovima koji služe za
interpretaciju postojećeg zakonodavstva.
Možda bi najpogodnija bila kombinacija navedenih različitih pristupa. Takođe
se mogu razmotriti odredbe za preduzimanje afirmativnih akcija.
4. Države mogu razmotriti uvođenje formalnih statutarnih mehanizama žalbe
kako bi se zaštitili interesi osoba sa invaliditetom.
Pravilo 16. Ekonomska politika
Države su finansijski odgovorne za nacionalne
programe i mjere koje imaju za cilj stvaranje jednakih mogućnosti za osobe sa invaliditetom.
1. Države treba da odluče pitanja invaliditeta u redovne budžete svih
nacionalnih, regionalnih i lokalnih organa vlade.
2. Države, nevladine organizacije i ostali zainteresirani organi treba zajednički
da djeluju na utvrđivanju najefikasnijeg načina podrške projektima i mjerama relevantnim za osobe sa invaliditetom.
3. Države treba da razmotre korištenje ekonomskih mjera (zajmova, oslobađanja
od poreza, posebnih bespovratnih davanja, specijalnih fondova itd.) za podsticanje i podržavanje ravnopravnog učešća
osoba sa invaliditetom u društvu.
4. U mnogim državama bilo bi preporučljivo osnovati fond za razvoj osoba sa
invaliditetom koji bi mogao podržavati razne pilot - projekte i programe samopomoći na najnižem nivou.
Pravilo 17. Koordinacija rada
Države su odgovorne za osnivanje i jačanje
nacionalnih koordinacionih odbora ili sličnih organa, koji bi služili kao nacionalni centri za pitanja invaliditeta.
1. Nacionalni koordinacioni odbori ili slični organi treba da budu stalni i zasnovani
na zakonskim, kao i odgovarajućim administrativnim propisima.
2. Kombnacija predstavnika privatnih i javnih organizacija najpogodnija je za postizanje
međusektorskog i multidisciplinarnog sastava. Predstavnici bi mogli biti birani iz nadležnih vladinih ministarstava,
organizacija osoba sa invaliditetom i nevladinih organizacija.
3. Organizacije osoba sa invaliditetom bi trebalo da imaju znatan uticaj na nacionalne
koordinacione odbore kako bi se obezbijedile povratne informacije o njihovim primjedbama.
4. Nacionalni koordinacioni odbor treba da posjeduje dovoljan stepen autonomije i sredstava
za ispunjenje svojih obaveza u odnosu na odluke koje donosi. On treba da o svom radu izvještava najviše državne
organe.
Pravilo 18. Organizacije osoba sa invaliditetom
Države treba da organizacijama osoba sa invaliditetom
priznaju pravo da predstavljaju ova lica na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Države treba takođe da priznaju
savjetodavnu ulogu organizacija osoba sa invaliditetom u oblasti odlučivanja o pitanjima invaliditeta.
1. Države bi trebalo da podstiču i podržavaju ekonomski i na druge načine
formiranje i jačawe organizacija osoba sa invaliditetom, članova njihovih porodica i/ili zastupnika. Države
treba da uvaže ulogu koju te organizacije treba da imaju u oblasti razvoja politike prema osobama sa invaliditetom.
2. Države treba da ustanove trajnu komunikaciju sa organizacijama osoba sa invaliditetom
i da obezbjede njihovo učešće u razvoju vladine politike.
3. Uloga organizacija osoba sa invaliditetom mogla bi da se sastoji i u identifikaciji
potreba i prioriteta, učešću u planiranju, sprovođewu i ocjeni usluga i mjera koje se tiču života
osoba sa invaliditetom, kao i formiranju društvene svijesti i zalaganju za promjene.
4. Kao instrument samopomoći, organizacije osoba
sa invaliditetom pružaju i podstiču mogućnost razvoja sposobnosti u raznim oblastima, uzajamnu podršku
među članovima i međusobno informiranje.
5. Organizacije osoba sa invaliditetom mogle bi ostvarivati svoju savjetodavnu ulogu
na mnogo različitih načina, na primjer, tako što će imati svoje stalne predstavnike u agencijama koje
finansira vlada, radom u javnim komisijama i pružanjem stručnih znanja za razne projekte.
6. Savjetodavna uloga organizacija osoba sa invaliditetomu treba da bude neprekidna kako
bi se razvila i produbila razmjena mišljenja i informacija između država i tih organizacija.
7. Organizacije treba da budu stalno zastupljene u nacionalnim koordinacionim odborima
ili sličnim organima.
8. Uloga lokalnih organizacija osoba sa invaliditetom treba da se razvija i jača
kako bi se omogućio njihov uticaj u rješavanju pitanja na nivou zajednice.
Pravilo 19. Obuka osoblja
Države su odgovorne da obezbjede adekvatnu obuku
za osoblje svih nivoa koje je angažirano na planiranju i ostvarivanju programa i usluga namjenjenih osobama sa invaliditetom.
1. Države treba da obezbjede da svi organi koji pružaju usluge u oblasti invaliditeta
omoguće odgovarajuću obuku svog personala.
2. Pri obučavanju stručnjaka za oblast invalidnosti, kao i pri pružanju
informacija o invaliditetu u okviru općih programa osposobljavanja, princip punog učešća i ravnopravnosti
treba da bude na odgovarajući način prisutan.
3. Države treba da razvijaju programe osposobljavanja uz konsultiranje organizacija
osoba sa invaliditetom, a osobe sa invaliditetom treba da budu angažirane kao nastavnici, instruktori ili savjetnici
u programima za obuku osoblja.
4. Osposobljavanje društvenih radnika u zajednici od velikog je strateškog
značaja, posebno u zemljama u razvoju. Ono treba da uključuje i osobe sa invaliditetom i da obuhvata razvoj odgovarajućih
vrijednosti, strunosti i tehnologije, kao i struka kojima se mogu baviti osobe sa invaliditetom, njihovi roditelji, porodice
i članovi zajednice.
Pravilo 20. Praćenje i vrjednovanje sprovođenja
nacionalnih programa
za osobe sa invaliditetom
Države su odgovorne za stalno praćenje
i procjenu sprovođenja nacionalnih programa i usluga koje imaju za cilj pružanje jednakih mogućnosti osobama
sa invaliditetom.
1. Države treba periodično i sistematski da vrjednuju nacionalne programe za
osobe sa invaliditetom, kao i da šire informacije kako o osnovama tako i o rezultatima tih vrjednovanja.
2. Države treba da razvijaju i usvoje terminologiju i kriterijume za procjenu programa
i usluga, namjenjenih osobama sa invaliditetom.
3. Ti kriterijumi i terminologija treba da budu razvijani u tijesnoj saradnji sa organizacijama
osoba sa invaliditetom, počevši od najranije faze osmišljavanja i planiranja.
4. Države treba da učestvuju u međunarodnoj saradnji kako bi se razvili
zajednički standardi za nacionalno vrjednovanje u oblasti invaliditeta. Države treba da podstiču nacionalne
koordinacione odbore da i oni učestvuju u tome.
5. Procjenjivanje raznih programa u oblasti invaliditeta treba predvidjeti u fazi planiranja,
što će omogućiti da se vrjednuje njihova sveukupna efikasnost i ispunjenje ciljeva određene politike.
Pravilo 21. Tehnička i ekonomska saradnja
Države, kako razvijene tako i one u razvoju,
odgovorne su za saradnju i preduzimanje mjera za poboljšavanje uslova žvota osoba sa invaliditetom u zemljama u
razvoju.
1. Mjere za pružanje jednakih mogućnosti osobama sa invaliditetom, uključujući
i osobe sa invaliditetom izbjeglice, treba da budu sastavni deo općih razvojnih programa.
2. Takve mjere treba da budu integrirane u sve oblike tehničke i ekonomske saradnje,
bilateralne i multilateralne vladine i nevladine. Države treba da pokreću diskusiju o pitanjima invaliditeta prilikom
saradnje sa drugim državama.
3. Prilikom planiranja i revizije programa za tehničku i ekonomsku saradnju, posebnu
pažnju treba posvetiti efektima takvih programa na situaciju u kojoj se nalaze osobe sa invaliditetom. Izuzetno je važno
da osobe sa invaliditetom i njihove organizacije budu konsultirane u vezi sa svim razvojnim projektima namijenjenim osobama
sa invaliditetom. Oni treba da budu neposredno uključeni u razvoj, primjenu i vrjednovanje takvih projekata.
4. Prioritetne oblasti za tehničku i ekonomsku saradnju treba da obuhvataju:
(a) razvoj ljudskih resursa kroz razvoj stručnosti, sposobnosti i potencijala osoba
sa invaliditetom i pokretanje aktivnosti za otvaranje mogućnosti zapošljavanja za potrebe i uz njihovo angažiranje
osoba sa invaliditetom;
(b) razvoj i širewe odgovarajućih tehnologija i know - how vezanih za invaliditet.
5. Države se takođe podstiču da podržavaju formiranje i jačanje
organizacija osoba sa invaliditetom.
6. Države treba da preduzimaju mjere za poboljšavanje znanja o problemima invaliditeta
među osobljem anagažiranim na svim administrativnim nivoima programa tehničke i ekonomske saradnje.
Pravilo 22. Međunarodna saradnja
Države će aktivno učestvovati u medunarodnoj
saradnji koja se tiče politike pružanja jednakih mogućosti osobama sa invaliditetom.
1. U okviru Ujedinjenuh Nacija, specijaliziranih agencija i ostalih zainteresiranih međuvladinih
organizacija, države treba da učestvuju u razvoju politike u oblasti invaliditeta.
2. Kad god je to potrebno, države treba da uvrste pitanja invaliditeta u opće
pregovore o standardima, razmjeni informacija, razvojnim programima itd.
3. Države treba da podstiču i podržavaju razmjenu znanja i iskustava između:
(a) nevladinih organizacija koje se bave pitanjima invaliditeta;
(b) istraživačkih institucija i individualnih istraživanja koji se bave
pitanjima invaliditeta;
(c) predstavnika programa na terenu i profesionalnih grupa u ovoj oblasti;
(d) organizacija osoba sa invaliditetom;
(e) nacionalnih koordinacionih odbora.
Države treba da obezbjede da Ujedinjene Nacije i specijalizirane agencije, kao i
međuvladini i interparlamentarni organi na globalnom i regionalnom nivou, uključe u svoj rad i globalne i regionalne
organizacije osoba sa invaliditetom.
4. MEHANIZAM ZA PRAĆENJE
1. Svrha mehanizma za praćenje je da obezbjedi efikasnu primjenu Standardnih pravila.
On će pomoći svakoj državi da odredi nivo sprovođenja Pravila i odmjerava njihovo unaprjeđivanje.
Proces praćenja treba da identificira prepreke i predloži prikladne mjere koje će doprinjeti uspješnoj
primjeni Pravila. Mehanizam za praćenje će uvažiti ekonomske, socijalne i kulturne karakteristike koje postoje
u pojedinim državama. Važan element treba da predstavlja i obezbjeđenje savjetodavnih usluga i razmjene iskustava
i informiranje između država.
2. Praćenje Pravila treba da se odvija u okviru zasjedanja Komisije za društveni
razvoj. Za praćenje sprovođenja Pravila biće imenovan Specijalni izvjestilac, na period od tri godine, koji
posjeduje relevantna znanja i iskustvo u oblasti invaliditeta i međunarodnih organizacija, koji će, ako bude potrebno,
biti finansiran iz vanbudžetskih sredstava.
3. Međunarodne organizacije osoba sa invaliditetom koje imaju konsultativni status
pri Ekonomskom i socijalnom savjetu i organizacije koje predstavljaju osobe sa invaliditetom koje još nisu organizaciono
oformljene, treba da budu pozvane da između sebe osnuju ekspertsku grupu u kojoj će organizacije osoba sa invaliditetom
imati većinu i koja će voditi računa o raznim vrstama invaliditeta i neophodnoj ravnopravnoj geografskoj distribuciji.
Ovu ekspertsku grupu će konsultirati Specijalni izvjestilac i prema potrebi, Sekretarijat.
4. Ekspertsku grupu će Specijalni izvjestilac podsticati da revidira, savetuje i
pruža povratne informacije i prijedloge za unaprjeđivanje, sprovođenje i praćenje Programa.
5. Specijalni izvjstilac će slati niz pitanja državama, entitetima u okviru
sistema Ujedinjenih Nacija, međunardinim i nevladinim organizacijama, uključujući i organizacije osoba sa invaliditetom.
Pomenuta pitanja treba da se odnose na planove za primjenu Pravila u pojedinim državama. Pitanja treba da budu selektivne
prirode i da obuhvataju određeni broj specifičnih pravila za detaljnu procjenu. Prilikom pripremanja pitanja Specijalni
izvjestilac treba da konsultuje ekspertsku grupu i Sekretarijat.
6. Specijalni izvestilac će težiti da uspostavi neposredan dijalog ne samo
sa državama već i sa lokalnim nevladinim organizacijama, tražeći njihovo mišljenje i komentare u
vezi sa svim informacijama koje namjerava da uvrsti u svoje izvještaje. Specijalni izvjestilac će obezbjediti savjetodavne
usluge za primjenu i praćenje Pravila, kao i pomoć u pripremi odgovora na niz postavljenih pitanja.
7. Odjeljenje Sekretarijata za koordinaciju politike i stalni razvoj, kao središte
Ujedinjenih Nacija za pitanja invaliditeta, Program Ujedinjenih Nacija za razvoj i ostala tjela i mehanizmi u okviru Ujediwenih
Nacija, poput regionalnih komisija i specijaliziranih agencija i međuagencijskih
skupova, sarađivaće sa Specijalnim izvjestiocem u primjeni i praćenju Pravila na nacionalnom nivou.
8. Specijalni izvjestilac će, uz pomoć Sekretarijata, pripremati izvještaje
koje će podnijeti Komisiji za društveni razvoj na njenom trideset četvrtom i trideset petom zasjedanju. Prilikom
pripreme takvih izvještaja, Izvjestilac će konsultirati ekspertsku grupu.
9. Države treba da podstiču nacionalne koordinacione odbore ili slične
organe da učestvuju u primjeni i praćenju. Kao ključne za pitanje invaliditeta na nacionalnom nivou njih treba
podsticati da ustanove procedure za koordinaciju praćenja Pravila. Organizacije osoba sa invaliditetom treba da budu
stimulirane da se aktivno angažiraju u procesu praćenja na svim nivoima.
10. Ukoliko budu obezbjeđena vanbudžetska sredstva, treba otvoriti mjesta za
jednog ili više međuregionalnih savjetnika za Pravila koji bi pružali direktne usluge državama, uključujući
i:
(a) organizaciju nacionalnih i regionalnih seminara za obučavanje o sadržaju
Pravila;
(b) razvoj smjernica za pomoć u strategiji za primjenu Pravila;
(c) širewe informacija o najboljim načinima za primjenu Pravila.
11. Na svom trideset četvrtom zasjedanju, Komisija za društveni razvoj treba
da osnuje otvorenu radnu grupu koja će razmotriti izvještaj Specijalnog izvjestioca i dati preporuke za bolju primjenu
Pravila. Prilikom razmatranja izveštaja Specijalnog izvjestioca Komisija će, preko svoje otvorene radne grupe, konsultirati
međunarodne organizacije osoba sa invaliditetom i specijalizirane agencije u skladu sa propisima 71 i 76 i poslovnika
za funkcioniranje komisije Ekonomskog i socijalnog savjeta.
12. Na svom zasjedanju po završetku mandata Specijalnog izvjestioca, komisija treba
da razmotri mogućnost ili obnove mandata, ili imenovanja drugog Specijalnog izvjestioca, ili uvođewa nekog drugog
mehanizma, pa u tom smislu treba da da odgovarajuće preporuke Ekonomskom i socijalnom savjetu.
13. Države treba podsticati da daju doprinos Dobrovoljnom fondu Ujedinjenih Nacija
za osobe sa invaliditetom kako bi se unaprjedila primjena Pravila.
MADRIDSKA DEKLARACIJA
NEDISKRIMINACIJA
PLUS POZITIVNA PRAKSA
- REZULTAT -
- SOCIJALNA INKLUZIJA
-
Mi, preko 600 učesnika na Kongresu o invalidnosti
koji se održava u Madridu, toplo pozdravljamo proglašenje 2003. kao godine osoba s invaliditetom, kao događaj
koji ima za cilj podizanje javne svijesti o pravima više od 50 miliona Evropljana s invaliditetom. U ovoj deklaraciji
mi izalažemo našu viziju, koja bi trebalo da bude polazna osnova za djelovanje u godini invalida na nivou evropske
zajednice, nacionalnim, regionalnim i lokalnim nivoima.
PREAMBULA
Invalidnost kao pitanje ljudskih prava
Za invalide postoje sva ljudska prava kao i za ostale građane.
Prvi član Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima kaže: Sva ljudska bića su slobodna i jednaka po dostojanstvu
i pravima. Da bi se postigao ovaj cilj, sve zajednice treba da veličaju razlike unutar svojih zajednica i da nastoje
da obezbjede da invalidi mogu uživati u svim ljudskim pravima: građanskim, političkim, ekonomskim i kulturnim,
kako je to utvrđeno ranijim međunarodnim konvencijama Sporazumom Evropske unije i nacionalnim ustavima.
Invalidi traže jednake mogućnosti, a ne
milost
Kao što je slučaj sa mnogim drugim regionima
u svijetu, Evropska unija je prešla dug put tokom poslednjih decenija od filozofije paternalizma prema invalidima, do
one koja pokušava da ih ojača, kako bi kontrolirali vlastiti život. Stari pristupi, koji su se u velikoj mjeri
bazirali na sažaljenju i naglašavali bespomoćnost invalida sada se smatraju neprihvatljivim. Pravac djelovanja
se mijenja od naglaska na rehabilitaciji pojedinaca kako bi se mogao uklopiti u društvo, ka globalnoj filozofiji modificiranja
društva kako bi uključilo i prilagodilo potrebe svih, uključujući osobe s invaliditetom. Invalidi traže
jednake mogućnosti i pristup svim društvenim resursima, tj. integrirano školovanje, nove tehnologije, zdravstvene
i socijalne službe, sportske i zabavne aktivnosti, potrošačke usluge.
Barijere u društvu vode diskriminaciji i društvenoj isključenosti
Način na koji su naša društva organizirana
često znači da invalidi ne mogu da u potpunosti uživaju ljudska prava i da su društveno isključeni.
Dostupni statistički podaci govore da invalidi imaju neprihvatljivo nizak nivo obrazovanja i zaposlenosti. Ovo takođe
ima za posljedicu veliki broj invalida koji žive u stanju pravog siromaštva, ako se uporede sa neinvalidima.
Invalidi, nevidljivi građani
Diskriminacija sa kojom se suočavaju invalidi
ponekad se zasniva i na predrasudama o njima. češće je uzrok činjenica da su invalidi u velikoj mjeri
zaboravljeni i ignorirani, a to ima za posljedicu stvaranje i jačanje barijera koje postavljaju okolina i stavovi, a
koje invalidima onemogućavaju perticipaciju u društvu.
Invalidi obrazuju različite grupe
Kao što je to slučaj u svim sferama društva,
invalidi obrazuju vrlo raznovrsne grupe ljudi i jedino politika koja poštuje ovu raznovrsnost važi kao ispravna.
Naročito osobe sa složenim potrebama koje proizilaze iz zavisnosti od porodice zahtjevaju posebnu pažnju društva,
pošto oni spadaju u one najviše zaboravljene među invalidima. I žene i invalidi koji pripadaju raznim
etničkim manjinama često se suočavaju sa dvostrukom, pa čak i višestrukom diskriminacijom, što
je posljedica zajedničkog djelovanja diskriminacije na osnovu invalidnosti i diskriminacije koja je rezultat njihovog
pola ili etničkog porjekla. Za gluhe osobe, priznavanje jezika znakova je fundamentalno pitanje.
Antidiskriminaciono pozitivno djelovanje = socijalna inkluzija
Nedavno usvojena Evropska povelja o ljudskim pravima potvrđuje
da, ako se želi postizanje jednakosti za invalide, pravo na nediskriminaciju mora se dopuniti pravom na uživanje
beneficija od mjera koje su poduzete u cilju obezbjeđivanja njihove samostalnosti, integracije i participacije u životu
zajednice. Ovako sintetiziran pristup bio je vodeće načelo madridskog Kongresa, koji je okupio više od 600
učesnika.
Naša vizija
Naša vizija se najboqe može opisati kao
kontrast između nove vizije i stare, koju ova nastoji da zamjeni.
A. Od invalida kao predmeta sažaljenja, ka invalidima kao nosiocima prava;
B. Od invalida kao bolesnika, ka invalidima kao samostalnim građanima i potrošačima;
Od stručnjaka koji donose odluke u ime invalida, ka samostalnom donošenju odluka
i preuzimanju odgovornosti od strane samih invalida u onim pitanjima koja ih se tiču;
Od fokusiranja na pojedinačne hendikepe, ka uklanjanju barijera, revidiranju društvenih
normi, politike i kulture i promoviranju dostupnog okruženja spremnog da pomogne;
Od žigosanja ljudi kao zavisnih i nekorisnih za posao, ka naglašavanju njihovih
sposobnosti i preduzimanja mjera za podsticanje njihove aktivnosti;
Od dizajniranja ekonomskih i društvenih procesa za manjinu, ka stvaranju fleksibilnog
svijeta za većinu;
Od nepotrebne segregacije u obrazovanju, zapošljavanju i drugim sferama života,
ka integraciji invalida u redovne tokove;
Od invalidske politike kao problema koji je u nadležnosti posebnih ministarstava,
ka uključivanju invalidske politike u ukupnu odgovornost vlade.
Inkluzivno društvo za sviju
Od implementacije ove naše vizije neće
imati koristi samo invalidi, nego i društvo u cjelini. Društvo koje ne vodi računa o jednom broju svojih članova
je osiromašeno društvo. Koraci koji se preduzimaju na poboljšanju uslova za invalide dovešće do stvaranja
jednog fleksibilnog sveta za sve. Ono što se uradi u ime invalidnosti danas, imaće smisla za sve u svijetu sutra.
Mi, učesnici na Evropskom kongresu o invalidnosti u Madridu, dijelimo ovakvu viziju i apeliramo na sve nosioce beneficija
da evropsku Godinu osoba sa invaliditetom 2003. smatraju kao početak procesa koji će dovesti do toga da ova vizija
postane stvarnost. 50 miliona invalida Evrope očekuje od nas da damo impuls tom procesu, kako bismo ovo ostvarili.
Naš program za postizanje ove vizije
Sveobuhvatni antidiskriminacioni zakoni moraju se donijeti bez odlaganja, kako bi se
otklonile postojeće barijere i izbjeglo uspostavljanje novih, sa kojima mogu da se
suoče invalidi, kao što je obrazovanje, zapošljavanje i dostupnost roba i usluga, a koje invalidima onemogućavaju
postizanje njihovog punog potencijala za društvenu participaciju i samostalnost. Antidiskriminaciona klauzula, član
13 Evropskog sporazuma daje mogućnost da se ovo ostvari na nivou zajednice, doprinoseći tako stvaranju Evrope bez
barijera za osobe s invaliditetom.
Promjena stavova
Antidiskriminacioni zakoni pokazali su se uspješnim u ostvarivanju promjene stava
prema invalidima. Međutim, zakon nije dovoljan, ako nema aktivnog zalaganja cijelog
društva, uključujući aktivno učešće osoba s invaliditetom u obezbjeđivanju sopstvenih prava.
Zakoni tada ostaju samo prazne ljušture. Potrebno je javno prosvjetljivanje kako bi se poduprle zakonske mjere i povećalo
razumjevanje potreba i prava invalida u društvu i kako bismo se mogli boriti protiv predrasuda i žigosanja, koje
još i danas postoji.
Usluge koje unaprjeđuju samostalan život
Postizanje cilja ravnopravnog pristupa i participacije takođe
zahtjeva da resursi budu tako kanalisani, da povećaju sposobnost invalida za participaciju i njihovo pravo na samostalan
život. Mnogim invalidima potrebne su pomoćne usluge u njihovom svakodnevnom životu. Ove usluge moraju biti
kvalitetne, zasnovane na stvarnim potrebama invalida, i moraju biti integrirane u okviru društvene zajednice, a ne izvor
segregacije. Ovakva pomoć je u skladu sa evropskim modelom solidarnosti, modelom koji potvrđuje našu kolektivnu
odgovornost jednih za druge, a posebno za one kojima je potrebna pomoć.
Pomoć porodicama
Porodice invalida, posebno porodice djece sa invaliditetom i osoba sa složenim potrebama zavisnosti koji ne mogu sami sebe da zastupaju, igra vitalnu ulogu u njihovom obrazovanju
i društvenoj inkluziji. Imajući to u vidu, državni organi moraju poduzeti adekvatne mjere za ove porodice,
kako bi se porodicama omogućilo da organiziraju podršku i pomoć osobama sa invaliditetom na najinkluzivniji
mogući način.
Naročita pažnja prema ženama - invalidima
Na evropsku godinu osoba sa invaliditetom mora se gledati kao na mogućnost da se stanje žena invalida razmotri iz nove perspektive. Društveno isključivanje
sa kojim se suočavaju žene invalidi ne može imati kao uzrok samo njihovu invalidnost, nego se moraju razmotriti
i elementi vezani za spol. Višestruka diskriminacija sa kojom se suočavaju žene invalidi mora se savladati
kombinacijom redovnih mjera i mjera pozitivnog djelovanja, donijetih u konsultiranju sa ženama invalidima.
Uvođenje invalidnosti u redovne tokove
Invalidi treba da imaju pristup redovnim zdravstvenim, obrazovnim, profesionalnim i socijalnim
službama u svim onim mogućnostima dostupnim neinvalidima. Implementacija inkluzivnog
pristupa invalidnosti i invalidima zahtjeva promjene u trenutnoj praksi na nekoliko nivoa. U prvom redu, potrebno je obezbjediti
da službe dostupne invalidima budu usklađene u okviru i kroz razne sektore. Potrebe vezane za invalidnost svih invalidnih
grupa moraju se uzeti u obzir u procesu planiranja bilo kakvih aktivnosti, a ne kao nešto o čemu se misli naknadno,
kad se proces planiranja već završi. Potrebe invalida i njihovih porodica su raznovrsne i važno je da se reagira
na širem planu, što uzima u obzir kako celokupnu ličnost, tako i pojedinačne aspekte njenog života.
Zapošljavanje kao ključ za društvenu
inkluziju
Moraju se uložiti značajni napori za promoviranje
pristupa invalida zapošljavanju, najbolje bi bilo na otvorenom tržištu. To je jedan od značajnih načina
borbe protiv društvenog isključivanja, za promovisanje njihovog samostalnog života i dostojanstva. Ovo zahtjeva
ne samo aktivno učešće društvenih partnera, nego i državnih organa, koji i dalje moraju jačati
mjere koje su već na snazi.
Ništa o invalidima bez invalida
Godina invalida mora biti prilika da se invalidima, njihovim zastupnicima, njihovim porodicama
i njihovim udruženjima priznaju novi i širi politički ciljevi na svim nivoima
društva, kako bi se vlade podstakle na dijalog, donošenje odluka i progres u pogledu postizanja cilja jednakosti
i inkluzije. Svi koraci moraju se preduzimati u razgovoru i saradnji sa relevantnim invalidskim organizacijama. Ovakva
participacija ne treba da se ograniči samo na dobijanje informacija ili podržavanje
odluka, nego bi vlade trebalo da na svim nivoima odlučivanja uspostave ili jačaju redovne mehanizme za konsultaciju
i dijalog, omogućavajući invalidima da preko svojih invalidskih organizacija doprinesu planiranju, sprovođenju,
nadgledanju i ocjenjivanju svih koraka. Visok stepen povezanosti vlada i invalidskih organizacija osnovno je sredstvo za najbolji
napredak jednakih mogućnosti i društvene participacije invalida. Da bi se olakšao ovaj proces, treba povećati
mogućnosti invalidskih organizacija kroz dodjeljivanje većih resursa, kako bi im se omogućilo da imaju veće
kapacitete upravljanja i kampanje. Ovo podrazumjeva i odgovornost invalidskih organizacija da i dalje unaprjeđuju svoj
nivo upravljanja i zastupanja.
Prijedlozi za djelovanje
Evropska godina invalida 2003. trebalo bi da znači
unaprjeđenje invalidske politike, a to zahtjeva aktivnu podršku svih relevantnih organa u okviru širokog pristupa
partnerstvu. Stoga se svim relevantnim organima predlažu konkretne sugestije. Ove korake treba utvrditi u Godini invalida
i nastaviti i po isteku te godine. Napredak bi trebalo povremeno procjenjivati.
Vlasti Evropske unije, nacionalne vlasti zemalja Unije i ostalog dijela Evrope, državni
organi, treba da budu primjer za ostale, te time budu prvi, ali ne i jedini faktor u tom procesu. Oni treba da:
razmotre, trenutni okvir međunarodnih i nacionalnih zakonskih osnova, koje imaju
za cilj borbu protiv diskriminacione prakse u domenu obrazovanja, zapošljavanja i dostupnosti roba i usluga.
Započnu, sa istraživanjima u pogledu onih restrikcija i diskriminatorskih barijera
koje ograničavaju slobodu invalida da potpuno participiraju u društvu i preduzmu potrebne mjere da poboljšaju
ovu situaciju.
Razmotre, sistem usluga i beneficija, kako bi obezbjedili da takva politika pomaže
i podstiče invalide da postanu i/ili ostanu sastavni dio društva, ma gdje da žive.
Preduzmu, istraživača u pogledu zloupotrebe i nasilja koji se vrše nad
invalidima, sa posebnim naglaskom na onim invalidima koji žive u velikim ustanovama.
Jačaju, zakone o dostupnosti, kako bi osigurali da invalidi imaju ista prava pristupa
svim društvenim i javnim objektima kao i ostalim.
Doprinose, unaprjeđivanju ljudskih prava invalida na svjetskom nivou, tako što
će aktivno učestvovati u radu na pripremi Konvencije UN o pravima invalida.
Doprunose, poboljšanju situacije invalida u zemljama u razvoju, uključujući
društvenu inkluziju invalida kao cilj politike razvoja na nacionalnom i nivou Evropske unije.
Lokalne vlasti
Evropska godina mora najprije stvarno započeti
na lokalnom nivou, gdje su pitanja stvarno vezana za građane i gdje udruženja invalida i za invalide obavljaju većinu
posla. Moraju se uložiti svi napori na unaprjeđenju resursa i aktivnosti na lokalnom nivou. Lokalni zvaničnici
trebalo bi da budu ti koji integriraju potrebe invalida u gradskoj i politici zajednice, uključujući obrazovanje,
zapošljavanje, domaćinstvo, prijevoz, zdravstvo i socijalne službe. Imajući u vidu raznolikost grupa invalida,
uključujući, pored ostalih, i starije osobe, žene i imigrante, lokalne vlade treba da donesu lokalni nacrt
plana rada, u saradnji sa predstavnicima invalida i osnuju lokalne komitete za vođenje aktivnosti u Godini invalida.
Organizacije invalida
Organizacije invalida kao predstavnici invalida, snose glavnu odgovornost za uspjeh Godine
invalida. One moraju da se smatraju ambasadorima Godine invalida i aktivno rade sa svim relevantnim organima, predlažući konkretne mjere i utvrđujući dugoročna partnerstva, ako ova još
ne postoje.
Poslodavci
Poslodavci treba da povećaju napore da uključe,
zadrže i unaprjeđuju invalide i njihov rad, a svoje proizvode tako dizajniraju da budu dostupni invalidima. Poslodavci
treba da razmotre svoju internu politiku kako bi obezbjedili da ni jedan od ovih razloga ne onemogućava uživanje
jednakih mogućnosti. Organizacije poslodavaca mogu da doprinesu tim naporima prikupljanjem primera iz pozitivne prakse
koji već postoje.
Sindikati
Sindikati treba da povećaju svoje angažiranje
kako bi poboljšali dostupnost zadržavanja radnih mjesta za osobe s invaliditetom i da obezbjede da invalidi imaju
jednaku korist od mjera osposobljavanja i unaprjeđenja, kad pregovaraju u kompanijama ili profesionalnom sektoru. Veću
pažnju trebalo bi obratiti i na unaprjeđenje participacije i zastupanja radnika - invalida kako u njihovim strukturama
odlučivanja, tako i u onima koji postoje u kompanijama ili profesionalnom sektoru.
Mediji
Mediji treba da stvaraju i jačaju partnerstvo
sa udruženjima invalida, kako bi poboljšali predstavljanje invalida u masmedijima. U medijima bi trebalo da bude
više informacija o invalidima i priznavanju različitosti među ljudima. Kad govore o pitanjima invalidnosti,
mediji treba da izbejgavaju svaki zaštitnički ili ponižavajući pristup, nego da se fokusiraju na barijere
sa kojima se invalidi suočavaju i na pozitivan doprinos društvu koji invalidi mogu dati kad se te barijere savladaju.
Obrazovni sistem
Škole treba da preuzmu vodeću ulogu u širewu
poruke o razumjevanju i prihvatanju prava invalida i pomognu da se odagnaju strahovi, mitovi i pogrešna shvatanja, kao
i da pomognu naporima cijele zajednice da obrazovni resursi pomognu učenicima da razviju smisao za individualnost, s
obzirom na svoju invalidnost, kako u samima sebi, tako i u drugima i da prepoznaju razlike koje bi trebalo njegovati i širiti.
Neophodno je ostvariti obrazovanje za sviju, zasnovano na principima pune participacije i ravnopravnosti. Obrazovanje igra
ključnu ulogu u određivanju budućnosti za svakoga, kako sa ličnog, tako i sa društvenog i profesionalnog
stanovišta. Stoga obrazovni sistem mora da bude ključno mjesto za obezbjeđivanje ličnog razvoja i društvene
inkluzije, koja će omogućiti invalidnoj djeci i omladini da budu što samostalniji. Obrazovni sistem je prvi
korak ka inkluzivnom društvu. Škole, koledži, univerziteti, treba da, u saradnji sa predstavnicima invalidskih
organizacija, iniciraju predavanja i radionice, s ciljem povećanja svijesti o invalidima među novinarima, arhitektima,
poslodavcima, nosiocima socijalnih i zdravstvenih usluga, nosiocima brige o porodici, volonterima i članovima lokalne
vlasti.
Zajednički napori kojima svi mogu i treba da
doprinesu
Invalidi traže da budu prisutni u svim sferama života
a to zahtjeva da sve organizacije razmotre svoju praksu, kako bi obezbjedile da budu tako uređene, da invalidi mogu da
im doprinesu i imaju koristi od njih. Primjeri takvih organizacija uključuju: potrošačke, omladinske, vjerske,
kulturne, druge društvene organizacije koje čine posebne grupe građana. Potrebno je i da se angažiraju
takva mjesta, kao što su muzeji, pozorišta, bioskopi, parkovi, stadioni, kongresni centri, prodavnice i pošte.
Mi, učesnici na madridskom Kongresu, podržavamo ovu Deklaraciju i angažiraćemo
se da je široko obznanimo, tako da za nju zna sva javnost, a podsticaćemo i sve relevantne organe da se slože
sa ovom Deklaracijom prije, poslije ili tokom Godine invalida. Odobravajući ovu Deklaraciju, mi, organizacije otvoreno
izjavljujemo naše slaganje sa vizijom madridske Deklaracije i angažiraćemo se da preduzmemo korake koji će
doprinjeti procesu koji će donijeti punu ravnopravnost za sve invalide i njihove porodice. Ako Vaša organizacija
želi da podrži ovu Deklaraciju, i želi da to javno kaže, neka obavjesti Evropski Forum invalida (info@edf-feph.org),
a mi ćemo onda Vašu organizaciju uvrstiti u naročit odjeljak na internet stranici: www.edf.fepx.org.
namjenjenoj podržavanju ove Deklaracije.
|