
o ljudima...
poznato je...
Ernesto Che Gevara 1928, 14. juna, rodio
se u Rosariu, Argentina, kao prvi sin Ernesta Guevare Lyncha i Celie de la Serne.
1946-1953 studira na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Buenos Airesu.
1950 radi kao mornar na brodu za prevoz nafte, putuje u Trinidad i Britansku Gvajanu.
1951 (februar - 1952 avgust) putuje sa Albertom Granadosom po latinoamerickim zemljama : posecuje Peru,
Kolumbiju i Venecuelu, odakle se vraca u Buenos Aires, avionom, preko Majamija (SAD).
1953 Zavrsava Univerzitet i stice diplomu lekara.
1953-1954 Po drugi put putuje po zemljama Latinske Amerike. Posecuje Boliviju, Peru, Ekvador, Kolumbiju,
Panamu, Kostariku i Salvador. U Gvatemali ucestvuje u odbrani Vlade predsednika Arbenza, posle cijeg pada zivi u Meksiku.
1954-1956 radi u Meksiku kao lekar u Alergijskoj sali Centralne bolnice.
1956 (januar-maj) upoznaje Fidela Kastra i pridruzuje se njegovoj revolucionarnoj grupi ; ucestvuje
u pripremama za pohod "Granme".
1956 (jun-avgust) zatvoren je u gradu Meksiku zbog pripadnistva grupi Fidela Kastra. 25.novembra polazi
na jahti "Granma" sa jos 82 pobunjenika, predvodjena Fidelom Kastrom iz luke Tuksapan. Stize na Kubu 2. decembra.
1956-1959 Ucestvuje u revolucionarnom ratu protiv Batiste na Kubi ; dva puta biva ranjavan u borbama.
1957 (27.-28. maja) Bitka kod Uvera. 5. juna je imenovan komandantom cetvrte kolone.
1958 (21. avgusta) dobija naredjenje da se prebaci u pokrajinu Las Viljas na celo Osme kolone "Siro
Redondo". 16.oktobra kolona stize u planine Eskambraj. Od 28. do 31. decembra rukovodi bitkom kod Santa Klare.
1959 (1. januar) Oslobodjenje Santa Klare. 2. januara ceova kolona ulazi u Havanu i zauzima utvrdjenje
La Kabanja. 9. februara proglasen je kubanskim drzavljaninom po rodjenju. 3. juna zeni se Aleidom March. Od 12. juna - 5.
septembra putuje u misiji kubanske vlade u Egipat, Sudan, Pakistan, Indiju, Burmu, Indoneziju, Cejlon, Japan, Maroko, Jugoslaviju
i Äą paniju. 7. oktobra postaje Rukovodilac odeljenja za industriju
INRE (Nacionalnog instituta za agrarnu reformu). 26. novembra postaje predsedik Nacionalne banke.
1960 u maju, pojavljuje se u Havani ceova knjiga "Gerlski rat". Od 22. oktobra do 9. decembra na celu
je privredne delegacije Kube koja posecuje Sovjetski Savez, cehoslovacku, DDR, NR Kinu i DNR Koreju.
1961 (23.februara) imanovan je za Ministra industrije i clana Centralnog saveta za planiranje, kojim
ce nesto kasnije istovremeno i rukovoditi. 17. aprila dolazi do invazije placenika na Plazu Hiron (Zaliv Svinja). Rukovodi
trupama u Pinar del Riu.
1962 (15.aprila) govori na Nacionalnom savetu CTC (Radnicke centrale Kube) pozivajuci na razvoj socijalistickog
udarnistva. Od 27.avgusta do 3. septembra nalazi se u Moskvi na celu vladine i partijske delegacije. Posecuje cehoslovacku.
U drugoj polovini oktobra i pocetkom novembra nalazi se na celu trupa u Pinar del Riu.
1963 (maj) imenovan je clanom Centralnog komiteta, njegovog Politbiroa i Sekretarijata. U julu, na celu
kubanske vladine delegacije prisutvuje, u Alziru, proslavi prve godisnjice nezavisnosti te republike.
1964 (16.januara) potpisuje kubansko-sovjetski protokol o tehnickoj pomoci. Od 20. marta - 13. aprila
predvodi kubansku delegaciju na Konferenciji OUN za trgovinu i razvoj u zenevi, Svajcarska. Od 15-17. aprila posecuje Francusku,
Alzir i cehoslovacku. Od 5.-19. novembra nalazi se u Sovjetskom savezu na celu kubanske delegacije na proslavi 47. godisnjice
Velike oktobarske socijalisticke revolucije. 11. novembra govori u Domu prijateljstva, na osnivackoj skupstini Drustva sovjetsko-kubanskog
prijateljstva. Od 9.-17. decembra predvodi kubansku delegaciju na Generalnoj skupstini OUN u Njujorku. U drugoj polovini decembra
posecuje Alzir.
1965 (januar-mart) Posecuje NR Kinu, Mali, Kongo (Brazavil), Gvineju, Ganu, Dahomej, Tanzaniju, Egipat
i Alzir, gde prisustvuje Privrednom seminaru afro-azijske solidarnosti. 14. marta se vraca u Havanu. 15. marta poslednji put
javno nastupa na Kubi : polaze racune sa putovanja u inostranstvo pred saradnicima Ministarstva industrije. 1. aprila pise
oprostajna pisma roditeljima, deci i Fidelu Kastru. 3. oktobra, na osnivackom sastanku Centralnog komiteta Komunistcke partije
Kube, Fidel Kastro cita ceovo oprostajno pismo.
1966 (15. februara) salje jedno pismo svojoj kcerci Ildi, cestitajuci joj rodjendan. 7. novembra stize
u gerilski logor na reci Nankauazu (Bolivija).
1967 (23. marta) pocinju vojne operacije gerilske grupe (Vojske za nacionalno oslobodjenje Bolivije)
kojima rukovodi ce ("Ramon", "Fernando"). 17. aprila u Havani je objavljena ceova poruka Trikontinentalnoj konferenciji. 20.
aprila bolivijanske vlasti hapse Debraya, Bustosa i Rotha. 29. jula je u Havani otvorena osnivacka konferencija Latinoamericke
organizacije solidarnosti. 31. avgusta gine Hoakinova grupa u kojoj je bila Tanja. 8. oktobra se odigrava bitka kod klanca
Juro. ; ranjeni ce je zarobljen. 9. oktobra "rendzeri" ubijaju cea u selu Igera. 15. oktobra Fidel Kastro potvrdjuje ceovu
pogibiju u Boliviji.
1968, u junu, u Havani se pojavljuje prvo izdanje "ceovog dnevnika iz Bolivije".
|
|
hasta la victoria siempre
|
JOSIP BROZ TITO 
Josip Broz rodjen je 1892. godine, 7. svibnja, u siromasnoj seljackoj obitelji u Hrvatskom zagorju,
tocnije u Kumrovcu, kao sedmo od petnaestoro (prezivjelo je samo sedmoro) djece Franje i Marije Broz (rodjene Javersek, iz
sela Podsrede s druge strane Sutle - danas Republika Slovenija). Brozova majka potjecala je iz nesto imucnije obitelji (s
14 djece) u kojoj je bila najstarije dijete. U brak je stupila 31. sijecnja 1881. godine sa 16 godina, a Brozovom ocu bilo
je tada 24 godine. Stjecajem okolnosti umjesto 7. svibnja kao dan Brozovog rodjenja ostat ce upisan 25. svibnja. Naime, mijenjajuci
imena na ilegalnim dokumentima upisivao je i razne datume rodjenja. U vrijeme kada je sluzio austro-ugarsku vojsku u njegove
dokumente upisan je kao datum rodjenja 25. svibnja 1892. godine pa se kasnije ovaj datum javlja i u drugim sluzbenim dokumentima.
No, 7. svibnja upisan je u Brozovu krstenicu i maticne knjige knjige opcine Tuhelj pod koju je u to doba potpadao i Kumrovec.
Postoje dva izvora o porijeklu Brozovih. Prema predanju Brozovi su dosli s bosansko-dalmatinske granice
bjezeci pred Turcima. Drugi izvor upucuje na to da Brozovi potjecu iz okolice Pazina u Istri. Prvi pisani dokument u kojem
se spominje prezime Broz u Hrvatskom Zagorju potjece iz 1554. godine. Tu je zapisano da je Ambrozij Broz bio nastanjen u selu
Volovje kao slobodnjak grofa Petra Erdidija. Pocetkom 1990.-ih u novinama se mogao naci podatak da su Brozovi porijeklom iz
ceske. Jos jedna zanimljivost: takodjer pocetkom 1990.-ih u moglo se citati u novinama kako Josip Broz ustvari nije Josip
Broz vec da je umro za vrijeme svog boravka u Rusiji te da su ga ruski komunisti podmetnuli kao svog vodju Komunisticke partije
Jugoslavije. Navodno ga nakon posjeta Kumrovcu poslije 2. svjetskog rata neki njegovi rodjaci nisu prepoznali, cak navodno
pravi Tito na jednoj ruci nije imao mali prst. Kako bilo, po zavrsetku osnovne skole u Sisku je izucio bravarski zanat (1907.-1910.).
U listopadu 1890. godine s 18 godina postao je clan Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. U vrijeme dok je radio
u Kamniku bio je i clan organizacije Sokol. Radio je u Zagrebu kao metalski radnik (1910.-1911.), potom u tvornicama u Kamniku
(Slovenija), cenkvu (bivsa cehoslovacka) i Beckom Novom Mjestu (Austrija) u periodu od 1911. do 1913. godine. U Beckom Novom
Mjestu radio je kao probni vozac u tvornici automobila Daimler. Godine 1913. odlazi na odsluzenje vojnog roka u Zagreb. Za
vrijeme odsluzenja vojnog roka pohadja docasnicki tecaj i dobiva cin vodnika. Prvi svjetski rat zatekao ga je kao vodnika
25. hrvatskog puka. Kratko vrijeme 1914. za vrijeme puta na bojisnicu zatvoren je u Petrovaradinskoj tvrdjavi zbog optuzbe
da je propagator antimilitarizma.
Na ruskoj bojisnici, u podrucju Karpata, pri jednom napadu Kozacko-cecenske konjicke divizije 4. travnja
1915. biva tesko ranjen i zarobljen. U samostanskoj bolnici kao ratni zarobljenik proveo je 13 mjeseci (u mjestu Svjazsk na
obali Volge). U svibnju 1916. ozdravio je i tada je upucen u mjesto Alatir na rijeci Sumi gdje su se prikupljali dobrovoljci
iz juznoslavenskih krajeva za rat. Broz je odbio ponovo ici u rat tvrdeci kako je Dobrovoljacki korpus orudje velikosrpske
politike, a s jos 70 vojnika odbio je prisegnuti srpskom kralju. Stoga je poslan u zarobljenicki logor u mjesto Ardatov. Odatle
je upucen u obliznje selo Kalasjevo gdje je radio u seoskom mlinu. U selu je ostao do ljeta 1916. kada je s grupom ostalih
ratnih zarobljenika prebacen na Ural u mjesto Kungur. Tu je upoznao ciljeve ruskog radnickog pokreta i radio na izgradnji
zeljeznicke pruge. Poslije Februarske revolucije 1917. bjezi iz logora u Petrograd gdje sudjeluje u srpanjskim prosvjedima
zbog cega je zatvoren u Petropavlovsku tvrdjavu i upucen u Sibir. Na putu bjezi u Omsk te se ukljucuje u Internacionalnu crvenu
gardu i Boljsevicku partiju kako bi sudjelovao u Oktobarskoj revoluciji. U Hrvatsku (Zagreb) vraca se 1920. kada postaje clan
KPJ (Komunisticke Partije Jugoslavije). Nakon zabrane KPJ otisao je u Veliko Trojstvo i zaposlio se u mlinu kao strojar. Godine
1923. postao je clan Okruznog komiteta KPJ za Bjelovar. U rujnu 1925. radi u Kraljevici u brodogradilistu, ali zbog sudjelovanja
u strajku biva otpusten. Kasnije radi u Smederevskoj Palanci sve do ozujka 1927. kada biva otpusten i vraca se u Zagreb. U
Zagrebu postaje sekretar Saveza kozarsko-preradjivackih radnika. clan MK KPJ za Zagreb postaje 1927. U medjuvremenu dva puta
je uhicen i sudjen (na 7, pa na 5 mjeseci zatvora). Za sekretara MK KPJ za Zagreb izabran je na VIII. partijskoj konferenciji
kada se suprostavlja frakcijskim borbama unutar stranke. Uhicen je u kolovozu 1928. i u rujnu iste godine izveden pred sud
i u tzv. Bombaskoj aferi osudjen je na 5 godina robije koje je izdrzavao u Lepoglavi i Mariboru.
Po izlasku s robije u ozujku 1934. radi ilegalno u Zagrebu kao clan pokrajinskog rukovodstva KPJ za
Hrvatsku. Tada uzima ilegalno ime Tito koje je zadrzao (prije toga koristio je razna ilegalna imena, npr. Valter, Stari itd.).
U srpnju 1934. kooptiran je u CK KPJ (Centralni komitet Komunisticke partije Jugoslavije) u Becu. Na IV. zemaljskoj konferenciji
1934. izabran je za clana CK, a zatim i Politbiroa. Pocetkom 1935. kao predstavnik KPJ odlazi u Moskvu na rad u Kominternu.
Sudjelovao je u radu VII. kongresa Komunisticke Internacionale 1935. kao sekretar delegacije KPJ, a bio je i predavac je na
Medjunarodnoj lenjinistickoj skoli. Krajem 1937. postao je generalni sekretar KPJ. U ustanku 1941. CK KPJ imenovao ga je zapovjednikom
Glavnog, kasnije Vrhovnog, staba NOVJ. Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine dodjeljen mu je cin marsala Jugoslavije.
Istovremeno je izabran za predsjednika Nacionalnog komiteta. U ozujku 1945. bio je predsjednik Privremene vlade DFJ. Poslije
prvih izbora u studenome 1945. godine i donosenja novog ustava u komunistickoj Jugoslaviji dobio je mandat za sastav jugoslavenske
vlade. Jedan je od tvoraca politike nesvrstanosti. Tri godine nakon zavrsetka rata - 1948. rasikuno je s realsocijalizmom.
No, taj raskid je uzrokovao utemeljenje zloglasnog zatvora na Golom otoku gdje su na odsluzenje kazne slani svi oni koji se
nisu usprotivili rezoluciji Informbiroa. Nacini kaznjavanja osudjenika na Golom otoku bili su posve necovjecni, o tome mozete
vise saznati iz knjige Slavka curuvije: Ibeovac - ja, Vlado Dapcevic. Godine 1953. izabran je za prvog predsjednika republike.
Donosenjem novog ustava 1974. godine izabran je za predsjednika SFRJ bez ogranicenja trajanja mandata, a na X. kongresu SKJ
za predsjednika SKJ bez trajanja mandata. Preminuo je 2. svibnja 1980. godine u Ljubljani, (u 88-oj godini zivota). Pokopan
je po vlastitoj zelji u Beogradu u Kuci cvijeca. Po izboru britanskog casopisa Time izabran je medju 100 ljudi koji su obiljezili
20. stoljece, a list La Panorama uvrstio ga je u popis 1000 osoba koje su stvarale 20. stoljece.
Akademik PETAR GUBERINA Officier de la Legion d' Honneur
--------------------------------------------------------------------------------
autor verbotonalnog sistema doktor lingvistickih znanosti osnivac zagrebacke fonetike utemeljitelj
Poliklinike SUVAG

--------------------------------------------------------------------------------
Rodjen je 22. svibnja 1913. u sibeniku, gdje je zavrsio klasicnu gimnaziju.
Diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu: francuski i latinski jezik (1935.)
Doktorirao na Sveucilistu Sorbonne, Paris, Francuska (1939.).
Titulu doktora znanosti postigao je obranom disertacije "Valeur logique et valeur stilistique des propositions
complexes", sto vec predstavlja temej njegovih kasnijih istrazivanja na podrucju govorne komunikacije.
Redovni profesor na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu (1951.-1983.) Na Zagrebacko sveuciliste
dolazi kao profesor francuskog jezika i predstojnik Odsjeka za romanistiku (1951.-1965.). Osniva Institut za fonetiku (1954.)
a potom i Odsjek za fonetiku (1965.), kojima rukovodi do umirovljenja (1983.).
Autor verbotonalnog sistema (VTS) - originalne znanstvene teorije na podrucju govorne komunikacije,
i elektroakustickih aparata SUVAG konstruiranih prema verbotonalnim spoznajama (1954-1955.). Njegova istrazivanja "lingvistike
govora" dovode do revolucionarnog obrata u nastavi zivih jezika (audiovizualna globalnostrukturalna metoda - AVGS), ali i
u pristupu patologiji sluha i govora (verbotonalna metoda - VTM), a profesora Guberinu uvode u red vodecih svjetskih znanstvenika
na podrucju humanistickih i biomedicinskih znanosti.
Verbotonalna se metodologija prosirila po svim kontinentima. Veliki broj ustanova diljem svijeta primjenjuju
verbotonalne principe, postupke i elektroakusticku opremu na podrucju rehabilitacije i edukacije osoba, posebno djece, ostecena
sluha i govora te u terapiji govornih poremecaja.
Temeljne postavke verbotonalnog sistema sastavni su dio dodiplomskih i poslijediplomskih studija filologije
i medicine na brojnim sveucilistima sirom svijeta, a temeljna verbotonalna nacela sastavni su dio svih suvremenih metoda nastave
stranih jezika i opcenito prihvacena polazista u konstrukciji audioloske dijagnosticke opreme te slusnih pomagala.
Bibliografija verbotonalnog sistema sadrzi vise od 1000 naslova, tiskanih na 11 jezika.
clan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti - za dopisnog clana HAZU u radnom sastavu Odjela za filologiju
izabran je 1955., a za redovnog 1963. godine.
Utemeljitelj Poliklinike (tada Centra) SUVAG osnovane od Vlade (tada I.V. Sabora) Republike Hrvatske
(1961.) Zagrebacki SUVAG, na cijem je celu u cijelom razdoblju djelovanja, kao dugogodisnji direktor te znanstveni i strucni
voditelj, postaje sredisnji svjetski centar za razvoj i primjenu verbotonalnog sistema (status potvrdjen na Osnivackoj skupstini
Medjunarodnog drustva verbotonalne metode sa sjedistem u Parizu, 1982.). Tako se u ovom Centru / Poliklinici provode nacionalni
i medjunarodni istrazivacki projekti i verbotonalna edukacija strucnjaka razlicitih zanimanja, iz Hrvatske i inozemstva. Nadalje,
strucnjaci zagrebackog SUVAG-a permanentno su prisutni u mnogim europskim i izvaneuropskim drzavama, gdje osnivaju verbotonalne
ustanove i obrazuju kadrove za primjenu verbotonalnog sistema. U organizaciji SUVAG-a odrzavaju se i medjunarodni znanstveni
skupovi, izdaje medjunarodni znanstveni casopis i drugi tiskani i video materijali za potrbe verbotonalne nastave i evaluaciju
verbotonalne teorije i prakse.
Istrazivac - glavni je voditelj i istrazivac na mnogobrojnim domacim i medjunarodnim istrazivackim i
nastavnim znanstvenim projektima. Prvi u bivsoj Jugoslavije dobiva istrazivacki projekt ("Restricted Bands of Frequencies
in Auditory Rehabilitation of Deaf") financiran od Vlade SAD (1961.), iza kojeg slijede jos 4 americka projekta (1961.-1991.).
U svojstvu eksperta i istrazivaca ukljucen je (od 1989.) u Projekt Europske Unije COST 219, gdje radi
na istrazivanjima vezanim za usavrsavanje telefonskog aparata namijenjenog osobama ostecena sluha. Kao dio tog projekta vodi
(od 1991.) istrazivanje koje se odnosi na dijagnostiku i rehabilitaciju starijih osoba i mogucnost koristenja telefona, koje
novcano podupire Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Od 1997. glavni je istrazivac na projektu "Polisenzorika
slusanja: slusno ostecenje i govorna komunikacija slusno ostecenih osoba", prihvacenom za potporu Ministarstva znanosti i
tehnologije Republike Hrvatske.
Europska komisija prihvaca (1992.) njegov projekt u sklopu Programa "TEMPUS". Projekt se odnosi na cjeloviti
program verbotonalnog obrazovanja (patologija slusanja i/ili govora, nastava stranih jezika) i organiziranje medjunarodnog
poslijediplomskog studija u Hrvatskoj. Nositelj ovog, kao i ostalih projekata, je Poliklinika SUVAG, a program ukljucuje suradnju
s Medicinskim fakultetom Sveucilista u Zagrebu i 9 sveucilista u 4 zemlje EU: Belgija, Francuska, Italija, spanjolska.(Rad
na projektu odgodjen je do prijema Republike Hrvatske u program PHARE).
Predavac - profesor francuskog jezika (1951.-1965.), a zatim fonetike i verbotonalne teorije (1965.-1983.)
na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. U vise od 60 zemalja svijeta tumaci svoju teoriju, kao ekspert ili voditelj
projekata za sirenje verbotonalnog sistema i osnivanje verbotonalnih ustanova. Ovi programi ostvaruju se na neposredan poziv
vlada ili nadleznih institucija (ministarstava, sveucilista) u razvijenim zemaljama (Zapadna Europa, SAD, Australija, Japan
i, posljeddnih godina, Ruska Federacija i Ukrajina) ili kao dio projekata za pomoc zemljama u razvoju, koje je financirala
Vlada SAD, Svjetska zdravstvena organizacija, UNESCO, UNICEF, Fond za razvoj OUN (prvenstveno u arapskim i africkim zemljama
te zemljama Latinske Amerike) te, u posljednje vrijeme, Europska Unija i drge europske nevladine organizacije (zemlje istocne
i srednje Europe). Kao gost predavac na sveucilistima u SAD-u boravio je na Ohio State University, Columbus (1964.) i University
of Trenton, New Jersey (1967.-1968.).
Pocasni konzul Republike Portugal - (od 1979.)
--------------------------------------------------------------------------------
Strucna drustva - clan je brojnih medjunarodnih strucnih drustava, primjerice:
Association internationale pour la methode verbotonale, Paris, Francuska - predsjednik
Association internationale pour la methode SGAV, Paris, Francuska - predsjednik Groupement des acousticiens
de la langue francaise, Paris, France
Societe de linguistique de Paris, Paris
International Phonetic Association, London, GB
Linguistic Circle of New York, New York USA
Hrvatsko filolosko drustvo, Zagreb
--------------------------------------------------------------------------------
Nagrade i priznanja - dvostruki nositelj Ordena "Legije casti" te vise drugih odlicja i priznanja:
Orden Danskog crvenog kriza, 1946.
Orden zasluga za narod, 1950.
Chevalier de la Legion d' Honneur, (Francuska), 1968.
Nagrada grada Zagreba, 1970.
Republicka nagrada za zivotno djelo, 1976.
Orden Republike Senegal, 1975
Orden de Benemerencia (Portugal), 1985.
La Croix d'Officier de la Legion d' Honneur, (Francuska),1989.
Red Danice Hrvatske s likom Rudjera Boskovica, Zagreb, 1998.
--------------------------------------------------------------------------------
Radovi - objavio je vise od 200 znanstvenih radova (knjige, rasprave, clanci, studije), prevodjen je
na mnoge jezike (ukljucujuci japanski i arapski).
Guberina, P: Valeur logique et valeur stylistique des propositions complexes en français
et en croate, "Gaj", Zagreb, 1939., Epoha, Zagreb, 1954., Didier Erudition/CIPA, Mons, 1993.
Guberina, P: Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga knjizevnog jezika (u suradnji s dr. K.Krstic), Matica
Hrvatska, Zagreb,1940. .
Guberina, P: Zvuk i pokret u jeziku, Matica Hrvatska, Zagreb, 1952.,
Guberina, P: Verbotonal method and its applicationto the rehabilitationof the deaf. International Congress
on Education of the deaf: 279-293, US Goverment Printing Office,Washington D.C, 1963.
Guberina, P, skaric, I, zaja, B: Case studies in the use of restricted bands of frequencies in auditory
rehabilitation of deaf, Institut za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, 1972.
Guberina P at all:Evaluation of the verbotonal system as a rehabilitation technique. Znanstv. izvj.,
USA project, 1972.-78., Centar SUVAG, Zagreb,1979.
Guberina, P, Asp, C.W: The verbo-tonal method for rehabilitating people with communication problems,
World Rehabilitation Fund, International Cxchange of Information in Rehabilitation, New York, 1981.
Guberina, P: Bases theoriques de la methode audio-visuelle structuro- globale (methode Saint CloudZagreb),
Une linguistique de la parole, u knjizi Aspects d'une politique de diffusion du francais langue etrangere depuis 1945; Materiaux
pour une histoire, Hatier, Paris,1984.
Guberina P at all: The effect of the spacioceptive stimuli on the intelligibility of speech. Znanstv.
izvj., USA project,1983.-85., Centar SUVAG, Zagreb,1985.
Philosophie, principes et developpement de la methode, La methode verbo-tonale en 1992, dans le Courrier
de Suresnes, No 58 special:13-20, Suresnes,1992.
Guberina, P: La structure dans la methodeaudio-visuelle structuro-globale (SGAV). In: Evaluation and
Language Teaching - Essays in honour of Feans Van Passel (87-97), Peter Lang Inc. European Academic Publishers, Bern, 1992.

Prof.dr. Ismet Kurtagić rođen je 05.08.1942. godine u Rožaju. Srednju školu je završio
1961. godine u Prištini. Kao nastavnik radio je u učiteljskoj školi i gimnaziji u Jajcu do septembra 1964.
godine. Oktobra 1964. godine upisao je Fakultet za defektologiju (ranije Visoka defektološka škola) na zagrebačkom
Sveučilištu na kojem je diplomirao jula 1969. godine sa vrlo dobrim uspjehom.
Po završetku studija,
a kao istaknutog studenta Evropska asocijacija za mentalno zdravlje, na prijedlog Fakulteta za defektologiju, šalje ga
na stručno usavršavanje u Englesku za oblast re/habilitacije djece i omladine sa hendikepom. Šest mjeseci kasnije
zasnovao je radni |
| odnos u Brockhall Hospital u Blackburnu, gdje je ostao do 20.04.1971. godine i radio na poslovima
defektološke dijagnostike i re/habilitacije lica sa smetnjama u razvoju.
Po povratku u zemlju radio je u Republickom
zavodu za socijalnu politiku u Skoplju, kao rukovodilac Sektora za razvoj, organizaciju i unapredenje sistema socijalne zaštite
i re/habilitacije invalidne djece i odraslih invalidnih osoba. Na tom radnom mjestu bio je sve do 31.12.1985. godine, kada
prelazi u Sarajevo u Savez SIZ-ova socijalne i dječije zaštite Bosne i Hercegovine u - Centru za razvojno - istraživački
rad u svojstvu Samostalnog stručnog saradnika za zaštitu i re/habilitaciju invalidnih lica.
Od 01.01.1993.
godine Rješenjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine imenovan je za direktora Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju
u Sarajevu.
Specijalizaciju je upisao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1993. godine. Specijalistički
ispit na temu : “Uloga porodice u otkrivanju, razvrstavanju i socijalizaciji djece i omladine ometene u razvoju”,
uspješno je položio 09.11.1994. godine. Usmeni doktorski ispit položio je 06.04.1995. godine. Doktorirao je
na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 28.09.1995. godine na temu : “Re/habilitacija i socijalna
integracija osoba s hendikepom”.
 |
U zvanje docenta na Defektološkom fakultetu u Tuzli izabran je 12.04.1996. godine (Odluka broj : 03 -
237/96 od 12.04.1996. godine), a na prijedlog Nastavno - naučnog vijeća (Odluka broj : 01 - 19 - 779/95 od 19.12.1995.
godine ). Odlukom Nastavno - naučnog vijeća Defektološkog fakulteta u Tuzli 1997. godine imenovan je za šefa
Katedre za užu naučnu oblast surdoaudiologiju. Odlukom Senata Univerziteta u Tuzli 2002 u februaru imenovan je za
| vanrednog profesora ( Odluka broj: 03-38-635-7.1/02 od 20.02. 2002.)
U toku svog radnog
vijeka intenzivno se bavio naučno - istraživačkim radom u ovoj oblasti, a naročito na polju dijagnostike
i funkcionalne re/habilitacije osoba s hendikepom. Objavio je univerzitetski udžbenik, jednu studiju i jednu monografiju
(grupni rad) i preko 40 naučnih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu. Organizator je mnogih seminara, savjetovanja,
simpozija i okruglih stolova, koji su na suvremeni način artikulirali probleme iz oblasti specijalnog odgoja i obrazovanja,
dijagnostike, re/habilitacije i socijalne integracije osoba sa smetnjama u razvoju, te uvođenje suvremenih modela u radu.
Solidno vladanje engleskim jezikom omogučilo mu je da bude permanentno izvorno informiran o stanju na ovom području
društvene prakse i dostignuća u zemlji i inozemstvu. Zahvaljujući tome, redovno prati suvremene tokove ove
veoma značajne nauke i doprinosi u mijenjanju radikalnih stavova u oblasti specijalnog školstva i re/habilitacije,
te društvenih predrasuda prema hendikepiranoj populaciji.
Za svoj stvaralački (teorijski i prakticni) rad
dobio je mnogo priznanja, povelja i zahvalnica i drugih društvenih i profesionalnih nagrada. Za izuzetan doprinos u razvoju
defektološke teorije i prakse na IV Konferenciji Saveza društava defektologa Jugoslavije dobitnik je PLAKETE.
Odlukom
Nastavno - naučnog vijeća Defektološkog fakulteta u Tuzli, udžbenik “Funkcionalna re/habilitacija
slušanja i govora” u izdanju TKP “Šahinpašic” Sarajevo, 1998. godine, uveden je kao obavezna
literatura za studente Defektološkog fakulteta.
U svom radu na Defektološkom fakultetu postigao je značajne
rezultate u obrazovanju mladih kadrova kroz primjenu savremenih metoda, tehnika i instrumenata u nastavi i vježbama,
a naročito u primjeni Verbotonalne globalne metode, koja se primjenjuje u mnogim zemljama svijeta. Kao istaknuti znastvenih
radnik na sjednici Glavnog savjeta Međunarodne Verbotonalne Udruge održane u Parizu 21.05.1999. godine izabran je
za člana Glavnog savjeta MVTU. Tako, po prvi put Bosna i Hercegovina u ovoj djelatnosti postaje članica ove Udruge
i dobiva veliko priznanje od nacionalnih članica - 80 zemalja svijeta, koje primjenjuju Verbotonalni sistem u dijagnostici
i re/habilitaciji slušanja i govora. Ovu znanstvenu metodu po prvi put u Bosni i Hercegovini uveo je dr. Ismet Kurtagić,
poštujući specifičnosti naše zemlje.
Dao je značajan doprinos u podizanju naučno-istraživackog
kadra. Bio je član komisija za odbranu doktorskih disertacija, magistarskih teza i diplomskih radova na Medicinskom i
Defektološkom fakultetu u Tuzli.
Nekoliko puta vodio je studente na Dortmundski i Rimski Univerzitet u cilju
upoznavanja sa sistemima studija, teorijom i praksom, a za njihove studente držao je predavanje iz njegove oblasti.
Izabran
je za eksperta ISESCO- a za jugoistočnu Evropu 1998. godine. Rezultat toga je da svake godine zahvaljući finansijskoj
potpori ISESCO-a, održavaju seminare i simpozije za edukaciju svih profila stručnjaka koji rade u oblasti dijagnostike,
rehabilitacije i edukacije osoba sa posebnim potrebama. Nosilac je nekoliko domaćih i međunaronih projekata iz ove
oblasti.
Citiran je u nekoliko udžbenika, stručnim i naučnim časopisima i magistarskim radovima.
Recenzirao je nekoliko udžbenika za specijalno školstvo, a na prijedlog Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu
i sport Federacije Bosne i Hercegovine.
BIBLIOGRAFIJA - DRUGI DIO
Kurtagić, I.: |
Smetnje u razvoju, Porodica i dijete, Sarajevo, 1990, br. 2. |
Kurtagić, I.: |
Univerzitetski udžbenik : Funkcionalna re/habilitacija slušanja i govora, TKP
“Šahinpašić” , Sarajevo, 1998. |
Kurtagić, I.: |
Multi - National Research of Special Education and Rehabilitation, Center High School,
Holmes, Kansas City, MO 64131, U.S.A., februar 1997. |
Kurtagić, I.: |
Rehabilitation and social integration as an integral component of health care system, educational
system and qualification of the handicapped in Bosnia & Herzegovina – theory and practice, 6 th Euoropean Congress
on Research in Rehabilitation at the Humboldt University, Berlin, May 31 to 4 June, 1998. |
Kurtagić, I.: |
Berufliche Rehabilitation in Bosnien und Herzegowina, Die neu Sonderschule, Zeitschrift
fur Theorie und Praxis der padagogischen Rehabilitation, ISSN 1437 – 8205, Humboldt Universitat, Berlin, 2000, n 1. |
Kurtagić, I.: |
Prevencija i rana rehabilitacija djece i omladine, Zbornik radova “Djeca sa posebnim
potrebama”, Institucija ombudsmana FBiH, Odjel za prava djeteta, Sarajevo, 1998. |
Kurtagić, I.: |
Rehabilitacija i socijalna integracija osoba s hendikepom, Defektologija, Defektološki
fakultet, Tuzla, 1996, br. 2. |
Kurtagić, I.: |
Društveno- ekonomska i znanstvena opravdanost reforme modela obrazovanja kadrova na
Defektološkom fakultetu u Tuzli, Defektologija, Defektološki fakultet, Tuzla,1997, br. 3. |
Kurtagić, I.: |
Rehabilitacija i socijalna integracija kao integralna komponenta sistema zdravsta, obrazovanja
i osposobljavanja hendikepiranih lica u Bosni i Hercegovini teorija i praksa, Defektologija, Defektološki fakultet,Tuzla,1998,
br. 4. |
Kurtagić, I.: |
Značaj inteligencije i audio – vizuelnih – globalno strukturalnih postupaka
u rehabilitaciji slušanja i govora, Defektologija, Defektološki fakultet, Tuzla, 2000, br. 5. |
Kurtagić, I.: |
Metode i postupci za unapređenje modela prevencije i dijagnostike djece oštećena
sluha i govora, Defektologija, Defektološki fakultet, Tuzla, 2001.br. 6. |
Kurtagić, I.: |
Uloga inteligencije u rehabilitaciji slušanja i govora, Društvo defektologa Slovenije,
Sekcija logopeda Slovenije, Nova Gorica, 1999. |
Kurtagić, I.: |
Naučna i profesionalna evaluacija termina i struke defektolog (ija) u duhu savremenih
refleksija za socijalnu integraciju djece sa posebnim potrebama, Društvo defektologa Jugoslavije, Herceg Novi, 2000. |
Kurtagić, I.: |
Metode i oblici rada na prevenciji i otklanjanju nepoželjnih oblika ponašanja
kod MRL, Švajcarsko Korczak – društvo i Zavod za zaštitu djece i omladine, Pazarić,1999. |
Kurtagić, I.: |
Specijalna pedagogija u predškolskom odgoju (mjesto i uloga), Prosvjetno – pedagoški
zavod, Sarajevo, 1999. godina. |
Kurtagić, I.: |
Edukacija i rehabilitacija lica sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini, Norveška narodna
pomoc, seminar za lokalne partnere, Neum, 2000. |
Kurtagić, I.: |
Obrazovanje defektoloških kadrova za XXI vijek, Monografija (grupa autora) 1993.-1998.,
Univerzitet u Tuzli, Defektološki fakultet u Tuzli, 1998. |
Kurtagić, I.: |
Mujkanović, E. i Kuzmanović, M. : Strukturalna i funkcionalna veza izmedu vizuelne
percepcije i govora kod slušno oštećene djece, 5th International Symposium of theVerbotonal System, SUVAG,
Zagreb, 2001. |
Kurtagić, I.: |
Neophodna potpuna i pravilna dijagnoza, Zajednica (časopis za zdravstvo, PIO , socijalnu
i djeciju zaštitu), Sarajevo, 2001.br. 566 |
Kurtagić, I.: |
Islamic educational, scientific and cultural organization – ISESCO- tri puta mi je
direktno povjerio organizaciju seminara za edukaciju stručnih kadrova za (socijalne radnike, pedagoge, psihologe,sociologe
i druge profile ) u vremenu od 1997. do 2000. godine. Na ovim seminarima bili su angažovani eminentni profesori sa Sarajevskog
Univerziteta, među kojima i profesori sa Fakulteta političkih nauka. Na ovim seminarima podnio je 6 referata,
vezano za unapredenje savremene tehnologije rada u oblasti socijalne zaštite i rehabilitacije, koristeći iskustva
naprednih zemalja u svijetu. |
Kurtagić, I.: |
Rehabilitacija pacijenata sa ugrađenim kohlearnim implantatom, Klinika za bolesti
uha, nosa i grla KCU Sarajevo – Institut za nauku i razvoj, Međunarodni tečaj: Kohlearni implantat, Sarajevo,
16.09. – 18.09.2002. godine |
Kurtagić, I.: |
Pretpostavke za procjenu slušne, govorne i psihološke evaluacije kod djece sa
ugrađenim CI uzrasta od 3 do 5 godina, II Kongres pedijatara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 12.-14. novembar 2002. godine |
Kurtagić, I.: |
Slušna, govorna i psihološka evaluacija djece sa umjetnom pužnicom uzrasta
3-5 godina, Poliklinka za rehabilitaciju slušanja i govora «SUVAG», Klinika za ORL, Zagreb,2003., UDK: «376.33» 621.37..616.28,
izvorni naučni rad, prikazan na Međunarodnom simpozijumu |
Kurtagić, I.: |
Die Rehabilitation Tauben Kinder mit Cochlear Implantat, 6 th EUROPEAN CONGRESS, HEALTH
& WELL BEING, Bad Ischl, Austria, ESMHD Congress 2003., office A-4192 Austria, naučni izvorni rad |
Kurtagić, I.: |
Hasanbegović H. : Kreativnost i emocionalno ponašanje slušno oštećenih
osoba, Defektološki fakultet Univerziteta u Tuzli – ISSN br. 15126994, 2003., naucni rad prikazan na Drugom Medunarodnom
naucnom skupu u Tuzli |
Kurtagić, I.: |
Vehabovic, H. : Frequency of speech-language disorders on Sarajevo's territory, I CONGRESSO
DELL ASSOCHAZIONE INTERNAZIONALE PER IL METODO VERBOTONALE, ROME, 2003, izvorni naucni rad |
Kurtagić, I.: |
Kuzmanović-Jurcević, M. Mujkanović, E. : Psihološka, sociološka
i administrativna razmišljanja o integraciji slušno oštećene djece u redovnu školu u Bosni i Hercegovini,
Prefektura Zelenogradskogo administrativnogo okruga g. MoskvLi Departament Obrazovniv g. Moskvbi Centr psihologo-pedagogiceskoi
reabilitaci i korrekcin, Moskva, 2003., naučno-istraživacki rad | | |
|
|
Description of Product
Azra u Ilustrovanoj enciklopediji YU rocka
Vijesti / Azra Datum: Sep 02, 2003 - 04:40 AM |
Kontroverzni autor i jedan od najvecih misticara rock scene Branimir Dzoni
Stulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna
pojava profesije. Kljucne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U
pocetku karijere cesto je nastupao sam, sa akusticnom gitarom i to pretezno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pesme
raznih zanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije nasle na ranim albumima Azre...
Prva grupa
koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Cinili su je dugokosi momci sa akusticnim gitarama i jedna pevacica. Svirali
su sve, od Dzonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve vise okrece rocku, i kroz
njega je proslo mnogo muzicara. Januara 1977. godine Dzoni je odlucio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po
pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su ceste promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine
nastupa sa Jurom Stublicem, Jurijem Novoselicem, Marinom Pelajicem i Mladenom Juricicem. Jura i Dzoni, kao dve jake autorske
licnosti, nisu mogli dugo da izdrze pod istim krovom, pa se citava ekipa odvaja od Dzonija i formira sastav Film. U to vreme
Dzoni postaje clan Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druzenja su ostali
zabalezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendic Hus, lider grupe, imao obicaj da obradjuje Dzonijeve pesme.
Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji". Vrativsi se ideji Azre, Dzoni za stalnog saradnika prihvata
bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su trazili adekvatnog basistu, tako da su se za
prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A
sta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Miksic Fuma, basista Parnog valjka, pratece vokale pevao je Mladen Juricic,
gitarista Filma, Husein Hasanefendic je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi
singl pokrece prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Dzoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi
sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Dzoni
pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridruzio
basista Miso Hrnjak. Trio koji je snimio kljucne ploce Azre bio je formiran. Dzoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog
proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namernom
publikom. Debi album snimaju u prolece 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet.
Rezultat je u producentskom smislu bio mrsav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo
pa se ta ploca smatra jednim od najjacih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Dzoni demonstrira prastave gitare, uticaj
belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuce, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadasnja scena
nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Dzoni je izbegao da snimi pesme sa jacim politickim temama, ostavljajuci ih za sledeci
album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i citava ploca je posvecena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu,
gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je vec uveliko znala sve pesme, tako da
je na koncertima grupa odlicno prolazila. Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Dzoni je krenuo sa
prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Dzoni je vec u to vreme ispoljio
svoj naglasen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebackih grupa u Domu omladine, organizovanih
u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije dosli su u Beograd i tokom tri dana
sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u. Sledeci potez bio je singl sa pesmom "Lijepe zene prolaze kroz grad" otpevanom
delimicno u slengu. Plocu je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani nasao
se instrumental "Suzy F." za koji je Dzoni imao tri verzije teksta, ali su odbacene jer je zvucalo "Kao da pjeva Aco Stojkovic
na ljetnjoj basti 1938. sa leptir masnom" (citat Dzonija). Singl je ujedno bio najava za dupli album "Suncana strana ulice".
Producirao ga je sam Dzoni sto ce kasnije redovno ciniti. Medju dvadeset cetiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda.
Plocu otvara vinjeta "041" kao uvod u price koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar
samoce", "Suncana strana ulice", Dzoni je nezan, muzicki se oslanja na akustiku i novouvedene duvacke instrumente. Suprotno
tome, politicke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom
srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton
je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upucena "imperijalizmu i hegemoniji", ma sta to znacilo.
Na ploci se prvi put nasao jedan tekst koji nije Dzonijev. Rec je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupcic za
istoimenu monodramu. Jedna od najsnaznijih pesama je "Odlazak u noc" gde je u uobicajeno kabastoj verbalnoj formi Dzoni opisao
svoju urbanu paranoju. Radeci na albumu, trojka se homogenizovala, a vecu pevacku ulogu dobili su i drugi clanovi. Miso Hrnjak
je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrska u pratecim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak
Bencic, saksofon, Franjo Vlahovic, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juricic, usna harmonika. Posle turneje
po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebackom klubu Kulusic oktobra 1981. godine odrzala sedam
koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih veceri definitivno su potvrdili status predvodnika.
Dzoni se na tim visecasovnim nastupima gotovo nije obracao publici. Povremeno je u zaru svirke sutirao pojacala i tvrdoglavo
je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta odrzanog 21. oktobra objavljen je na zivom albumu marta sledece godine. Ostvarivsi
zelju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropascene, bazirao je program na tom materijalu.
Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rodjen da budem sonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvecena lokalnim
bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoci izlaska ploce, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada
je vec izlazio na bis. Jedne veceri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe zene prolaze kroz grad"
i "Obrati paznju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izasli svi clanovi grupe Leb i sol sa Dzonijem
i zaprzili "Slow Down" Claptona. Na zivoj ploci je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec
dana uoci beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani doslo je do svadje pa je na bini Dzoni
razlupao gitaru i pojacalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje. Sledeci, dupli album "Filigranski plocnici"
izlazi vec juna iste godine. Na njemu su politicki komentari jos direktniji. "Tko to tamo pjeva" upucena je drugu Titu, "68"
propalim revolucionarima, "Pavel" romanticnim revolucionarima, "Gorki okus" politickim prognanicima, tacnije nastala je povodom
zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Djoga. Ploca sadrzi i ljubavne pesme "Volim te kad pricas",
"Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmijesenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokruzuje singl "E pa sto", posle koga grupa
krece silaznom putanjom. Vec januara 1983. godine Dzoni u Frankfurtu snima plocu "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom,
jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivsi se religioznoj sekti. Vec zreo kao autor, Dzoni grabi utabanom stazom
sto je najpreglednije u pesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Sticenik". Slicna je i sledeca ploca "Krivo
srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klincek
stoji pod oblokom". Posle te ploce, Lajner redje radi sa Dzonijem. Paralelno delujuci sa brojnim zagrebackim sastavima, Lajner,
basista Srdjan Zljebacic Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juricic (ex Film) formiraju grupu Vjestice. Posle ploce
"Krivo srastanje", Dzoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome
se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski. Sledecu plocu "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom,
Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim dosao iz Holandije.
I na ovoj ploci ima dosta obrada, pretezno starih narodnih pesama, a kao najuspesnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka
i "Zadovoljstina" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones. Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji
snimila cetvorostruki zivi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama,
dodata je i knjizica "Anonymous eprigrams" sa Dzonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored
starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretezno obrade stranih autora. Sledeci album je solisticki, dupli "Balkanska
rapsodija" i Dzoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoc Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploca
je sklopljena po slicnom principu kao i prethodne. Stulic malo peva na engleskom, malo se dotice makedonskog folklora, ali
i domace pop istorije. Tako je obradio pesmu "Trazi mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao
tehnicar isao Srdjan Saher, pa su se na ploci nasle dve pesme koje su potpisali on i Stulic. Jedna od te dve "Ti znas da putujem
s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vjestica "Bez tisine!" (Plavi pilot 1991.). Plocu "Balegari
ne vjeruju sreci" Dzoni je snimio pocetkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su cinili Jura Padjen, Tomislav Sojat
i Branko Knezevic. Sa nje se izdvaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Dzonijevom prepevu dobila
naziv "Usne vrele Visnje", kao i "Leute moj" Tome Bebica. Stulic je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i
"Meni se duso od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji. Tokom sledece
godine Stulic u Sarajevu i Holandiji snima plocu "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine.
U skrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac
moga oca" na tekst Milovana Vitezovica, "Prica o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovica, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena
i druge. Veci deo 1991. godine Stulic je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je
nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promovise svoj prevod knjige "Bozanska Ilijada", radi konacni miks nekih pesama
koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavacka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploce na diskovima. Na CD-u "Balegari
ne vjeruju sreci" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjica iz repertoara Olivera
Dragojevica i "Mokre ulice" koje je Dzoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukicem. Na snimanju te pesme, pored Stulica i Cukica,
ucestvovali su Dragan Mitric, klavijature, Marija Mihajlovic, vokal i Enes Mavric, harmonika. Tokom devedesetih i Croatia
records je veci deo ploca Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Stuliceve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski plocnici"
(Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i sest
ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Stulic je zastupljen sa dvadeset
jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljstina", snimak sa koncerta u zagrebackom
Domu sportova iz 1987. godine i "Klincek stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.).
Diskografija: singlovi: "Balkan"
/ "A sta da radim" (Suzy 1979.) "Lijepe zene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.) "Djoni,
budi dobar" / "Tesko vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni) "E pa sto" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.) "Nemir
i strast" / "Dovidjenja na vlaskom drumu" (Jugoton 1983.) albumi: "Azra" (Jugoton 1980.) "Suncana strana ulice"
(Jugoton 1981. dupli) "Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni) "Filigranski plocnici" (Jugoton 1982. dupli)
"Singl ploce 1979. - 1982." (Jugoton 1982.) "Kad fazani lete" (Jugoton 1983.) "Krivo srastanje" (Jugoton 1984.)
"Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985. kompilacija) "It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986. trostruki)
"Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.) "Zadovoljstina" (Jugoton 1988. cetvorostruki koncertni) Dzoni Stulic solo:
"Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli) "Balegari ne vjeruju sreci" (Jugoton 1990.) "Sevdah za Paulu Horvat"
(Komuna 1995. CD) "Anali" (Komuna 1995. dupli CD) "Blase" (Hi Fi Centar 1997.)
Autor: Petar Janjatovic;
Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd
|
Ovaj clanak dolazi od www.cafe.co.yu http://www.cafe.co.yu/
Adresa za ovu pricu je: http://www.cafe.co.yu/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=91 |
Azra u Ilustrovanoj enciklopediji YU rocka
Vijesti / Azra Datum: Sep 02, 2003 - 04:40 AM |
Kontroverzni autor i jedan od najvecih misticara rock scene Branimir Dzoni
Stulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna
pojava profesije. Kljucne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U
pocetku karijere cesto je nastupao sam, sa akusticnom gitarom i to pretezno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pesme
raznih zanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije nasle na ranim albumima Azre...
Prva grupa
koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Cinili su je dugokosi momci sa akusticnim gitarama i jedna pevacica. Svirali
su sve, od Dzonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve vise okrece rocku, i kroz
njega je proslo mnogo muzicara. Januara 1977. godine Dzoni je odlucio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po
pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su ceste promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine
nastupa sa Jurom Stublicem, Jurijem Novoselicem, Marinom Pelajicem i Mladenom Juricicem. Jura i Dzoni, kao dve jake autorske
licnosti, nisu mogli dugo da izdrze pod istim krovom, pa se citava ekipa odvaja od Dzonija i formira sastav Film. U to vreme
Dzoni postaje clan Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druzenja su ostali
zabalezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendic Hus, lider grupe, imao obicaj da obradjuje Dzonijeve pesme.
Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji". Vrativsi se ideji Azre, Dzoni za stalnog saradnika prihvata
bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su trazili adekvatnog basistu, tako da su se za
prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A
sta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Miksic Fuma, basista Parnog valjka, pratece vokale pevao je Mladen Juricic,
gitarista Filma, Husein Hasanefendic je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi
singl pokrece prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Dzoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi
sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Dzoni
pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridruzio
basista Miso Hrnjak. Trio koji je snimio kljucne ploce Azre bio je formiran. Dzoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog
proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namernom
publikom. Debi album snimaju u prolece 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet.
Rezultat je u producentskom smislu bio mrsav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo
pa se ta ploca smatra jednim od najjacih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Dzoni demonstrira prastave gitare, uticaj
belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuce, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadasnja scena
nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Dzoni je izbegao da snimi pesme sa jacim politickim temama, ostavljajuci ih za sledeci
album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i citava ploca je posvecena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu,
gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je vec uveliko znala sve pesme, tako da
je na koncertima grupa odlicno prolazila. Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Dzoni je krenuo sa
prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Dzoni je vec u to vreme ispoljio
svoj naglasen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebackih grupa u Domu omladine, organizovanih
u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije dosli su u Beograd i tokom tri dana
sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u. Sledeci potez bio je singl sa pesmom "Lijepe zene prolaze kroz grad" otpevanom
delimicno u slengu. Plocu je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani nasao
se instrumental "Suzy F." za koji je Dzoni imao tri verzije teksta, ali su odbacene jer je zvucalo "Kao da pjeva Aco Stojkovic
na ljetnjoj basti 1938. sa leptir masnom" (citat Dzonija). Singl je ujedno bio najava za dupli album "Suncana strana ulice".
Producirao ga je sam Dzoni sto ce kasnije redovno ciniti. Medju dvadeset cetiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda.
Plocu otvara vinjeta "041" kao uvod u price koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar
samoce", "Suncana strana ulice", Dzoni je nezan, muzicki se oslanja na akustiku i novouvedene duvacke instrumente. Suprotno
tome, politicke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom
srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton
je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upucena "imperijalizmu i hegemoniji", ma sta to znacilo.
Na ploci se prvi put nasao jedan tekst koji nije Dzonijev. Rec je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupcic za
istoimenu monodramu. Jedna od najsnaznijih pesama je "Odlazak u noc" gde je u uobicajeno kabastoj verbalnoj formi Dzoni opisao
svoju urbanu paranoju. Radeci na albumu, trojka se homogenizovala, a vecu pevacku ulogu dobili su i drugi clanovi. Miso Hrnjak
je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrska u pratecim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak
Bencic, saksofon, Franjo Vlahovic, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juricic, usna harmonika. Posle turneje
po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebackom klubu Kulusic oktobra 1981. godine odrzala sedam
koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih veceri definitivno su potvrdili status predvodnika.
Dzoni se na tim visecasovnim nastupima gotovo nije obracao publici. Povremeno je u zaru svirke sutirao pojacala i tvrdoglavo
je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta odrzanog 21. oktobra objavljen je na zivom albumu marta sledece godine. Ostvarivsi
zelju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropascene, bazirao je program na tom materijalu.
Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rodjen da budem sonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvecena lokalnim
bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoci izlaska ploce, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada
je vec izlazio na bis. Jedne veceri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe zene prolaze kroz grad"
i "Obrati paznju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izasli svi clanovi grupe Leb i sol sa Dzonijem
i zaprzili "Slow Down" Claptona. Na zivoj ploci je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec
dana uoci beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani doslo je do svadje pa je na bini Dzoni
razlupao gitaru i pojacalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje. Sledeci, dupli album "Filigranski plocnici"
izlazi vec juna iste godine. Na njemu su politicki komentari jos direktniji. "Tko to tamo pjeva" upucena je drugu Titu, "68"
propalim revolucionarima, "Pavel" romanticnim revolucionarima, "Gorki okus" politickim prognanicima, tacnije nastala je povodom
zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Djoga. Ploca sadrzi i ljubavne pesme "Volim te kad pricas",
"Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmijesenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokruzuje singl "E pa sto", posle koga grupa
krece silaznom putanjom. Vec januara 1983. godine Dzoni u Frankfurtu snima plocu "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom,
jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivsi se religioznoj sekti. Vec zreo kao autor, Dzoni grabi utabanom stazom
sto je najpreglednije u pesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Sticenik". Slicna je i sledeca ploca "Krivo
srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klincek
stoji pod oblokom". Posle te ploce, Lajner redje radi sa Dzonijem. Paralelno delujuci sa brojnim zagrebackim sastavima, Lajner,
basista Srdjan Zljebacic Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juricic (ex Film) formiraju grupu Vjestice. Posle ploce
"Krivo srastanje", Dzoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome
se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski. Sledecu plocu "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom,
Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim dosao iz Holandije.
I na ovoj ploci ima dosta obrada, pretezno starih narodnih pesama, a kao najuspesnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka
i "Zadovoljstina" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones. Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji
snimila cetvorostruki zivi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama,
dodata je i knjizica "Anonymous eprigrams" sa Dzonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored
starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretezno obrade stranih autora. Sledeci album je solisticki, dupli "Balkanska
rapsodija" i Dzoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoc Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploca
je sklopljena po slicnom principu kao i prethodne. Stulic malo peva na engleskom, malo se dotice makedonskog folklora, ali
i domace pop istorije. Tako je obradio pesmu "Trazi mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao
tehnicar isao Srdjan Saher, pa su se na ploci nasle dve pesme koje su potpisali on i Stulic. Jedna od te dve "Ti znas da putujem
s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vjestica "Bez tisine!" (Plavi pilot 1991.). Plocu "Balegari
ne vjeruju sreci" Dzoni je snimio pocetkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su cinili Jura Padjen, Tomislav Sojat
i Branko Knezevic. Sa nje se izdvaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Dzonijevom prepevu dobila
naziv "Usne vrele Visnje", kao i "Leute moj" Tome Bebica. Stulic je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i
"Meni se duso od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji. Tokom sledece
godine Stulic u Sarajevu i Holandiji snima plocu "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine.
U skrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac
moga oca" na tekst Milovana Vitezovica, "Prica o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovica, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena
i druge. Veci deo 1991. godine Stulic je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je
nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promovise svoj prevod knjige "Bozanska Ilijada", radi konacni miks nekih pesama
koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavacka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploce na diskovima. Na CD-u "Balegari
ne vjeruju sreci" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjica iz repertoara Olivera
Dragojevica i "Mokre ulice" koje je Dzoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukicem. Na snimanju te pesme, pored Stulica i Cukica,
ucestvovali su Dragan Mitric, klavijature, Marija Mihajlovic, vokal i Enes Mavric, harmonika. Tokom devedesetih i Croatia
records je veci deo ploca Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Stuliceve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski plocnici"
(Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i sest
ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Stulic je zastupljen sa dvadeset
jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljstina", snimak sa koncerta u zagrebackom
Domu sportova iz 1987. godine i "Klincek stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.).
Diskografija: singlovi: "Balkan"
/ "A sta da radim" (Suzy 1979.) "Lijepe zene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.) "Djoni,
budi dobar" / "Tesko vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni) "E pa sto" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.) "Nemir
i strast" / "Dovidjenja na vlaskom drumu" (Jugoton 1983.) albumi: "Azra" (Jugoton 1980.) "Suncana strana ulice"
(Jugoton 1981. dupli) "Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni) "Filigranski plocnici" (Jugoton 1982. dupli)
"Singl ploce 1979. - 1982." (Jugoton 1982.) "Kad fazani lete" (Jugoton 1983.) "Krivo srastanje" (Jugoton 1984.)
"Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985. kompilacija) "It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986. trostruki)
"Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.) "Zadovoljstina" (Jugoton 1988. cetvorostruki koncertni) Dzoni Stulic solo:
"Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli) "Balegari ne vjeruju sreci" (Jugoton 1990.) "Sevdah za Paulu Horvat"
(Komuna 1995. CD) "Anali" (Komuna 1995. dupli CD) "Blase" (Hi Fi Centar 1997.)
Autor: Petar Janjatovic;
Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd
|
Ovaj clanak dolazi od www.cafe.co.yu http://www.cafe.co.yu/
Adresa za ovu pricu je: http://www.cafe.co.yu/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=91 |
Azra u Ilustrovanoj enciklopediji YU rocka
Vijesti / Azra Datum: Sep 02, 2003 - 04:40 AM |
Kontroverzni autor i jedan od najvecih misticara rock scene Branimir Dzoni
Stulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna
pojava profesije. Kljucne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U
pocetku karijere cesto je nastupao sam, sa akusticnom gitarom i to pretezno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pesme
raznih zanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije nasle na ranim albumima Azre...
Prva grupa
koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Cinili su je dugokosi momci sa akusticnim gitarama i jedna pevacica. Svirali
su sve, od Dzonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve vise okrece rocku, i kroz
njega je proslo mnogo muzicara. Januara 1977. godine Dzoni je odlucio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po
pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su ceste promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine
nastupa sa Jurom Stublicem, Jurijem Novoselicem, Marinom Pelajicem i Mladenom Juricicem. Jura i Dzoni, kao dve jake autorske
licnosti, nisu mogli dugo da izdrze pod istim krovom, pa se citava ekipa odvaja od Dzonija i formira sastav Film. U to vreme
Dzoni postaje clan Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druzenja su ostali
zabalezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendic Hus, lider grupe, imao obicaj da obradjuje Dzonijeve pesme.
Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji". Vrativsi se ideji Azre, Dzoni za stalnog saradnika prihvata
bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su trazili adekvatnog basistu, tako da su se za
prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A
sta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Miksic Fuma, basista Parnog valjka, pratece vokale pevao je Mladen Juricic,
gitarista Filma, Husein Hasanefendic je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi
singl pokrece prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Dzoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi
sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Dzoni
pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridruzio
basista Miso Hrnjak. Trio koji je snimio kljucne ploce Azre bio je formiran. Dzoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog
proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namernom
publikom. Debi album snimaju u prolece 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet.
Rezultat je u producentskom smislu bio mrsav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo
pa se ta ploca smatra jednim od najjacih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Dzoni demonstrira prastave gitare, uticaj
belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuce, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadasnja scena
nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Dzoni je izbegao da snimi pesme sa jacim politickim temama, ostavljajuci ih za sledeci
album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i citava ploca je posvecena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu,
gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je vec uveliko znala sve pesme, tako da
je na koncertima grupa odlicno prolazila. Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Dzoni je krenuo sa
prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Dzoni je vec u to vreme ispoljio
svoj naglasen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebackih grupa u Domu omladine, organizovanih
u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije dosli su u Beograd i tokom tri dana
sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u. Sledeci potez bio je singl sa pesmom "Lijepe zene prolaze kroz grad" otpevanom
delimicno u slengu. Plocu je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani nasao
se instrumental "Suzy F." za koji je Dzoni imao tri verzije teksta, ali su odbacene jer je zvucalo "Kao da pjeva Aco Stojkovic
na ljetnjoj basti 1938. sa leptir masnom" (citat Dzonija). Singl je ujedno bio najava za dupli album "Suncana strana ulice".
Producirao ga je sam Dzoni sto ce kasnije redovno ciniti. Medju dvadeset cetiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda.
Plocu otvara vinjeta "041" kao uvod u price koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar
samoce", "Suncana strana ulice", Dzoni je nezan, muzicki se oslanja na akustiku i novouvedene duvacke instrumente. Suprotno
tome, politicke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom
srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton
je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upucena "imperijalizmu i hegemoniji", ma sta to znacilo.
Na ploci se prvi put nasao jedan tekst koji nije Dzonijev. Rec je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupcic za
istoimenu monodramu. Jedna od najsnaznijih pesama je "Odlazak u noc" gde je u uobicajeno kabastoj verbalnoj formi Dzoni opisao
svoju urbanu paranoju. Radeci na albumu, trojka se homogenizovala, a vecu pevacku ulogu dobili su i drugi clanovi. Miso Hrnjak
je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrska u pratecim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak
Bencic, saksofon, Franjo Vlahovic, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juricic, usna harmonika. Posle turneje
po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebackom klubu Kulusic oktobra 1981. godine odrzala sedam
koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih veceri definitivno su potvrdili status predvodnika.
Dzoni se na tim visecasovnim nastupima gotovo nije obracao publici. Povremeno je u zaru svirke sutirao pojacala i tvrdoglavo
je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta odrzanog 21. oktobra objavljen je na zivom albumu marta sledece godine. Ostvarivsi
zelju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropascene, bazirao je program na tom materijalu.
Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rodjen da budem sonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvecena lokalnim
bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoci izlaska ploce, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada
je vec izlazio na bis. Jedne veceri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe zene prolaze kroz grad"
i "Obrati paznju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izasli svi clanovi grupe Leb i sol sa Dzonijem
i zaprzili "Slow Down" Claptona. Na zivoj ploci je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec
dana uoci beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani doslo je do svadje pa je na bini Dzoni
razlupao gitaru i pojacalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje. Sledeci, dupli album "Filigranski plocnici"
izlazi vec juna iste godine. Na njemu su politicki komentari jos direktniji. "Tko to tamo pjeva" upucena je drugu Titu, "68"
propalim revolucionarima, "Pavel" romanticnim revolucionarima, "Gorki okus" politickim prognanicima, tacnije nastala je povodom
zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Djoga. Ploca sadrzi i ljubavne pesme "Volim te kad pricas",
"Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmijesenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokruzuje singl "E pa sto", posle koga grupa
krece silaznom putanjom. Vec januara 1983. godine Dzoni u Frankfurtu snima plocu "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom,
jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivsi se religioznoj sekti. Vec zreo kao autor, Dzoni grabi utabanom stazom
sto je najpreglednije u pesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Sticenik". Slicna je i sledeca ploca "Krivo
srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klincek
stoji pod oblokom". Posle te ploce, Lajner redje radi sa Dzonijem. Paralelno delujuci sa brojnim zagrebackim sastavima, Lajner,
basista Srdjan Zljebacic Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juricic (ex Film) formiraju grupu Vjestice. Posle ploce
"Krivo srastanje", Dzoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome
se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski. Sledecu plocu "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom,
Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim dosao iz Holandije.
I na ovoj ploci ima dosta obrada, pretezno starih narodnih pesama, a kao najuspesnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka
i "Zadovoljstina" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones. Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji
snimila cetvorostruki zivi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama,
dodata je i knjizica "Anonymous eprigrams" sa Dzonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored
starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretezno obrade stranih autora. Sledeci album je solisticki, dupli "Balkanska
rapsodija" i Dzoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoc Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploca
je sklopljena po slicnom principu kao i prethodne. Stulic malo peva na engleskom, malo se dotice makedonskog folklora, ali
i domace pop istorije. Tako je obradio pesmu "Trazi mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao
tehnicar isao Srdjan Saher, pa su se na ploci nasle dve pesme koje su potpisali on i Stulic. Jedna od te dve "Ti znas da putujem
s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vjestica "Bez tisine!" (Plavi pilot 1991.). Plocu "Balegari
ne vjeruju sreci" Dzoni je snimio pocetkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su cinili Jura Padjen, Tomislav Sojat
i Branko Knezevic. Sa nje se izdvaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Dzonijevom prepevu dobila
naziv "Usne vrele Visnje", kao i "Leute moj" Tome Bebica. Stulic je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i
"Meni se duso od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji. Tokom sledece
godine Stulic u Sarajevu i Holandiji snima plocu "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine.
U skrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac
moga oca" na tekst Milovana Vitezovica, "Prica o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovica, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena
i druge. Veci deo 1991. godine Stulic je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je
nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promovise svoj prevod knjige "Bozanska Ilijada", radi konacni miks nekih pesama
koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavacka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploce na diskovima. Na CD-u "Balegari
ne vjeruju sreci" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjica iz repertoara Olivera
Dragojevica i "Mokre ulice" koje je Dzoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukicem. Na snimanju te pesme, pored Stulica i Cukica,
ucestvovali su Dragan Mitric, klavijature, Marija Mihajlovic, vokal i Enes Mavric, harmonika. Tokom devedesetih i Croatia
records je veci deo ploca Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Stuliceve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski plocnici"
(Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i sest
ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Stulic je zastupljen sa dvadeset
jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljstina", snimak sa koncerta u zagrebackom
Domu sportova iz 1987. godine i "Klincek stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.).
Diskografija: singlovi: "Balkan"
/ "A sta da radim" (Suzy 1979.) "Lijepe zene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.) "Djoni,
budi dobar" / "Tesko vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni) "E pa sto" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.) "Nemir
i strast" / "Dovidjenja na vlaskom drumu" (Jugoton 1983.) albumi: "Azra" (Jugoton 1980.) "Suncana strana ulice"
(Jugoton 1981. dupli) "Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni) "Filigranski plocnici" (Jugoton 1982. dupli)
"Singl ploce 1979. - 1982." (Jugoton 1982.) "Kad fazani lete" (Jugoton 1983.) "Krivo srastanje" (Jugoton 1984.)
"Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985. kompilacija) "It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986. trostruki)
"Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.) "Zadovoljstina" (Jugoton 1988. cetvorostruki koncertni) Dzoni Stulic solo:
"Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli) "Balegari ne vjeruju sreci" (Jugoton 1990.) "Sevdah za Paulu Horvat"
(Komuna 1995. CD) "Anali" (Komuna 1995. dupli CD) "Blase" (Hi Fi Centar 1997.)
Autor: Petar Janjatovic;
Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd
|
Ovaj clanak dolazi od www.cafe.co.yu http://www.cafe.co.yu/
Adresa za ovu pricu je: http://www.cafe.co.yu/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=91 |
Azra u Ilustrovanoj enciklopediji YU rocka
Vijesti / Azra Datum: Sep 02, 2003 - 04:40 AM |
Kontroverzni autor i jedan od najvecih misticara rock scene Branimir Dzoni
Stulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna
pojava profesije. Kljucne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U
pocetku karijere cesto je nastupao sam, sa akusticnom gitarom i to pretezno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pesme
raznih zanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije nasle na ranim albumima Azre...
Prva grupa
koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Cinili su je dugokosi momci sa akusticnim gitarama i jedna pevacica. Svirali
su sve, od Dzonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve vise okrece rocku, i kroz
njega je proslo mnogo muzicara. Januara 1977. godine Dzoni je odlucio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po
pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su ceste promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine
nastupa sa Jurom Stublicem, Jurijem Novoselicem, Marinom Pelajicem i Mladenom Juricicem. Jura i Dzoni, kao dve jake autorske
licnosti, nisu mogli dugo da izdrze pod istim krovom, pa se citava ekipa odvaja od Dzonija i formira sastav Film. U to vreme
Dzoni postaje clan Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druzenja su ostali
zabalezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendic Hus, lider grupe, imao obicaj da obradjuje Dzonijeve pesme.
Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji". Vrativsi se ideji Azre, Dzoni za stalnog saradnika prihvata
bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su trazili adekvatnog basistu, tako da su se za
prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A
sta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Miksic Fuma, basista Parnog valjka, pratece vokale pevao je Mladen Juricic,
gitarista Filma, Husein Hasanefendic je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi
singl pokrece prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Dzoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi
sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Dzoni
pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridruzio
basista Miso Hrnjak. Trio koji je snimio kljucne ploce Azre bio je formiran. Dzoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog
proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namernom
publikom. Debi album snimaju u prolece 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet.
Rezultat je u producentskom smislu bio mrsav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo
pa se ta ploca smatra jednim od najjacih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Dzoni demonstrira prastave gitare, uticaj
belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuce, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadasnja scena
nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Dzoni je izbegao da snimi pesme sa jacim politickim temama, ostavljajuci ih za sledeci
album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i citava ploca je posvecena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu,
gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je vec uveliko znala sve pesme, tako da
je na koncertima grupa odlicno prolazila. Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Dzoni je krenuo sa
prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Dzoni je vec u to vreme ispoljio
svoj naglasen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebackih grupa u Domu omladine, organizovanih
u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije dosli su u Beograd i tokom tri dana
sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u. Sledeci potez bio je singl sa pesmom "Lijepe zene prolaze kroz grad" otpevanom
delimicno u slengu. Plocu je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani nasao
se instrumental "Suzy F." za koji je Dzoni imao tri verzije teksta, ali su odbacene jer je zvucalo "Kao da pjeva Aco Stojkovic
na ljetnjoj basti 1938. sa leptir masnom" (citat Dzonija). Singl je ujedno bio najava za dupli album "Suncana strana ulice".
Producirao ga je sam Dzoni sto ce kasnije redovno ciniti. Medju dvadeset cetiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda.
Plocu otvara vinjeta "041" kao uvod u price koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar
samoce", "Suncana strana ulice", Dzoni je nezan, muzicki se oslanja na akustiku i novouvedene duvacke instrumente. Suprotno
tome, politicke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom
srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton
je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upucena "imperijalizmu i hegemoniji", ma sta to znacilo.
Na ploci se prvi put nasao jedan tekst koji nije Dzonijev. Rec je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupcic za
istoimenu monodramu. Jedna od najsnaznijih pesama je "Odlazak u noc" gde je u uobicajeno kabastoj verbalnoj formi Dzoni opisao
svoju urbanu paranoju. Radeci na albumu, trojka se homogenizovala, a vecu pevacku ulogu dobili su i drugi clanovi. Miso Hrnjak
je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrska u pratecim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak
Bencic, saksofon, Franjo Vlahovic, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juricic, usna harmonika. Posle turneje
po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebackom klubu Kulusic oktobra 1981. godine odrzala sedam
koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih veceri definitivno su potvrdili status predvodnika.
Dzoni se na tim visecasovnim nastupima gotovo nije obracao publici. Povremeno je u zaru svirke sutirao pojacala i tvrdoglavo
je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta odrzanog 21. oktobra objavljen je na zivom albumu marta sledece godine. Ostvarivsi
zelju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropascene, bazirao je program na tom materijalu.
Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rodjen da budem sonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvecena lokalnim
bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoci izlaska ploce, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada
je vec izlazio na bis. Jedne veceri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe zene prolaze kroz grad"
i "Obrati paznju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izasli svi clanovi grupe Leb i sol sa Dzonijem
i zaprzili "Slow Down" Claptona. Na zivoj ploci je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec
dana uoci beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani doslo je do svadje pa je na bini Dzoni
razlupao gitaru i pojacalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje. Sledeci, dupli album "Filigranski plocnici"
izlazi vec juna iste godine. Na njemu su politicki komentari jos direktniji. "Tko to tamo pjeva" upucena je drugu Titu, "68"
propalim revolucionarima, "Pavel" romanticnim revolucionarima, "Gorki okus" politickim prognanicima, tacnije nastala je povodom
zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Djoga. Ploca sadrzi i ljubavne pesme "Volim te kad pricas",
"Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmijesenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokruzuje singl "E pa sto", posle koga grupa
krece silaznom putanjom. Vec januara 1983. godine Dzoni u Frankfurtu snima plocu "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom,
jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivsi se religioznoj sekti. Vec zreo kao autor, Dzoni grabi utabanom stazom
sto je najpreglednije u pesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Sticenik". Slicna je i sledeca ploca "Krivo
srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klincek
stoji pod oblokom". Posle te ploce, Lajner redje radi sa Dzonijem. Paralelno delujuci sa brojnim zagrebackim sastavima, Lajner,
basista Srdjan Zljebacic Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juricic (ex Film) formiraju grupu Vjestice. Posle ploce
"Krivo srastanje", Dzoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome
se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski. Sledecu plocu "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom,
Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim dosao iz Holandije.
I na ovoj ploci ima dosta obrada, pretezno starih narodnih pesama, a kao najuspesnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka
i "Zadovoljstina" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones. Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji
snimila cetvorostruki zivi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama,
dodata je i knjizica "Anonymous eprigrams" sa Dzonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored
starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretezno obrade stranih autora. Sledeci album je solisticki, dupli "Balkanska
rapsodija" i Dzoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoc Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploca
je sklopljena po slicnom principu kao i prethodne. Stulic malo peva na engleskom, malo se dotice makedonskog folklora, ali
i domace pop istorije. Tako je obradio pesmu "Trazi mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao
tehnicar isao Srdjan Saher, pa su se na ploci nasle dve pesme koje su potpisali on i Stulic. Jedna od te dve "Ti znas da putujem
s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vjestica "Bez tisine!" (Plavi pilot 1991.). Plocu "Balegari
ne vjeruju sreci" Dzoni je snimio pocetkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su cinili Jura Padjen, Tomislav Sojat
i Branko Knezevic. Sa nje se izdvaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Dzonijevom prepevu dobila
naziv "Usne vrele Visnje", kao i "Leute moj" Tome Bebica. Stulic je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i
"Meni se duso od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji. Tokom sledece
godine Stulic u Sarajevu i Holandiji snima plocu "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine.
U skrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac
moga oca" na tekst Milovana Vitezovica, "Prica o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovica, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena
i druge. Veci deo 1991. godine Stulic je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je
nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promovise svoj prevod knjige "Bozanska Ilijada", radi konacni miks nekih pesama
koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavacka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploce na diskovima. Na CD-u "Balegari
ne vjeruju sreci" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjica iz repertoara Olivera
Dragojevica i "Mokre ulice" koje je Dzoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukicem. Na snimanju te pesme, pored Stulica i Cukica,
ucestvovali su Dragan Mitric, klavijature, Marija Mihajlovic, vokal i Enes Mavric, harmonika. Tokom devedesetih i Croatia
records je veci deo ploca Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Stuliceve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski plocnici"
(Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i sest
ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Stulic je zastupljen sa dvadeset
jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljstina", snimak sa koncerta u zagrebackom
Domu sportova iz 1987. godine i "Klincek stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.).
Diskografija: singlovi: "Balkan"
/ "A sta da radim" (Suzy 1979.) "Lijepe zene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.) "Djoni,
budi dobar" / "Tesko vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni) "E pa sto" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.) "Nemir
i strast" / "Dovidjenja na vlaskom drumu" (Jugoton 1983.) albumi: "Azra" (Jugoton 1980.) "Suncana strana ulice"
(Jugoton 1981. dupli) "Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni) "Filigranski plocnici" (Jugoton 1982. dupli)
"Singl ploce 1979. - 1982." (Jugoton 1982.) "Kad fazani lete" (Jugoton 1983.) "Krivo srastanje" (Jugoton 1984.)
"Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985. kompilacija) "It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986. trostruki)
"Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.) "Zadovoljstina" (Jugoton 1988. cetvorostruki koncertni) Dzoni Stulic solo:
"Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli) "Balegari ne vjeruju sreci" (Jugoton 1990.) "Sevdah za Paulu Horvat"
(Komuna 1995. CD) "Anali" (Komuna 1995. dupli CD) "Blase" (Hi Fi Centar 1997.)
Autor: Petar Janjatovic;
Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd
|
Ovaj clanak dolazi od www.cafe.co.yu http://www.cafe.co.yu/
Adresa za ovu pricu je: http://www.cafe.co.yu/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=91
| |
|