Ernesto Che Gevara  
 
 
1928, 14. juna, rodio se u Rosariu, Argentina, kao prvi sin Ernesta Guevare Lyncha i Celie de la Serne.

1946-1953 studira na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Buenos Airesu.

1950 radi kao mornar na brodu za prevoz nafte, putuje u Trinidad i Britansku Gvajanu.

1951 (februar - 1952 avgust) putuje sa Albertom Granadosom po latinoamerickim zemljama : posecuje Peru, Kolumbiju i Venecuelu, odakle se vraca u Buenos Aires, avionom, preko Majamija (SAD).

1953 Zavrsava Univerzitet i stice diplomu lekara.

1953-1954 Po drugi put putuje po zemljama Latinske Amerike. Posecuje Boliviju, Peru, Ekvador, Kolumbiju, Panamu, Kostariku i Salvador. U Gvatemali ucestvuje u odbrani Vlade predsednika Arbenza, posle cijeg pada zivi u Meksiku.

1954-1956 radi u Meksiku kao lekar u Alergijskoj sali Centralne bolnice.

1956 (januar-maj) upoznaje Fidela Kastra i pridruzuje se njegovoj revolucionarnoj grupi ; ucestvuje u pripremama za pohod "Granme".

1956 (jun-avgust) zatvoren je u gradu Meksiku zbog pripadnistva grupi Fidela Kastra. 25.novembra polazi na jahti "Granma" sa jos 82 pobunjenika, predvodjena Fidelom Kastrom iz luke Tuksapan. Stize na Kubu 2. decembra.

1956-1959 Ucestvuje u revolucionarnom ratu protiv Batiste na Kubi ; dva puta biva ranjavan u borbama.

1957 (27.-28. maja) Bitka kod Uvera. 5. juna je imenovan komandantom cetvrte kolone.

1958 (21. avgusta) dobija naredjenje da se prebaci u pokrajinu Las Viljas na celo Osme kolone "Siro Redondo".
16.oktobra kolona stize u planine Eskambraj. Od 28. do 31. decembra rukovodi bitkom kod Santa Klare.

1959 (1. januar) Oslobodjenje Santa Klare. 2. januara ceova kolona ulazi u Havanu i zauzima utvrdjenje La Kabanja. 9. februara proglasen je kubanskim drzavljaninom po rodjenju. 3. juna zeni se Aleidom March. Od 12. juna - 5. septembra putuje u misiji kubanske vlade u Egipat, Sudan, Pakistan, Indiju, Burmu, Indoneziju, Cejlon, Japan, Maroko, Jugoslaviju i Äą paniju. 7. oktobra postaje Rukovodilac odeljenja za industriju INRE (Nacionalnog instituta za agrarnu reformu). 26. novembra postaje predsedik Nacionalne banke.

1960 u maju, pojavljuje se u Havani ceova knjiga "Gerlski rat". Od 22. oktobra do 9. decembra na celu je privredne delegacije Kube koja posecuje Sovjetski Savez, cehoslovacku, DDR, NR Kinu i DNR Koreju.

1961 (23.februara) imanovan je za Ministra industrije i clana Centralnog saveta za planiranje, kojim ce nesto kasnije istovremeno i rukovoditi. 17. aprila dolazi do invazije placenika na Plazu Hiron (Zaliv Svinja). Rukovodi trupama u Pinar del Riu.

1962 (15.aprila) govori na Nacionalnom savetu CTC (Radnicke centrale Kube) pozivajuci na razvoj socijalistickog udarnistva. Od 27.avgusta do 3. septembra nalazi se u Moskvi na celu vladine i partijske delegacije. Posecuje cehoslovacku. U drugoj polovini oktobra i pocetkom novembra nalazi se na celu trupa u Pinar del Riu.

1963 (maj) imenovan je clanom Centralnog komiteta, njegovog Politbiroa i Sekretarijata. U julu, na celu kubanske vladine delegacije prisutvuje, u Alziru, proslavi prve godisnjice nezavisnosti te republike.

1964 (16.januara) potpisuje kubansko-sovjetski protokol o tehnickoj pomoci. Od 20. marta - 13. aprila predvodi kubansku delegaciju na Konferenciji OUN za trgovinu i razvoj u zenevi, Svajcarska. Od 15-17. aprila posecuje Francusku, Alzir i cehoslovacku. Od 5.-19. novembra nalazi se u Sovjetskom savezu na celu kubanske delegacije na proslavi 47. godisnjice Velike oktobarske socijalisticke revolucije. 11. novembra govori u Domu prijateljstva, na osnivackoj skupstini Drustva sovjetsko-kubanskog prijateljstva. Od 9.-17. decembra predvodi kubansku delegaciju na Generalnoj skupstini OUN u Njujorku. U drugoj polovini decembra posecuje Alzir.

1965 (januar-mart) Posecuje NR Kinu, Mali, Kongo (Brazavil), Gvineju, Ganu, Dahomej, Tanzaniju, Egipat i Alzir, gde prisustvuje Privrednom seminaru afro-azijske solidarnosti. 14. marta se vraca u Havanu. 15. marta poslednji put javno nastupa na Kubi : polaze racune sa putovanja u inostranstvo pred saradnicima Ministarstva industrije. 1. aprila pise oprostajna pisma roditeljima, deci i Fidelu Kastru. 3. oktobra, na osnivackom sastanku Centralnog komiteta Komunistcke partije Kube, Fidel Kastro cita ceovo oprostajno pismo.

1966 (15. februara) salje jedno pismo svojoj kcerci Ildi, cestitajuci joj rodjendan. 7. novembra stize u gerilski logor na reci Nankauazu (Bolivija).

1967 (23. marta) pocinju vojne operacije gerilske grupe (Vojske za nacionalno oslobodjenje Bolivije) kojima rukovodi ce ("Ramon", "Fernando"). 17. aprila u Havani je objavljena ceova poruka Trikontinentalnoj konferenciji. 20. aprila bolivijanske vlasti hapse Debraya, Bustosa i Rotha. 29. jula je u Havani otvorena osnivacka konferencija Latinoamericke organizacije solidarnosti. 31. avgusta gine Hoakinova grupa u kojoj je bila Tanja. 8. oktobra se odigrava bitka kod klanca Juro. ; ranjeni ce je zarobljen. 9. oktobra "rendzeri" ubijaju cea u selu Igera. 15. oktobra Fidel Kastro potvrdjuje ceovu pogibiju u Boliviji.

1968, u junu, u Havani se pojavljuje prvo izdanje "ceovog dnevnika iz Bolivije".
 
 

Josip Broz rodjen je 1892. godine, 7. svibnja, u siromasnoj seljackoj obitelji u Hrvatskom zagorju, tocnije u Kumrovcu, kao sedmo od petnaestoro (prezivjelo je samo sedmoro) djece Franje i Marije Broz (rodjene Javersek, iz sela Podsrede s druge strane Sutle - danas Republika Slovenija). Brozova majka potjecala je iz nesto imucnije obitelji (s 14 djece) u kojoj je bila najstarije dijete. U brak je stupila 31. sijecnja 1881. godine sa 16 godina, a Brozovom ocu bilo je tada 24 godine. Stjecajem okolnosti umjesto 7. svibnja kao dan Brozovog rodjenja ostat ce upisan 25. svibnja. Naime, mijenjajuci imena na ilegalnim dokumentima upisivao je i razne datume rodjenja. U vrijeme kada je sluzio austro-ugarsku vojsku u njegove dokumente upisan je kao datum rodjenja 25. svibnja 1892. godine pa se kasnije ovaj datum javlja i u drugim sluzbenim dokumentima. No, 7. svibnja upisan je u Brozovu krstenicu i maticne knjige knjige opcine Tuhelj pod koju je u to doba potpadao i Kumrovec.

Postoje dva izvora o porijeklu Brozovih. Prema predanju Brozovi su dosli s bosansko-dalmatinske granice bjezeci pred Turcima. Drugi izvor upucuje na to da Brozovi potjecu iz okolice Pazina u Istri. Prvi pisani dokument u kojem se spominje prezime Broz u Hrvatskom Zagorju potjece iz 1554. godine. Tu je zapisano da je Ambrozij Broz bio nastanjen u selu Volovje kao slobodnjak grofa Petra Erdidija. Pocetkom 1990.-ih u novinama se mogao naci podatak da su Brozovi porijeklom iz ceske. Jos jedna zanimljivost: takodjer pocetkom 1990.-ih u moglo se citati u novinama kako Josip Broz ustvari nije Josip Broz vec da je umro za vrijeme svog boravka u Rusiji te da su ga ruski komunisti podmetnuli kao svog vodju Komunisticke partije Jugoslavije. Navodno ga nakon posjeta Kumrovcu poslije 2. svjetskog rata neki njegovi rodjaci nisu prepoznali, cak navodno pravi Tito na jednoj ruci nije imao mali prst. Kako bilo, po zavrsetku osnovne skole u Sisku je izucio bravarski zanat (1907.-1910.). U listopadu 1890. godine s 18 godina postao je clan Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. U vrijeme dok je radio u Kamniku bio je i clan organizacije Sokol. Radio je u Zagrebu kao metalski radnik (1910.-1911.), potom u tvornicama u Kamniku (Slovenija), cenkvu (bivsa cehoslovacka) i Beckom Novom Mjestu (Austrija) u periodu od 1911. do 1913. godine. U Beckom Novom Mjestu radio je kao probni vozac u tvornici automobila Daimler. Godine 1913. odlazi na odsluzenje vojnog roka u Zagreb. Za vrijeme odsluzenja vojnog roka pohadja docasnicki tecaj i dobiva cin vodnika. Prvi svjetski rat zatekao ga je kao vodnika 25. hrvatskog puka. Kratko vrijeme 1914. za vrijeme puta na bojisnicu zatvoren je u Petrovaradinskoj tvrdjavi zbog optuzbe da je propagator antimilitarizma.

Na ruskoj bojisnici, u podrucju Karpata, pri jednom napadu Kozacko-cecenske konjicke divizije 4. travnja 1915. biva tesko ranjen i zarobljen. U samostanskoj bolnici kao ratni zarobljenik proveo je 13 mjeseci (u mjestu Svjazsk na obali Volge). U svibnju 1916. ozdravio je i tada je upucen u mjesto Alatir na rijeci Sumi gdje su se prikupljali dobrovoljci iz juznoslavenskih krajeva za rat. Broz je odbio ponovo ici u rat tvrdeci kako je Dobrovoljacki korpus orudje velikosrpske politike, a s jos 70 vojnika odbio je prisegnuti srpskom kralju. Stoga je poslan u zarobljenicki logor u mjesto Ardatov. Odatle je upucen u obliznje selo Kalasjevo gdje je radio u seoskom mlinu. U selu je ostao do ljeta 1916. kada je s grupom ostalih ratnih zarobljenika prebacen na Ural u mjesto Kungur. Tu je upoznao ciljeve ruskog radnickog pokreta i radio na izgradnji zeljeznicke pruge. Poslije Februarske revolucije 1917. bjezi iz logora u Petrograd gdje sudjeluje u srpanjskim prosvjedima zbog cega je zatvoren u Petropavlovsku tvrdjavu i upucen u Sibir. Na putu bjezi u Omsk te se ukljucuje u Internacionalnu crvenu gardu i Boljsevicku partiju kako bi sudjelovao u Oktobarskoj revoluciji. U Hrvatsku (Zagreb) vraca se 1920. kada postaje clan KPJ (Komunisticke Partije Jugoslavije). Nakon zabrane KPJ otisao je u Veliko Trojstvo i zaposlio se u mlinu kao strojar. Godine 1923. postao je clan Okruznog komiteta KPJ za Bjelovar. U rujnu 1925. radi u Kraljevici u brodogradilistu, ali zbog sudjelovanja u strajku biva otpusten. Kasnije radi u Smederevskoj Palanci sve do ozujka 1927. kada biva otpusten i vraca se u Zagreb. U Zagrebu postaje sekretar Saveza kozarsko-preradjivackih radnika. clan MK KPJ za Zagreb postaje 1927. U medjuvremenu dva puta je uhicen i sudjen (na 7, pa na 5 mjeseci zatvora). Za sekretara MK KPJ za Zagreb izabran je na VIII. partijskoj konferenciji kada se suprostavlja frakcijskim borbama unutar stranke. Uhicen je u kolovozu 1928. i u rujnu iste godine izveden pred sud i u tzv. Bombaskoj aferi osudjen je na 5 godina robije koje je izdrzavao u Lepoglavi i Mariboru.

Po izlasku s robije u ozujku 1934. radi ilegalno u Zagrebu kao clan pokrajinskog rukovodstva KPJ za Hrvatsku. Tada uzima ilegalno ime Tito koje je zadrzao (prije toga koristio je razna ilegalna imena, npr. Valter, Stari itd.). U srpnju 1934. kooptiran je u CK KPJ (Centralni komitet Komunisticke partije Jugoslavije) u Becu. Na IV. zemaljskoj konferenciji 1934. izabran je za clana CK, a zatim i Politbiroa. Pocetkom 1935. kao predstavnik KPJ odlazi u Moskvu na rad u Kominternu. Sudjelovao je u radu VII. kongresa Komunisticke Internacionale 1935. kao sekretar delegacije KPJ, a bio je i predavac je na Medjunarodnoj lenjinistickoj skoli. Krajem 1937. postao je generalni sekretar KPJ. U ustanku 1941. CK KPJ imenovao ga je zapovjednikom Glavnog, kasnije Vrhovnog, staba NOVJ. Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine dodjeljen mu je cin marsala Jugoslavije. Istovremeno je izabran za predsjednika Nacionalnog komiteta. U ozujku 1945. bio je predsjednik Privremene vlade DFJ. Poslije prvih izbora u studenome 1945. godine i donosenja novog ustava u komunistickoj Jugoslaviji dobio je mandat za sastav jugoslavenske vlade. Jedan je od tvoraca politike nesvrstanosti. Tri godine nakon zavrsetka rata - 1948. rasikuno je s realsocijalizmom. No, taj raskid je uzrokovao utemeljenje zloglasnog zatvora na Golom otoku gdje su na odsluzenje kazne slani svi oni koji se nisu usprotivili rezoluciji Informbiroa. Nacini kaznjavanja osudjenika na Golom otoku bili su posve necovjecni, o tome mozete vise saznati iz knjige Slavka curuvije: Ibeovac - ja, Vlado Dapcevic. Godine 1953. izabran je za prvog predsjednika republike. Donosenjem novog ustava 1974. godine izabran je za predsjednika SFRJ bez ogranicenja trajanja mandata, a na X. kongresu SKJ za predsjednika SKJ bez trajanja mandata. Preminuo je 2. svibnja 1980. godine u Ljubljani, (u 88-oj godini zivota). Pokopan je po vlastitoj zelji u Beogradu u Kuci cvijeca. Po izboru britanskog casopisa Time izabran je medju 100 ljudi koji su obiljezili 20. stoljece, a list La Panorama uvrstio ga je u popis 1000 osoba koje su stvarale 20. stoljece.

Akademik
PETAR GUBERINA
Officier de la Legion d' Honneur

--------------------------------------------------------------------------------

autor verbotonalnog sistema
doktor lingvistickih znanosti
osnivac zagrebacke fonetike
utemeljitelj Poliklinike SUVAG

--------------------------------------------------------------------------------

Rodjen je 22. svibnja 1913. u sibeniku, gdje je zavrsio klasicnu gimnaziju.

Diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu: francuski i latinski jezik (1935.)

Doktorirao na Sveucilistu Sorbonne, Paris, Francuska (1939.).

Titulu doktora znanosti postigao je obranom disertacije "Valeur logique et valeur stilistique des propositions complexes", sto vec predstavlja temej njegovih kasnijih istrazivanja na podrucju govorne komunikacije.

Redovni profesor na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu (1951.-1983.) Na Zagrebacko sveuciliste dolazi kao profesor francuskog jezika i predstojnik Odsjeka za romanistiku (1951.-1965.). Osniva Institut za fonetiku (1954.) a potom i Odsjek za fonetiku (1965.), kojima rukovodi do umirovljenja (1983.).

Autor verbotonalnog sistema (VTS) - originalne znanstvene teorije na podrucju govorne komunikacije, i elektroakustickih aparata SUVAG konstruiranih prema verbotonalnim spoznajama (1954-1955.). Njegova istrazivanja "lingvistike govora" dovode do revolucionarnog obrata u nastavi zivih jezika (audiovizualna globalnostrukturalna metoda - AVGS), ali i u pristupu patologiji sluha i govora (verbotonalna metoda - VTM), a profesora Guberinu uvode u red vodecih svjetskih znanstvenika na podrucju humanistickih i biomedicinskih znanosti.

Verbotonalna se metodologija prosirila po svim kontinentima. Veliki broj ustanova diljem svijeta primjenjuju verbotonalne principe, postupke i elektroakusticku opremu na podrucju rehabilitacije i edukacije osoba, posebno djece, ostecena sluha i govora te u terapiji govornih poremecaja.

Temeljne postavke verbotonalnog sistema sastavni su dio dodiplomskih i poslijediplomskih studija filologije i medicine na brojnim sveucilistima sirom svijeta, a temeljna verbotonalna nacela sastavni su dio svih suvremenih metoda nastave stranih jezika i opcenito prihvacena polazista u konstrukciji audioloske dijagnosticke opreme te slusnih pomagala.

Bibliografija verbotonalnog sistema sadrzi vise od 1000 naslova, tiskanih na 11 jezika.

clan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti - za dopisnog clana HAZU u radnom sastavu Odjela za filologiju izabran je 1955., a za redovnog 1963. godine.

Utemeljitelj Poliklinike (tada Centra) SUVAG osnovane od Vlade (tada I.V. Sabora) Republike Hrvatske (1961.) Zagrebacki SUVAG, na cijem je celu u cijelom razdoblju djelovanja, kao dugogodisnji direktor te znanstveni i strucni voditelj, postaje sredisnji svjetski centar za razvoj i primjenu verbotonalnog sistema (status potvrdjen na Osnivackoj skupstini Medjunarodnog drustva verbotonalne metode sa sjedistem u Parizu, 1982.). Tako se u ovom Centru / Poliklinici provode nacionalni i medjunarodni istrazivacki projekti i verbotonalna edukacija strucnjaka razlicitih zanimanja, iz Hrvatske i inozemstva. Nadalje, strucnjaci zagrebackog SUVAG-a permanentno su prisutni u mnogim europskim i izvaneuropskim drzavama, gdje osnivaju verbotonalne ustanove i obrazuju kadrove za primjenu verbotonalnog sistema. U organizaciji SUVAG-a odrzavaju se i medjunarodni znanstveni skupovi, izdaje medjunarodni znanstveni casopis i drugi tiskani i video materijali za potrbe verbotonalne nastave i evaluaciju verbotonalne teorije i prakse.

Istrazivac - glavni je voditelj i istrazivac na mnogobrojnim domacim i medjunarodnim istrazivackim i nastavnim znanstvenim projektima. Prvi u bivsoj Jugoslavije dobiva istrazivacki projekt ("Restricted Bands of Frequencies in Auditory Rehabilitation of Deaf") financiran od Vlade SAD (1961.), iza kojeg slijede jos 4 americka projekta (1961.-1991.).

U svojstvu eksperta i istrazivaca ukljucen je (od 1989.) u Projekt Europske Unije COST 219, gdje radi na istrazivanjima vezanim za usavrsavanje telefonskog aparata namijenjenog osobama ostecena sluha. Kao dio tog projekta vodi (od 1991.) istrazivanje koje se odnosi na dijagnostiku i rehabilitaciju starijih osoba i mogucnost koristenja telefona, koje novcano podupire Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Od 1997. glavni je istrazivac na projektu "Polisenzorika slusanja: slusno ostecenje i govorna komunikacija slusno ostecenih osoba", prihvacenom za potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Europska komisija prihvaca (1992.) njegov projekt u sklopu Programa "TEMPUS". Projekt se odnosi na cjeloviti program verbotonalnog obrazovanja (patologija slusanja i/ili govora, nastava stranih jezika) i organiziranje medjunarodnog poslijediplomskog studija u Hrvatskoj. Nositelj ovog, kao i ostalih projekata, je Poliklinika SUVAG, a program ukljucuje suradnju s Medicinskim fakultetom Sveucilista u Zagrebu i 9 sveucilista u 4 zemlje EU: Belgija, Francuska, Italija, spanjolska.(Rad na projektu odgodjen je do prijema Republike Hrvatske u program PHARE).

Predavac - profesor francuskog jezika (1951.-1965.), a zatim fonetike i verbotonalne teorije (1965.-1983.) na Filozofskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu. U vise od 60 zemalja svijeta tumaci svoju teoriju, kao ekspert ili voditelj projekata za sirenje verbotonalnog sistema i osnivanje verbotonalnih ustanova. Ovi programi ostvaruju se na neposredan poziv vlada ili nadleznih institucija (ministarstava, sveucilista) u razvijenim zemaljama (Zapadna Europa, SAD, Australija, Japan i, posljeddnih godina, Ruska Federacija i Ukrajina) ili kao dio projekata za pomoc zemljama u razvoju, koje je financirala Vlada SAD, Svjetska zdravstvena organizacija, UNESCO, UNICEF, Fond za razvoj OUN (prvenstveno u arapskim i africkim zemljama te zemljama Latinske Amerike) te, u posljednje vrijeme, Europska Unija i drge europske nevladine organizacije (zemlje istocne i srednje Europe). Kao gost predavac na sveucilistima u SAD-u boravio je na Ohio State University, Columbus (1964.) i University of Trenton, New Jersey (1967.-1968.).

Pocasni konzul Republike Portugal - (od 1979.)

--------------------------------------------------------------------------------

Strucna drustva - clan je brojnih medjunarodnih strucnih drustava, primjerice:

Association internationale pour la methode verbotonale, Paris, Francuska - predsjednik

Association internationale pour la methode SGAV, Paris, Francuska - predsjednik Groupement des acousticiens de la langue francaise, Paris, France

Societe de linguistique de Paris, Paris

International Phonetic Association, London, GB

Linguistic Circle of New York, New York USA

Hrvatsko filolosko drustvo, Zagreb

--------------------------------------------------------------------------------

Nagrade i priznanja - dvostruki nositelj Ordena "Legije casti" te vise drugih odlicja i priznanja:

Orden Danskog crvenog kriza, 1946.

Orden zasluga za narod, 1950.

Chevalier de la Legion d' Honneur, (Francuska), 1968.

Nagrada grada Zagreba, 1970.

Republicka nagrada za zivotno djelo, 1976.

Orden Republike Senegal, 1975

Orden de Benemerencia (Portugal), 1985.

La Croix d'Officier de la Legion d' Honneur, (Francuska),1989.

Red Danice Hrvatske s likom Rudjera Boskovica, Zagreb, 1998.

--------------------------------------------------------------------------------

Radovi - objavio je vise od 200 znanstvenih radova (knjige, rasprave, clanci, studije), prevodjen je na mnoge jezike (ukljucujuci japanski i arapski).

Guberina, P: Valeur logique et valeur stylistique des propositions complexes en français et en croate, "Gaj", Zagreb, 1939., Epoha, Zagreb, 1954., Didier Erudition/CIPA, Mons, 1993.

Guberina, P: Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga knjizevnog jezika (u suradnji s dr. K.Krstic), Matica Hrvatska, Zagreb,1940. .

Guberina, P: Zvuk i pokret u jeziku, Matica Hrvatska, Zagreb, 1952.,

Guberina, P: Verbotonal method and its applicationto the rehabilitationof the deaf. International Congress on Education of the deaf: 279-293, US Goverment Printing Office,Washington D.C, 1963.

Guberina, P, skaric, I, zaja, B: Case studies in the use of restricted bands of frequencies in auditory rehabilitation of deaf, Institut za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, 1972.

Guberina P at all:Evaluation of the verbotonal system as a rehabilitation technique. Znanstv. izvj., USA project, 1972.-78., Centar SUVAG, Zagreb,1979.

Guberina, P, Asp, C.W: The verbo-tonal method for rehabilitating people with communication problems, World Rehabilitation Fund, International Cxchange of Information in Rehabilitation, New York, 1981.

Guberina, P: Bases theoriques de la methode audio-visuelle structuro- globale (methode Saint CloudZagreb), Une linguistique de la parole, u knjizi Aspects d'une politique de diffusion du francais langue etrangere depuis 1945; Materiaux pour une histoire, Hatier, Paris,1984.

Guberina P at all: The effect of the spacioceptive stimuli on the intelligibility of speech. Znanstv. izvj., USA project,1983.-85., Centar SUVAG, Zagreb,1985.

Philosophie, principes et developpement de la methode, La methode verbo-tonale en 1992, dans le Courrier de Suresnes, No 58 special:13-20, Suresnes,1992.

Guberina, P: La structure dans la methodeaudio-visuelle structuro-globale (SGAV). In: Evaluation and Language Teaching - Essays in honour of Feans Van Passel (87-97), Peter Lang Inc. European Academic Publishers, Bern, 1992.

Azra u Ilustrovanoj enciklopediji YU rocka Vijesti / Azra Datum: Sep 02, 2003 - 04:40 AM

Kontroverzni autor i jedan od najvecih misticara rock scene Branimir Dzoni Stulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna pojava profesije. Kljucne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U pocetku karijere cesto je nastupao sam, sa akusticnom gitarom i to pretezno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pesme raznih zanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije nasle na ranim albumima Azre... Prva grupa koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Cinili su je dugokosi momci sa akusticnim gitarama i jedna pevacica. Svirali su sve, od Dzonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve vise okrece rocku, i kroz njega je proslo mnogo muzicara. Januara 1977. godine Dzoni je odlucio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su ceste promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine nastupa sa Jurom Stublicem, Jurijem Novoselicem, Marinom Pelajicem i Mladenom Juricicem. Jura i Dzoni, kao dve jake autorske licnosti, nisu mogli dugo da izdrze pod istim krovom, pa se citava ekipa odvaja od Dzonija i formira sastav Film. U to vreme Dzoni postaje clan Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druzenja su ostali zabalezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendic Hus, lider grupe, imao obicaj da obradjuje Dzonijeve pesme. Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji". Vrativsi se ideji Azre, Dzoni za stalnog saradnika prihvata bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su trazili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A sta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Miksic Fuma, basista Parnog valjka, pratece vokale pevao je Mladen Juricic, gitarista Filma, Husein Hasanefendic je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi singl pokrece prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Dzoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Dzoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridruzio basista Miso Hrnjak. Trio koji je snimio kljucne ploce Azre bio je formiran. Dzoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namernom publikom. Debi album snimaju u prolece 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mrsav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploca smatra jednim od najjacih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Dzoni demonstrira prastave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuce, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadasnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Dzoni je izbegao da snimi pesme sa jacim politickim temama, ostavljajuci ih za sledeci album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i citava ploca je posvecena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu, gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je vec uveliko znala sve pesme, tako da je na koncertima grupa odlicno prolazila. Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Dzoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Dzoni je vec u to vreme ispoljio svoj naglasen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebackih grupa u Domu omladine, organizovanih u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije dosli su u Beograd i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u. Sledeci potez bio je singl sa pesmom "Lijepe zene prolaze kroz grad" otpevanom delimicno u slengu. Plocu je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani nasao se instrumental "Suzy F." za koji je Dzoni imao tri verzije teksta, ali su odbacene jer je zvucalo "Kao da pjeva Aco Stojkovic na ljetnjoj basti 1938. sa leptir masnom" (citat Dzonija). Singl je ujedno bio najava za dupli album "Suncana strana ulice". Producirao ga je sam Dzoni sto ce kasnije redovno ciniti. Medju dvadeset cetiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Plocu otvara vinjeta "041" kao uvod u price koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar samoce", "Suncana strana ulice", Dzoni je nezan, muzicki se oslanja na akustiku i novouvedene duvacke instrumente. Suprotno tome, politicke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upucena "imperijalizmu i hegemoniji", ma sta to znacilo. Na ploci se prvi put nasao jedan tekst koji nije Dzonijev. Rec je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupcic za istoimenu monodramu. Jedna od najsnaznijih pesama je "Odlazak u noc" gde je u uobicajeno kabastoj verbalnoj formi Dzoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeci na albumu, trojka se homogenizovala, a vecu pevacku ulogu dobili su i drugi clanovi. Miso Hrnjak je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrska u pratecim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Bencic, saksofon, Franjo Vlahovic, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juricic, usna harmonika. Posle turneje po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebackom klubu Kulusic oktobra 1981. godine odrzala sedam koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih veceri definitivno su potvrdili status predvodnika. Dzoni se na tim visecasovnim nastupima gotovo nije obracao publici. Povremeno je u zaru svirke sutirao pojacala i tvrdoglavo je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta odrzanog 21. oktobra objavljen je na zivom albumu marta sledece godine. Ostvarivsi zelju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropascene, bazirao je program na tom materijalu. Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rodjen da budem sonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvecena lokalnim bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoci izlaska ploce, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada je vec izlazio na bis. Jedne veceri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe zene prolaze kroz grad" i "Obrati paznju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izasli svi clanovi grupe Leb i sol sa Dzonijem i zaprzili "Slow Down" Claptona. Na zivoj ploci je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec dana uoci beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani doslo je do svadje pa je na bini Dzoni razlupao gitaru i pojacalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje. Sledeci, dupli album "Filigranski plocnici" izlazi vec juna iste godine. Na njemu su politicki komentari jos direktniji. "Tko to tamo pjeva" upucena je drugu Titu, "68" propalim revolucionarima, "Pavel" romanticnim revolucionarima, "Gorki okus" politickim prognanicima, tacnije nastala je povodom zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Djoga. Ploca sadrzi i ljubavne pesme "Volim te kad pricas", "Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmijesenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokruzuje singl "E pa sto", posle koga grupa krece silaznom putanjom. Vec januara 1983. godine Dzoni u Frankfurtu snima plocu "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom, jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivsi se religioznoj sekti. Vec zreo kao autor, Dzoni grabi utabanom stazom sto je najpreglednije u pesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Sticenik". Slicna je i sledeca ploca "Krivo srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klincek stoji pod oblokom". Posle te ploce, Lajner redje radi sa Dzonijem. Paralelno delujuci sa brojnim zagrebackim sastavima, Lajner, basista Srdjan Zljebacic Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juricic (ex Film) formiraju grupu Vjestice. Posle ploce "Krivo srastanje", Dzoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski. Sledecu plocu "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom, Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim dosao iz Holandije. I na ovoj ploci ima dosta obrada, pretezno starih narodnih pesama, a kao najuspesnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka i "Zadovoljstina" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones. Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila cetvorostruki zivi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama, dodata je i knjizica "Anonymous eprigrams" sa Dzonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretezno obrade stranih autora. Sledeci album je solisticki, dupli "Balkanska rapsodija" i Dzoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoc Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploca je sklopljena po slicnom principu kao i prethodne. Stulic malo peva na engleskom, malo se dotice makedonskog folklora, ali i domace pop istorije. Tako je obradio pesmu "Trazi mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao tehnicar isao Srdjan Saher, pa su se na ploci nasle dve pesme koje su potpisali on i Stulic. Jedna od te dve "Ti znas da putujem s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vjestica "Bez tisine!" (Plavi pilot 1991.). Plocu "Balegari ne vjeruju sreci" Dzoni je snimio pocetkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su cinili Jura Padjen, Tomislav Sojat i Branko Knezevic. Sa nje se izdvaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Dzonijevom prepevu dobila naziv "Usne vrele Visnje", kao i "Leute moj" Tome Bebica. Stulic je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i "Meni se duso od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji. Tokom sledece godine Stulic u Sarajevu i Holandiji snima plocu "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine. U skrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac moga oca" na tekst Milovana Vitezovica, "Prica o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovica, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena i druge. Veci deo 1991. godine Stulic je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promovise svoj prevod knjige "Bozanska Ilijada", radi konacni miks nekih pesama koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavacka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploce na diskovima. Na CD-u "Balegari ne vjeruju sreci" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjica iz repertoara Olivera Dragojevica i "Mokre ulice" koje je Dzoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukicem. Na snimanju te pesme, pored Stulica i Cukica, ucestvovali su Dragan Mitric, klavijature, Marija Mihajlovic, vokal i Enes Mavric, harmonika. Tokom devedesetih i Croatia records je veci deo ploca Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Stuliceve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski plocnici" (Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i sest ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Stulic je zastupljen sa dvadeset jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljstina", snimak sa koncerta u zagrebackom Domu sportova iz 1987. godine i "Klincek stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.). Diskografija: singlovi: "Balkan" / "A sta da radim" (Suzy 1979.) "Lijepe zene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.) "Djoni, budi dobar" / "Tesko vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni) "E pa sto" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.) "Nemir i strast" / "Dovidjenja na vlaskom drumu" (Jugoton 1983.) albumi: "Azra" (Jugoton 1980.) "Suncana strana ulice" (Jugoton 1981. dupli) "Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni) "Filigranski plocnici" (Jugoton 1982. dupli) "Singl ploce 1979. - 1982." (Jugoton 1982.) "Kad fazani lete" (Jugoton 1983.) "Krivo srastanje" (Jugoton 1984.) "Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985. kompilacija) "It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986. trostruki) "Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.) "Zadovoljstina" (Jugoton 1988. cetvorostruki koncertni) Dzoni Stulic solo: "Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli) "Balegari ne vjeruju sreci" (Jugoton 1990.) "Sevdah za Paulu Horvat" (Komuna 1995. CD) "Anali" (Komuna 1995. dupli CD) "Blase" (Hi Fi Centar 1997.) Autor: Petar Janjatovic; Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd

Ovaj clanak dolazi od www.cafe.co.yu http://www.cafe.co.yu/ Adresa za ovu pricu je: http://www.cafe.co.yu/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=91

Azra u Ilustrovanoj enciklopediji YU rocka Vijesti / Azra Datum: Sep 02, 2003 - 04:40 AM

Kontroverzni autor i jedan od najvecih misticara rock scene Branimir Dzoni Stulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna pojava profesije. Kljucne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U pocetku karijere cesto je nastupao sam, sa akusticnom gitarom i to pretezno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pesme raznih zanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije nasle na ranim albumima Azre... Prva grupa koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Cinili su je dugokosi momci sa akusticnim gitarama i jedna pevacica. Svirali su sve, od Dzonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve vise okrece rocku, i kroz njega je proslo mnogo muzicara. Januara 1977. godine Dzoni je odlucio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su ceste promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine nastupa sa Jurom Stublicem, Jurijem Novoselicem, Marinom Pelajicem i Mladenom Juricicem. Jura i Dzoni, kao dve jake autorske licnosti, nisu mogli dugo da izdrze pod istim krovom, pa se citava ekipa odvaja od Dzonija i formira sastav Film. U to vreme Dzoni postaje clan Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druzenja su ostali zabalezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendic Hus, lider grupe, imao obicaj da obradjuje Dzonijeve pesme. Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji". Vrativsi se ideji Azre, Dzoni za stalnog saradnika prihvata bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su trazili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A sta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Miksic Fuma, basista Parnog valjka, pratece vokale pevao je Mladen Juricic, gitarista Filma, Husein Hasanefendic je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi singl pokrece prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Dzoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Dzoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridruzio basista Miso Hrnjak. Trio koji je snimio kljucne ploce Azre bio je formiran. Dzoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namernom publikom. Debi album snimaju u prolece 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mrsav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploca smatra jednim od najjacih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Dzoni demonstrira prastave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuce, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadasnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Dzoni je izbegao da snimi pesme sa jacim politickim temama, ostavljajuci ih za sledeci album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i citava ploca je posvecena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu, gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je vec uveliko znala sve pesme, tako da je na koncertima grupa odlicno prolazila. Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Dzoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Dzoni je vec u to vreme ispoljio svoj naglasen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebackih grupa u Domu omladine, organizovanih u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije dosli su u Beograd i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u. Sledeci potez bio je singl sa pesmom "Lijepe zene prolaze kroz grad" otpevanom delimicno u slengu. Plocu je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani nasao se instrumental "Suzy F." za koji je Dzoni imao tri verzije teksta, ali su odbacene jer je zvucalo "Kao da pjeva Aco Stojkovic na ljetnjoj basti 1938. sa leptir masnom" (citat Dzonija). Singl je ujedno bio najava za dupli album "Suncana strana ulice". Producirao ga je sam Dzoni sto ce kasnije redovno ciniti. Medju dvadeset cetiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Plocu otvara vinjeta "041" kao uvod u price koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar samoce", "Suncana strana ulice", Dzoni je nezan, muzicki se oslanja na akustiku i novouvedene duvacke instrumente. Suprotno tome, politicke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upucena "imperijalizmu i hegemoniji", ma sta to znacilo. Na ploci se prvi put nasao jedan tekst koji nije Dzonijev. Rec je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupcic za istoimenu monodramu. Jedna od najsnaznijih pesama je "Odlazak u noc" gde je u uobicajeno kabastoj verbalnoj formi Dzoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeci na albumu, trojka se homogenizovala, a vecu pevacku ulogu dobili su i drugi clanovi. Miso Hrnjak je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrska u pratecim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Bencic, saksofon, Franjo Vlahovic, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juricic, usna harmonika. Posle turneje po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebackom klubu Kulusic oktobra 1981. godine odrzala sedam koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih veceri definitivno su potvrdili status predvodnika. Dzoni se na tim visecasovnim nastupima gotovo nije obracao publici. Povremeno je u zaru svirke sutirao pojacala i tvrdoglavo je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta odrzanog 21. oktobra objavljen je na zivom albumu marta sledece godine. Ostvarivsi zelju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropascene, bazirao je program na tom materijalu. Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rodjen da budem sonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvecena lokalnim bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoci izlaska ploce, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada je vec izlazio na bis. Jedne veceri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe zene prolaze kroz grad" i "Obrati paznju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izasli svi clanovi grupe Leb i sol sa Dzonijem i zaprzili "Slow Down" Claptona. Na zivoj ploci je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec dana uoci beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani doslo je do svadje pa je na bini Dzoni razlupao gitaru i pojacalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje. Sledeci, dupli album "Filigranski plocnici" izlazi vec juna iste godine. Na njemu su politicki komentari jos direktniji. "Tko to tamo pjeva" upucena je drugu Titu, "68" propalim revolucionarima, "Pavel" romanticnim revolucionarima, "Gorki okus" politickim prognanicima, tacnije nastala je povodom zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Djoga. Ploca sadrzi i ljubavne pesme "Volim te kad pricas", "Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmijesenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokruzuje singl "E pa sto", posle koga grupa krece silaznom putanjom. Vec januara 1983. godine Dzoni u Frankfurtu snima plocu "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom, jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivsi se religioznoj sekti. Vec zreo kao autor, Dzoni grabi utabanom stazom sto je najpreglednije u pesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Sticenik". Slicna je i sledeca ploca "Krivo srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klincek stoji pod oblokom". Posle te ploce, Lajner redje radi sa Dzonijem. Paralelno delujuci sa brojnim zagrebackim sastavima, Lajner, basista Srdjan Zljebacic Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juricic (ex Film) formiraju grupu Vjestice. Posle ploce "Krivo srastanje", Dzoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski. Sledecu plocu "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom, Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim dosao iz Holandije. I na ovoj ploci ima dosta obrada, pretezno starih narodnih pesama, a kao najuspesnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka i "Zadovoljstina" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones. Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila cetvorostruki zivi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama, dodata je i knjizica "Anonymous eprigrams" sa Dzonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretezno obrade stranih autora. Sledeci album je solisticki, dupli "Balkanska rapsodija" i Dzoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoc Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploca je sklopljena po slicnom principu kao i prethodne. Stulic malo peva na engleskom, malo se dotice makedonskog folklora, ali i domace pop istorije. Tako je obradio pesmu "Trazi mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao tehnicar isao Srdjan Saher, pa su se na ploci nasle dve pesme koje su potpisali on i Stulic. Jedna od te dve "Ti znas da putujem s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vjestica "Bez tisine!" (Plavi pilot 1991.). Plocu "Balegari ne vjeruju sreci" Dzoni je snimio pocetkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su cinili Jura Padjen, Tomislav Sojat i Branko Knezevic. Sa nje se izdvaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Dzonijevom prepevu dobila naziv "Usne vrele Visnje", kao i "Leute moj" Tome Bebica. Stulic je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i "Meni se duso od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji. Tokom sledece godine Stulic u Sarajevu i Holandiji snima plocu "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine. U skrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac moga oca" na tekst Milovana Vitezovica, "Prica o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovica, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena i druge. Veci deo 1991. godine Stulic je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promovise svoj prevod knjige "Bozanska Ilijada", radi konacni miks nekih pesama koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavacka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploce na diskovima. Na CD-u "Balegari ne vjeruju sreci" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjica iz repertoara Olivera Dragojevica i "Mokre ulice" koje je Dzoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukicem. Na snimanju te pesme, pored Stulica i Cukica, ucestvovali su Dragan Mitric, klavijature, Marija Mihajlovic, vokal i Enes Mavric, harmonika. Tokom devedesetih i Croatia records je veci deo ploca Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Stuliceve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski plocnici" (Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i sest ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Stulic je zastupljen sa dvadeset jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljstina", snimak sa koncerta u zagrebackom Domu sportova iz 1987. godine i "Klincek stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.). Diskografija: singlovi: "Balkan" / "A sta da radim" (Suzy 1979.) "Lijepe zene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.) "Djoni, budi dobar" / "Tesko vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni) "E pa sto" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.) "Nemir i strast" / "Dovidjenja na vlaskom drumu" (Jugoton 1983.) albumi: "Azra" (Jugoton 1980.) "Suncana strana ulice" (Jugoton 1981. dupli) "Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni) "Filigranski plocnici" (Jugoton 1982. dupli) "Singl ploce 1979. - 1982." (Jugoton 1982.) "Kad fazani lete" (Jugoton 1983.) "Krivo srastanje" (Jugoton 1984.) "Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985. kompilacija) "It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986. trostruki) "Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.) "Zadovoljstina" (Jugoton 1988. cetvorostruki koncertni) Dzoni Stulic solo: "Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli) "Balegari ne vjeruju sreci" (Jugoton 1990.) "Sevdah za Paulu Horvat" (Komuna 1995. CD) "Anali" (Komuna 1995. dupli CD) "Blase" (Hi Fi Centar 1997.) Autor: Petar Janjatovic; Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd

Ovaj clanak dolazi od www.cafe.co.yu http://www.cafe.co.yu/ Adresa za ovu pricu je: http://www.cafe.co.yu/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=91

Azra u Ilustrovanoj enciklopediji YU rocka Vijesti / Azra Datum: Sep 02, 2003 - 04:40 AM

Kontroverzni autor i jedan od najvecih misticara rock scene Branimir Dzoni Stulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna pojava profesije. Kljucne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U pocetku karijere cesto je nastupao sam, sa akusticnom gitarom i to pretezno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pesme raznih zanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije nasle na ranim albumima Azre... Prva grupa koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Cinili su je dugokosi momci sa akusticnim gitarama i jedna pevacica. Svirali su sve, od Dzonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve vise okrece rocku, i kroz njega je proslo mnogo muzicara. Januara 1977. godine Dzoni je odlucio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su ceste promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine nastupa sa Jurom Stublicem, Jurijem Novoselicem, Marinom Pelajicem i Mladenom Juricicem. Jura i Dzoni, kao dve jake autorske licnosti, nisu mogli dugo da izdrze pod istim krovom, pa se citava ekipa odvaja od Dzonija i formira sastav Film. U to vreme Dzoni postaje clan Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druzenja su ostali zabalezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendic Hus, lider grupe, imao obicaj da obradjuje Dzonijeve pesme. Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji". Vrativsi se ideji Azre, Dzoni za stalnog saradnika prihvata bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su trazili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A sta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Miksic Fuma, basista Parnog valjka, pratece vokale pevao je Mladen Juricic, gitarista Filma, Husein Hasanefendic je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi singl pokrece prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Dzoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Dzoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridruzio basista Miso Hrnjak. Trio koji je snimio kljucne ploce Azre bio je formiran. Dzoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleci se u direktnim kontaktima sa slucajnom ili namernom publikom. Debi album snimaju u prolece 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mrsav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploca smatra jednim od najjacih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Dzoni demonstrira prastave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuce, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadasnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Dzoni je izbegao da snimi pesme sa jacim politickim temama, ostavljajuci ih za sledeci album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i citava ploca je posvecena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu, gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je vec uveliko znala sve pesme, tako da je na koncertima grupa odlicno prolazila. Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Dzoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Dzoni je vec u to vreme ispoljio svoj naglasen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebackih grupa u Domu omladine, organizovanih u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije dosli su u Beograd i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u. Sledeci potez bio je singl sa pesmom "Lijepe zene prolaze kroz grad" otpevanom delimicno u slengu. Plocu je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani nasao se instrumental "Suzy F." za koji je Dzoni imao tri verzije teksta, ali su odbacene jer je zvucalo "Kao da pjeva Aco Stojkovic na ljetnjoj basti 1938. sa leptir masnom" (citat Dzonija). Singl je ujedno bio najava za dupli album "Suncana strana ulice". Producirao ga je sam Dzoni sto ce kasnije redovno ciniti. Medju dvadeset cetiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Plocu otvara vinjeta "041" kao uvod u price koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar samoce", "Suncana strana ulice", Dzoni je nezan, muzicki se oslanja na akustiku i novouvedene duvacke instrumente. Suprotno tome, politicke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upucena "imperijalizmu i hegemoniji", ma sta to znacilo. Na ploci se prvi put nasao jedan tekst koji nije Dzonijev. Rec je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupcic za istoimenu monodramu. Jedna od najsnaznijih pesama je "Odlazak u noc" gde je u uobicajeno kabastoj verbalnoj formi Dzoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeci na albumu, trojka se homogenizovala, a vecu pevacku ulogu dobili su i drugi clanovi. Miso Hrnjak je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrska u pratecim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Bencic, saksofon, Franjo Vlahovic, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juricic, usna harmonika. Posle turneje po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebackom klubu Kulusic oktobra 1981. godine odrzala sedam koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih veceri definitivno su potvrdili status predvodnika. Dzoni se na tim visecasovnim nastupima gotovo nije obracao publici. Povremeno je u zaru svirke sutirao pojacala i tvrdoglavo je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta odrzanog 21. oktobra objavljen je na zivom albumu marta sledece godine. Ostvarivsi zelju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropascene, bazirao je program na tom materijalu. Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rodjen da budem sonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvecena lokalnim bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoci izlaska ploce, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada je vec izlazio na bis. Jedne veceri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe zene prolaze kroz grad" i "Obrati paznju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izasli svi clanovi grupe Leb i sol sa Dzonijem i zaprzili "Slow Down" Claptona. Na zivoj ploci je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec dana uoci beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani doslo je do svadje pa je na bini Dzoni razlupao gitaru i pojacalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje. Sledeci, dupli album "Filigranski plocnici" izlazi vec juna iste godine. Na njemu su politicki komentari jos direktniji. "Tko to tamo pjeva" upucena je drugu Titu, "68" propalim revolucionarima, "Pavel" romanticnim revolucionarima, "Gorki okus" politickim prognanicima, tacnije nastala je povodom zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Djoga. Ploca sadrzi i ljubavne pesme "Volim te kad pricas", "Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmijesenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokruzuje singl "E pa sto", posle koga grupa krece silaznom putanjom. Vec januara 1983. godine Dzoni u Frankfurtu snima plocu "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom, jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivsi se religioznoj sekti. Vec zreo kao autor, Dzoni grabi utabanom stazom sto je najpreglednije u pesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Sticenik". Slicna je i sledeca ploca "Krivo srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klincek stoji pod oblokom". Posle te ploce, Lajner redje radi sa Dzonijem. Paralelno delujuci sa brojnim zagrebackim sastavima, Lajner, basista Srdjan Zljebacic Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juricic (ex Film) formiraju grupu Vjestice. Posle ploce "Krivo srastanje", Dzoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski. Sledecu plocu "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom, Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim dosao iz Holandije. I na ovoj ploci ima dosta obrada, pretezno starih narodnih pesama, a kao najuspesnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka i "Zadovoljstina" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones. Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila cetvorostruki zivi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama, dodata je i knjizica "Anonymous eprigrams" sa Dzonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretezno obrade stranih autora. Sledeci album je solisticki, dupli "Balkanska rapsodija" i Dzoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoc Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploca je sklopljena po slicnom principu kao i prethodne. Stulic malo peva na engleskom, malo se dotice makedonskog folklora, ali i domace pop istorije. Tako je obradio pesmu "Trazi mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao tehnicar isao Srdjan Saher, pa su se na ploci nasle dve pesme koje su potpisali on i Stulic. Jedna od te dve "Ti znas da putujem s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vjestica "Bez tisine!" (Plavi pilot 1991.). Plocu "Balegari ne vjeruju sreci" Dzoni je snimio pocetkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su cinili Jura Padjen, Tomislav Sojat i Branko Knezevic. Sa nje se izdvaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Dzonijevom prepevu dobila naziv "Usne vrele Visnje", kao i "Leute moj" Tome Bebica. Stulic je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i "Meni se duso od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji. Tokom sledece godine Stulic u Sarajevu i Holandiji snima plocu "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine. U skrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac moga oca" na tekst Milovana Vitezovica, "Prica o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovica, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena i druge. Veci deo 1991. godine Stulic je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promovise svoj prevod knjige "Bozanska Ilijada", radi konacni miks nekih pesama koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavacka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploce na diskovima. Na CD-u "Balegari ne vjeruju sreci" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjica iz repertoara Olivera Dragojevica i "Mokre ulice" koje je Dzoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukicem. Na snimanju te pesme, pored Stulica i Cukica, ucestvovali su Dragan Mitric, klavijature, Marija Mihajlovic, vokal i Enes Mavric, harmonika. Tokom devedesetih i Croatia records je veci deo ploca Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Stuliceve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski plocnici" (Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i sest ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Stulic je zastupljen sa dvadeset jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljstina", snimak sa koncerta u zagrebackom Domu sportova iz 1987. godine i "Klincek stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.). Diskografija: singlovi: "Balkan" / "A sta da radim" (Suzy 1979.) "Lijepe zene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.) "Djoni, budi dobar" / "Tesko vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni) "E pa sto" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.) "Nemir i strast" / "Dovidjenja na vlaskom drumu" (Jugoton 1983.) albumi: "Azra" (Jugoton 1980.) "Suncana strana ulice" (Jugoton 1981. dupli) "Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni) "Filigranski plocnici" (Jugoton 1982. dupli) "Singl ploce 1979. - 1982." (Jugoton 1982.) "Kad fazani lete" (Jugoton 1983.) "Krivo srastanje" (Jugoton 1984.) "Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985. kompilacija) "It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986. trostruki) "Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.) "Zadovoljstina" (Jugoton 1988. cetvorostruki koncertni) Dzoni Stulic solo: "Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli) "Balegari ne vjeruju sreci" (Jugoton 1990.) "Sevdah za Paulu Horvat" (Komuna 1995. CD) "Anali" (Komuna 1995. dupli CD) "Blase" (Hi Fi Centar 1997.) Autor: Petar Janjatovic; Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd

Ovaj clanak dolazi od www.cafe.co.yu http://www.cafe.co.yu/ Adresa za ovu pricu je: http://www.cafe.co.yu/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=91