Praćenje sluha u dječjoj dobi

Oštećenje sluha najranije se može otkriti u novorođenačkoj dobi - gornja granica je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca

U Zdravstvenoj knjižici djeteta predviđeno je praćenje sluha od rođenja djeteta do polaska u školu. Danas je u svijetu kao optimalan prihvaćen stav da se sluh provjerava u sve djece bez obzira jesu li rizična ili ne i to najbolje u rodilištu prije otpusta. U rodilištima Republike Hrvatske odnedavno se provodi Sveobuhvatni Probir Novorođenčadi na Oštećenje Sluha (SPNOS), a u Zdravstvenoj knjižici djeteta je radi toga uvedena i posebna rubrika u koju se upisuje nalaz provjere sluha u djeteta.

Provjera sluha automatiziranim ispitivanjem otoakustičke emisije danas je najčešća metoda u rodilištima. Metoda je jednostavna, brza (često traje svega 10 sekundi) i objektivna, uz visoku osjetljivost i specifičnost. Ispituje se funkcija osjetnih stanica pužnice, s obzirom da jedino zdrava pužnica daje odgovor. Ispitivanje se provodi na oba uha te se naznačuje je li otoakustička emisija prisutna (uredan nalaz) ili odsutna (nalaz je sumnjiv ili patološki te zahtijeva daljnje ispitivanje).

U rizične djece ili u drugom stupnju provjere djece pozitivne na prvom stupnju, najčešće se koristi automatsko ispitivanje slušnih odgovora moždanog debla. Ovom se metodom dobije ne samo odgovor pužnice, već i struktura moždanog debla.

Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija i svih intenziteta koje bi moglo imati utjecaj na normalni razvoj govora. Smatra se da se na 1000 djece rađa jedno do dvoje slušno oštećene djece, dok je oštećenje sluha u rizične djece oko 30-50 puta češće nego u općoj populaciji. Tome pridonosi i činjenica da je oko 70% svih oštećenja sluha uvjetovano nepovoljnim prenatalnim i perinatalnim čimbenicima.

U preventivnom smislu važno je razlikovati pojmove rano i pravodobno otkrivanje oštećenja sluha. Rano otkrivanje je ono koje je što je moguće bliže vremenu nastanka oštećenja, dok se pravodobnim otkrivanjem smatra razdoblje od časa kada je moguća intervencija do časa gornje granice optimalnog djelovanja. 
Preventivnim otkrivanjem oštećenja sluha nastoji se što prije otkriti eventualno oštećenje i u tom smislu poduzeti određena djelovanja da ne dođe do trajnog i nepovratnog oštećenja slušne funkcije djeteta. Unatoč metodama ranog otkrivanja oštećenja sluha, iskustvo je pokazalo da se čak i jača oštećenja sluha još uvijek kasno otkrivaju, i to obično u dobi od 2 godine ili kasnije. Oštećenje sluha najranije se može otkriti u novorođenačkoj dobi. Gornja granica za otkrivanje oštećenja sluha je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca.

Kasno otkrivanje oštećenja sluha ima dugotrajne posljedice i iziskuje puno veći napor stručnjaka, roditelja i samog djeteta u postizanju i dosegu rezultata odgovarajuće provedene slušne rehabilitacije u prvim mjesecima života. Stoga je potrebna aktivna uloga zdravstva u prepoznavanju oštećenja, prije negoli posljedice oštećenja postanu vidljive.

Rano otkrivanje slušnog oštećenja potrebno je radi pravodobne i odgovarajuće rehabilitacije kojom se smanjuju posljedice oštećenja sluha i poboljšava komunikacija djeteta s okolinom. Svako kašnjenje u prepoznavanju i rehabilitaciji oštećenja sluha uzrokuje ireverzibilno smanjenje ili gubitak komunikacijskog potencijala.

Osim prvog probiranja na oštećenje sluha u rodilištu, kasnije se provjera reakcije na zvuk provodi u sklopu redovitih sistematskih pregleda djeteta prema dobi.
U prva dva mjeseca života dijete se umiruje kod pojave poznatih zvukova (npr. glas roditelja), a kod jakih iznenadnih zvukova trepne, trzne se ili iznenada zaplače, što je znak da dijete dobro reagira na zvukove.

U dobi od 3-4 mjeseca dijete se utiša ili smiješi na zvuk poznatog glasa i kada osobu ne vidi, okreće oči prema glasu tj. izvoru zvuka i voli se igrati sa zvečkom i igračkama koje stvaraju zvukove.
U dobi od 6-7 mjeseci dijete reagira na glazbu i glas gukanjem, okreće glavu prema glasu, lokalizira zvuk viših frekvencija te pokazuje razumijevanje za česte riječi (npr. "ne", "papa", "laku noć", "mama" i sl.) i to bez geste.

U dobi od 12-15 mjeseci odaziva se i gestama odgovara na vlastito ime, rukom pokazuje dragu igračku kada ga se pita te imitira jednostavne riječi i zvukove.

U drugoj godini života dijete razumijeva jednostavne upute i naredbe (npr. uzmi svoju igračku i sl.). Također prepoznaje kosu, nos, oči i druge dijelove tijela kada ih imenujemo, a svoje želje izražava imenovanjem predmeta. Do kraja druge godine govori više od 20 riječi.

Od druge godine nadalje najmjerodavniji parametar pravilnog razvoja sluha je stanje govora.

Predviđeni orijentacijski pregledi sluha u okviru pedijatrijske skrbi, navedeni u Zdravstvenoj knjižici djeteta, sugeriraju na potrebu ranog otkrivanja odstupanja u slušnom razvoju, odnosno pri njihovom uočavanju upućivanje specijalisti otorinolarinologu koji će provesti potrebnu daljnju dijagnostiku i eventualnu rehabilitaciju.

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/182/

Čuje li dobro Vaše dijete?

Autor: Prim. dr. sc. Borut Marn, dr. med., spec. otorinolaringolog

objavljeno u broju 33 (12/03)

Svako oštećenje je potrebno što prije prepoznati, a upravo vi, dragi roditelji, u tome možete najviše pomoći

Ovaj tekst, inače namijenjen mladim roditeljima, uz manje izmjene sastavni je dio male knjižice razaslane u sve pedijatrijske ambulante u Hrvatskoj, sa željom da se pomogne roditeljima u ranom prepoznavanju poremećaja u razvoju slušanja i govora. To je omogućio Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, koji je među prvima prepoznao važnost ranog otkrivanja oštećenja sluha. Danas se gotovo svakom djetetu već u rodilištu provjerava sluh. Međutim, prije godinu-dvije to je bio iznimni slučaj, tako da danas sigurno postoje mala djeca u kojih postoji neprepoznato oštećenje sluha, a usporeni razvoj govora pripisuje drugim uzrocima. Molimo roditelje i sve koji skrbe o djeci da nam pomognu da im pomognemo i to u pravo vrijeme!

Pratiti razvoj slušanja i govora? Zašto?

Uredan sluh jedan je od najvažnijih preduvjeta za uredan razvoj govora, jer se govor uči jedino slušanjem. Oštećenje sluha ubraja se u najčešća prirođena oštećenja, a obično je prisutno već pri otpustu iz rodilišta. Uzroci oštećenja su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti genski čimbenici, neke bolesti u tijeku trudnoće, vrlo težak porođaj, komplikacije u tijeku i nakon porođaja i dr. Nakon višegodišnjih nastojanja uspjeli smo da se i u Hrvatskoj uvede rutinska provjera sluha prije otpusta iz rodilišta, kako bi se na vrijeme otkrilo što više djece s prirođenim trajnim oštećenjem sluha.

Nadamo se da je provjera sluha provedena i vašem djetetu i da je pretraga ponovljena ako je postojao razlog da se ponovi. Čak i ako je pri otpustu sluh vašeg djeteta bio uredan, savjetujemo vam da i dalje pratite razvoj njegova slušanja i govora. Naime, poznato je da se oštećenje sluha može pojaviti i kasnije, a u malobrojnim slučajevima nastane i u području središnjih slušnih putova koji nakon porođaja nisu bili ispitani. Takva su oštećenja češća u rizičnoj skupini, osobito u djece koja zbog stanovitih komplikacija moraju biti smještena na odjelu intenzivne skrbi. Neke su pak smetnje sluha česte u sve djece, a ne samo u one iz rizične skupine. Srećom, te su smetnje najčešće prolazne i ne ostavljaju trajne posljedice. Ipak, i o njima je važno nešto znati.

Svako oštećenje je potrebno što prije prepoznati kako bi se pravodobno poduzelo sve što je potrebno. Upravo nam vi, dragi roditelji, u tome možete najviše pomoći, jer je vama najviše stalo do vašeg djeteta i najbolje poznajete svoje dijete. Dakle, pratite razvoj slušanja i govora svoga djeteta, u čemu će vam biti od pomoći priloženi obrazac urednog razvoja slušanja i govora.
Svako je dijete jedinstveno i razvija se individualnim tempom, tako da je u tablici prikazan obrazac razvoja koji se odnosi na prosječne uzraste kada bi većina djece trebala ovladati navedenim vještinama. Neka djeca ne savladaju sve vještine dok ne dosegnu gornju granicu dobne kategorije. Ako vaše dijete nije savladalo jednu od navedenih vještina, to ne mora nužno značiti da je razvoj njegova slušanja ili govora poremećen. Ali, ako je ponašanje vašeg djeteta značajno drukčije od onoga navedenog u obrascu, potražite savjet stručnjaka. Javite se svom pedijatru i povjerite mu svoje sumnje - on će vas uputiti specijalistu otorinolaringologu i logopedu.

Prolazno slabiji sluh najčešće zbog...

Najčešći uzrok, obično privremenog, gubitka sluha koji se može pojaviti u malog djeteta jest upala srednjeg uha. Kako je to jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi, koja može imati dugotrajne posljedice po razvoj govora i opći psihofizički razvoj djeteta, željeli bismo poučiti roditelje o njezinim uzrocima, posljedicama i načinima sprječavanja.

Upala srednjeg uha jedna je od najčešćih bolesti dječje dobi: svako treće dijete do treće godine života preboli najmanje tri upale uha, odnosno većina barem jednu upalu uha u prvoj godini života. U pravilu su te upale vezane s nosnim smetnjama (prehlada, sekrecija iz nosa, otežano disanje na nos). Postoje dva oblika upale srednjeg uha koji mogu zahvatiti samo jedno ili oba uha:

• Akutna upala (otitis media acuta) - Znakovi su bol i povišena temperatura, dijete je plačljivo i nervozno, nemirno spava, a česte su i probavne smetnje. U srednjem uhu postoji tekućina, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uha.
• Sekretorna upala (otitis media secretoria) - Stanje u srednjem uhu pri kojem u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opći znakovi bolesti).

Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uha umjesto zraka zaostane tekućina. U toj tekućini se može povremeno razviti upala pa ponovno nastane akutna upala s bolovima.

Kako sekretorna upala srednjeg uha utječe na sluh? Kad umjesto zraka u srednjem uhu postoji tekućina, bubnjić i koščice u srednjem uhu ne mogu normalno vibrirati pa je zvuk koji dijete čuje manje ili više oslabljen. U tom slučaju, stupanj nagluhosti između ostalog najviše ovisi o količini i gustoći sekreta. Roditelji mogu posumnjati na smetnje sluha u manje djece jedino kad one zahvate oba uha. Ako pak zahvate samo jedno uho, često se ne prepoznaju. Kad su smetnje manje, dijete ne čuje ili čuje nejasno glasove na početku, odnosno na kraju riječi (na primjer glas "s" u riječima "sunce" i "pas") ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo. Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizira kad u srednje uho ponovno uđe zrak. U 60%-80% djece sluh se spontano normalizira unutar tri mjeseca, a u 85% djece unutar šest mjeseci. Ipak, u neke djece (a nikad se ne zna na koje se to dijete odnosi, bez obzira na statističke podatke), smetnje ne prolaze spontano nego je potrebno liječenje. Praćenje i liječenje takve djece u djelokrugu je otorinolaringologa (specijalista za uho-grlo-nos).

Kako upale srednjeg uha mogu utjecati na razvoj govora? U prve tri godine života, kad su upale uha najčešće, dijete uči razumijevati riječi i uči govoriti. To se događa prirodno i spontano u međusobnom odnosu s ljudima koji ga okružuju. Ako pak razdoblja slabijeg sluha dulje traju, ovaj se prirodni razvoj može usporiti.

Ako roditelj imalo sumnja da njegovo dijete slabije čuje ili usporeno razvija govor u usporedbi s drugom djecom, savjet je: nemojte čekati! Danas postoje pouzdane i bezbolne pretrage kojima se može utvrditi postoji li oštećenje sluha, i ako postoji, kojeg je stupnja, na kojem je mjestu i kakvi su postupci liječenja.

Kada posumnjati da dijete slabije čuje?

• sklono je upalama srednjeg uha
• ima teškoće s održavanjem pažnje
• na pitanja ne odgovara ili odgovara sa zakašnjenjem
• pogrešno ispunjava zahtjeve
• često traži da mu se ponovi već rečeno
• pojačava radio, odnosno TV
• povlači se iz društva ostale djece
• preaktivno je ili ne surađuje u zajedničkim aktivnostima

Djeca s privremeno oslabljenim sluhom mogu imati sve, samo neke ili niti jedan od navedenih znakova. Dakako, ponašanje te djece može se razlikovati ovisno o njihovoj dobi, a katkad je teško reći ponaša li se dijete tako zato što slabije čuje ili je to zbog temperamenta, odnosno nekog drugog razloga. Ako niste sigurni, obratite se svom liječniku!

Kako pokušati smanjiti učestalost upala uha?

• perite svoje i djetetove ruke uvijek nakon ispuhivanja nosa
• koristite se jednokratnim rupčićima
• povremeno, a redovito navečer, isperite nosić fiziološkom otopinom u polu-ležećem položaju pa i onda kad je dijete zdravo
• ako je ikako moguće, dojite dijete barem četiri do šest mjeseci
• pri hranjenju ili pijenju iz bočice uspravite dijete - ne ostavljajte ga s bočicom u krevetu u ležećem položaju
• dokazano je da boravak u zadimljenim prostorijama povećava učestalost upale uha
• pokušajte dijete smjestiti u manju skupinu djece - boravak djeteta u većim grupama povećava rizik od prehlade, a time i upale uha.

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/118/

PRECISCENO....!!!!!

Dajmo da čuju - otkriti na vrijeme

Autor: Prim. dr. sc. Borut Marn, dr. med., spec. otorinolaringolog

objavljeno u broju 32 (10/03)

Suvremeni sustav i preporuka u razvijenom svijetu je provjeriti sluh u sve, a ne samo rizične djece...

Važnost provjere sluha

Značajno i trajno oštećenje sluha u djece koje nastaje prije razvoja govora ima dalekosežne posljedice na cjelokupni razvoj djeteta, a osobito na razvoj govora i jezika. U oko 70-80% djece oštećenje je prisutno već pri otpustu iz rodilišta, a u 20-30% slučajeva nastane poslije, najčešće zbog nekih bolesti ili traumatskih ozljeda glave. Oštećenje sluha u pravilu se otkrije kasno, najčešće tek u dobi od dvije do tri godine jer se govor ne razvija pravilno.
Iako je oštećenje sluha u neke djece znatno češće (u rizičnoj su skupini djeca u čijim obiteljima postoji rano oštećenje sluha, bolesti u tijeku trudnoće, odnosno porođaja i/ili nakon njega), u oko polovice slušno oštećenih nema niti jednog rizičnog čimbenika. Stoga je suvremeni stav i preporuka u razvijenom svijetu: provjeriti sluh u sve, a ne samo u rizične djece. Pravodobno otkrivanje oštećenja sluha omogućuje pravodoban početak rehabilitacije, čime se sprječava značajno zaostajanje u govorno-jezičnom, društvenom, osjećajnom, spoznajnom i obrazovnom razvoju djeteta.

Hrvatska u odnosu na svijet

U brojnim svjetskim rodilištima se već godinama svoj novorođenoj djeci provjerava sluh prije otpusta iz rodilišta. Ipak, malo je država u kojima je ta provjera organizirana u svim rodilištima. Rodilište u Općoj bolnici "Sveti Duh" u Zagrebu prvo je u Hrvatskoj koje je početkom veljače 2002. godine započelo provjeru sluha u sve novorođene djece. Tijekom 14 mjeseci ispitano je preko 3000 novorođenčadi i na taj način je do sada otkriveno 12 slušno oštećene djece u najranijem razdoblju njihova života.
Zahvaljujući inicijativi stručnjaka i akciji "Dajmo da čuju", sva su rodilišta u Hrvatskoj na dar dobila aparate za prvi stupanj provjere sluha, a još osam audioloških ustanova u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku dobilo je aparate za drugi stupanj provjere sluha za djecu kojoj je to potrebno.
S obzirom na to da, prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zdravstveni djelatnici do sada nisu bili obvezani provoditi takva ispitivanja (upravo se radi na dopuni tog Zakona), nadamo se da će sadašnji dodatni trud medicinskih sestara, neonatologa i otorinolaringologa dobiti potporu i suradnju roditelja i njihovih bližnjih.

Kako se ispituje sluh?

Oštećenje sluha u najvećem se broju slučajeva nalazi u pužnici, u osjetnim stanicama u kojima se mehanička energija zvuka kemijskim procesima pretvara u bioelektričnu i dalje prenosi u središnji slušni sustav. Ispitivanje se zasniva na činjenici da zdrava pužnica na podražaj zvukom odgovara ehom koji se može zabilježiti osjetljivim mikrofonom. Taj eho se zove otoakustička emisija (OAE). Pretraga je potpuno bezbolna, brza i objektivna, a provodi je posebno izučena medicinska sestra. Dok dijete spava u zvukovod se postavlja mala sonda, nakon čega se daje niz tihih zvukova, a aparat automatski, nakon kraćeg vremena (10-60 sekundi) pokazuje rezultat. Ako je odgovor prisutan na oba uha, ispitivanje je završeno. Ako ga nema, ispitivanje se ponavlja nešto kasnije ili drugi dan. Djeca smještena na intenzivnoj njezi ispituju se tek neposredno prije otpusta iz bolnice.

Zašto OAE može biti odsutna? Ako odgovor izostane na jednom ili na oba uha, potrebno je ponoviti provjeru sluha. Najčešći razlog za ponavljanje pretrage tj. izostanaka odgovora jest mehanička zapreka u zvukovodu ili srednjem uhu, a ne trajno i nepopravljivo oštećenje sluha. Ako je moguće, provjeru valja ponoviti još jednom prije negoli se dijete otpusti kući.

Prva i druga provjera

Rezultat prve provjere sluha roditelj doznaje od pedijatra-neonatologa pri otpustu iz rodilišta i taj se podatak upisuje u otpusnom pismu djeteta. Ako je odgovor prisutan na oba uha, sluh je uredan.

Unatoč tome, preporučujemo i dalje praćenje razvoja slušanja i govora. U tome roditeljima pomaže druga knjižica koju roditelj također dobije kod otpusta. U slučaju da odgovora nema na jednom ili na oba uha (pozitivan rezultat), potreban je drugi stupanj provjere sluha.
Smetnja u zvukovodu ili srednjem uhu koji put potraje nekoliko dana pa je otoakustička emisija odsutna i pri otpustu iz rodilišta. Upravo se u toj skupini djece "skriva" i dijete u kojega postoji trajno i značajno oštećenje sluha. U prosjeku, od deset pozitivnih jedno dijete ima trajno oštećenje sluha. Stoga je naknadna provjera sluha (tj. drugi stupanj provjere) jako važna.

Drugi stupanj provjere provodi se u sve djece koja su pozitivna bilo na jedno bilo na oba uha, najbolje tijekom prvog mjeseca života. U toj dobi dijete puno spava, što je glavni preduvjet za uspješno provođenje ispitivanja. Ispitivanje se može provesti na dva načina: istom metodom kao u rodilištu ili drugom metodom kojom se ispituju bioelektrični odgovori većeg dijela slušnog puta - ne samo pužnice nego i slušnog živca i moždanog debla. Pretraga je nešto složenija, ali zato i pouzdanija i manje osjetljiva na stanje vanjskog i srednjeg uha. Kako bi se ispitivanje uspješno provelo, dijete mora biti mirno ili u snu tijekom cijelog postupka. Stoga, valja ponijeti djetetovu bočicu i dudicu ili ga podojiti neposredno prije dogovorenog termina. Ovisno o tome koliko je dijete mirno, vrijeme ispitivanja može potrajati od 10 minuta do jednog sata. Rezultat ispitivanja dobije se odmah.

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/66/

I uho treba nježnost

Autor: Vinko Borčić, dr. med., spec. otorinolaringolog

objavljeno u broju 29 (4/03)

Prilikom nestručnog pokušaja odstranjenja cerumena iz uha nastaju problemi, a osjećaj svrbeža i nagluhosti se pojačava

Vjerujem da su mnogi od nas barem jednom iskusili neugodan osjećaj nagluhosti, punoće i nelagode u uhu, šum, a ponekad i vrtoglavicu, obično poslije kupanja ili pokušaja da svrbež u uhu olakšaju uporabom tzv. vatiranih "baby štapića".

Uzrok ovoj pojavi je cerumen ili, kako se još često naziva, ušni vosak, smola. Cerumen je žutosmeđa masa koja u ušnom kanalu (zvukovodu) nastaje kao produkt rada ceruminalnih žlijezda i žlijezda znojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečistoće i ponekom dlakom iz zvukovoda. Stvaranje i spontano čišćenje cerumena iz zvukovoda prirodne su pojave. Međutim, u nekih ljudi dolazi do potpunog začepljenja zvukovoda cerumenom, bilo zbog povećanog stvaranja ili otežanog spontanog čišćenja (npr. sužen zvukovod, životna dob), a često i nepravilnog postupanja pri održavanju higijene zvukovoda. Tada nastupaju tegobe koje znaju biti vrlo neugodne, a kada se prvi put jave obično nas zaplaše zbog neugodnog osjećaja nagluhosti i punoće (pritiska) u ušima, šuma ili vrtoglavice.

Pravilno i stručno odstranjenje nakupljenog cerumena - ispiranje vodom temperature 37°C u ordinaciji specijaliste otorinolaringologa ili liječnika obiteljske medicine - obično uspješno odstranjuje ove tegobe, a "bolesnik" riješen svojih tegoba zadovoljan napušta liječničku ordinaciju. Problemi obično nastaju prilikom nestručnog pokušaja odstranjenja cerumena iz uha.

Na prvom mjestu pogrešnih postupaka je pokušaj samopomoći pamučnim "baby štapićem". Kako ovakvi pokušaji obično ne urode plodom, a osjećaj svrbeža i nagluhosti se pojačava, korisnik postaje sve agresivniji, štapić ulazi sve dublje u zvukovod pa dolazi do utiskivanja cerumena dublje u zvukovod ili do boli zbog povrede kože zvukovoda. Koža je u dubljim dijelovima zvukovoda jako tanka i stoga osjetljiva na ovakve manipulacije koje je mogu povrijediti uzrokujući bol, a uho čine osjetljivim na bakterijske i/ili mikotičke infekcije. Nisu rijetke ni povrede bubnjića štapićem, pogotovo u djece ili otkidanje dijelova štapića i zaostajanje u zvukovodu (corpora aliena - strana tijela).

Na drugom mjestu je nestručna manipulacija prilikom ispiranja zvukovoda koja može izazvati dodatne neugodnosti (vrtoglavicu i sl.).
Zato otorinolaringolozi preporučuju izbjegavanje uporabe štapića, bilo kod svrbeža (moguće mikoze!) ili kao sredstva za čišćenje uha. Ispiranje uha povjerite medicinski educiranoj osobi, svome liječniku.

Kako ne napraviti veću štetu?

Postavlja se pitanje kako ćete pomoći sebi i bliskim osobama u obitelji, a da ne uzrokujete dodatnu neugodu zbog začepljenja zvukovoda ili pak izbjegnete dugo čekanje u ordinaciji vašeg liječnika? Jedan od veoma starih i provjerenih postupaka je higijena tj. čišćenje zvukovoda uporabom gorućeg tuljca, što zbog uporabe vatre predstavlja i svojevrstan kuriozitet. Tuljac od papira ili drugog ekološkog materijala, obložen pčelinjim voskom obogaćenim propolisom, postavi se užim krajem na početak zvukovoda. Suprotni kraj tuljca se zapali, a toplina i podtlak (princip osmoze) koji pri tome nastaju razmekšat će i izvući cerumen iz zvukovoda i riješiti vas nelagode. Radi se o potpuno bezopasnom i vrlo učinkovitom postupku. Pri tome treba reći da je nužno slijediti upute proizvođača glede prozračnosti prostora te da kod ovog postupka trebaju biti nazočne dvije osobe.

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/179/